Canjuga o drvenoj medalji
Žao mi je izbornika Željka Babića jer je dobar čovjek, trener i veliki radnik. Sličnom medijskom i linču javnosti bio sam i osobno izložen kao izbornik hrvatske ženske rukometne reprezentacije.
Naime, na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj 2014. godine nismo uspjeli proći skupinu. Bio sam bez ozlijeđene Mirande Tatari i pod pritiskom nismo izdržali. Tada sam dao ostavku i to je bila moja odluka. Kad seciramo nastupe hrvatske muške rukometne reprezentacije u Francuskoj, moramo krenuti s pretpostavkom da nam je prije početka prvenstva cilj bio ući među osam najboljih. To smo i ostvarili. Ušli smo u polufinale i tamo doživjeli dva bolna poraza, koji će svi pamtiti. No, da nam je to netko ponudio prije prvenstva, sigurno bi to objeručke prihvatili. Ipak, boli način na koji smo izgubili od Norveške i Slovenije. Po meni nije ključan trenutak utakmice protiv Norveške bio promašeni sedmerac Horvata. Pet minuta prije kraja imali smo plus dva, a i u napadu u kojem je izboren sedmerac Musa je promašio čisti zicer. Također, u prvom produžetku imali smo plus dva i to kasnije olako ispustili. Što se događalo na terenu to najbolje zna izbornik i u to ne ulazim.
Također, protiv Slovenije svi smo očekivali da ćemo moralno potonuti nakon poraza od Norveške. To nije bio slučaj. Odlično smo igrali do 45. minute, imali plus osam i na kraju izgubili. Osobno bih na plus osam stavio sve mlade igrače i rekao im neka poginu na terenu. Također ne bi mi u igri u isto vrijeme bili Duvnjak i Cindrić, već bi uvijek jedan bio izvan igre, a drugi u polju. Ono što se dogodilo našima je umor, i Babić je reagirao i u 55. minuti kad smo još imali vodstvo isticao da još nije gotovo. Što se dogodilo u obje utakmice trener najbolje zna i u to se ne želim miješati.
No, javnost je ogorčena, kao i ljudi iz Saveza, četvrtim mjestom na svijetu. Iz Saveza je cijelo vrijeme cilj bio „slaganje“ ekipe za Europsko prvenstvo u Hrvatskoj iduće godine. Ako je tako, onda konstatacije o razočaranju padaju u vodu. Također, moramo si priznati da igrači koje ima Babić nisu ni blizu onih koje je vodio Lino Červar i s kojima je osvojio Svjetsko prvenstvo u Portugalu 2003. i olimpijsko zlato u Ateni 2004. godine. Naime, Stepančić i Šebetić nisu ni blizu Metličića, Mamić ne djeluje kao Lacković, vratari Losert, Matošević i Šola su bolji od današnjih Pešića, Stevanovića i Ivića, Sulić i Vori su bolji od Muse i Kontreca, Džomba je bio jači od Horvata, Balić od Duvnjaka. Jedini igrač iz sadašnje reprezentacije koji je top svjetska klasa je Manuel Štrlek koji je bolji od Nikše Kaleba, ali je Kaleb bolje igrao u obrani. Zato se moramo osvijestiti jer smo četvrti na svijetu.
Pa vas pitam u kojem smo sportu četvrti na svijetu i u kojem području?
Izvor:
Foto: Arhiva
Na igralištu Nogometnog kluba Nedeljanec u subotu, 27. srpnja održat će se 30. Memorijalni turnir u spomen na sve preminule igrače i članove kluba.
Uz domaćina nastupit će Mladost iz Margčana, Plitvica iz Gojanca i Polet iz Cestice.
– Za razliku od dosadašnjih memorijalnih turnira koji su se održavali uglavnom u nedjelju ovaj put smo odlučili održati u subotu i to u kasnim poslijepodnevnim i večernjim satima. Uz obilje dobrog nogometa, neće nedostajati ića i pića, stoga Vas sve pozivamo da dođete! – ističu iz NK Nedeljanec.
Sportski novinar i član Udruge sportskih novinara Međimurja ostvario je još jedan novinarski san.
Nikola Lukman je 2018. godine pokrenuo lokalni sportski portal Međimurska Sportska Mreža koji danas na društvenim mrežama ima više od 26 000 pratitelja dok godišnja čitanost portala seže do 7 milijuna pogleda.
Nakon prvog sna kojeg je ostvario 2018. godine, Lukman je oduvijek imao tihu patnju. Njegova tiha patnja bilo je tiskano izdanje nogometnog časopisa. Ono o čemu je maštao, na vidjelo je došlo 21. lipnja 2024. godine. Tog dana je u sklopu tjednika „Međimurske novine“ izašao prvi međimurski nogometni časopis pod imenom „Međimurski nogomet“.
– Od srca zahvaljujem Tomislavu Novaku, direktoru Međimurskih nogometa koji me saslušao, a onda mi dao i zeleno svijetlo kako bi u zajedničkoj suradnji napravili prvi međimurski nogometni časopis. Sama priprema časopisa trajala je nekoliko mjeseci, a tog, 21. lipnja srce mi je bilo ispunjeno. Mjesec dana kasnije još uvijek nisam svjestan ostvarenja jednog djela sna – poručio je Nikola Lukman, poznati međimurski sportski zaljubljenik.
U prvom izdanju časopisa „Međimurski nogomet“ može se pronaći razne priče međimurskih nogometaša, sportskih djelatnika, ali i priče o najuspješnijim međimurskim klubovima.
Ako i vi želite pročitati prvo izdanje „Međimurskog nogometa“, kliknite na ovaj link i pronađite elektronsko izdanje.
Link za Međimurski nogomet – https://issuu.com/mnovine/docs/me_imurske_novine_prilog_1501_me_imurski_nogomet
Nikola Lukman je član Hrvatskog zbora sportskih novinara od 2020. godine, a godinu kasnije dobio je nagradu za lokalno novinarstvo.
U sportu se uvijek nešto događa, a predstojeći sportski događaji obećavaju uzbuđenje i nezaboravne trenutke. U nogometu, tenisu, košarki ili...
Trgovački lanac Kaufland raspisao je više natječaja kojima traži radnike u logističko-distributivnom centru – objavljena plaća i brojne dodatne pogodnosti....
Europsko prvenstvo najvažniji je nogometni događaj u ovoj kalendarskoj godini. Igra se u lipnju i srpnju u Njemačkoj. Što je...
