Povežite se s nama

U fokusu

Zašto nema spasilačke službe na Aquacityju? Tvrtka koja je odabrana nema dovoljno zaposlenika

Objavljeno:

- dana

Potaknuti nedavnim tragičnim događajem utapanja 25-godišnjeg mladića na jezeru Motičnjak na neuređenom dijelu plaže u blizini kupališta Aquacity, provjerili smo zašto na varaždinskim kupalištima nema spasilačke službe.

Tragični događaj potaknuo je i raspravu na prošloj sjednici Gradskog vijeća, a zamjenik gradonačelnika Miroslav Marković podsjetio je i da se na razini države više ne organizira škola plivanja.

– Vi znate da se ukinulo pravo obaveze da djeca u školi idu u školu plivanja, što je po meni apsolutno pogrešna odluka koja je donesena na razini države. Ali Grad Varaždin zato na tome radi, mi imamo školu plivanja za 1. i 2. razrede koja kreće na bazenima i ona je besplatna. Važno je da školarci idu na bazene i uče jer izgubljeni mladi život radi neznanja plivanja je velika tragedija – istaknuo je Marković.

O problematici vezanoj za rad spasilačke službe odgovorili su pak iz Gradskih bazena.

Odgovor koji smo dobili od ravnateljice Gradskih bazena Jelene Pavleković prenosimo u cijelosti.

U trenutku pisanja ovog odgovora spasilačka služba na Aquacityju nije aktivna, unatoč naporima uprave Javne ustanove „Gradski bazeni Varaždin“ koja Aquacityjem upravlja na temelju ugovora o zakupu sklopljenim s tvrtkom Aquacity d.o.o. u ožujku 2021. godine. Dakle, Ustanova je na području Aquacityja prisutna od prošle godine, tako da za vrijeme prije 2021. godine nemamo podatak jesu li spasilačke službe bile prisutne ili ne. Prošle godine na Aquacityju je postojala spasilačka služba u razdoblju aktivnosti aquaparka (kojeg je organizirala i imala u zakupu sama Ustanova) od 9. srpnja 2021. do 31. kolovoza 2021. Namjera i plan Ustanove je bio da spasilačka služba postoji i ove godine, no zbog objektivnih poteškoća, uz najbolju volju nije u tome uspjela.

Naime, Ustanova je dana 31. ožujka 2022. godine s vanjskom tvrtkom sklopila Ugovor o pružanju usluga spasilačke službe na kupalištima koji se odnosi na tri lokacije koje su u nadležnosti Javne ustanove „Gradski bazeni Varaždin“: sjedište Ustanove u Zagrebačkoj ulici, Gradsko kupalište na Dravi i Sportsko-rekreacijski centar „Aquacity“. Međutim, dolaskom ljetne sezone i povećane potrebe za uslugama spasilačke službe, tvrtka s kojom je sklopljen ugovor susrela se, nažalost, s problemom angažmana dovoljnog broja spasilaca na svim potrebnim lokacijama, te je došlo do problema s organizacijom spasilačke službe na Aquacityju zbog nedostatka licenciranih spasioca i njihove nemogućnosti angažiranja istih te u ovom trenutku nije u mogućnosti izvršiti svoju ugovornu obvezu. Svjesna potrebe za osiguravanjem sigurnosti kupača na svim lokacijama Ustanova nastoji osigurati spasilačku službu, no u tom je nastojanju suočena s jedne strane ugovornim odnosom kojeg u trenutku pisanja odgovora nastoji redefinirati i s druge strane, činjenicom da je broj osoba s licencom za spašavanje na vodi ograničen, tim više što je brojnim spasiocima s licencom tijekom ljeta privlačniji rad na moru te je iz tog razloga pronalaženje dovoljnog broja zainteresiranih spasilaca otežano. Ustanova zajedno s Gradom Varaždinom intenzivno traži mogućnost angažiranja drugih pravnih subjekata koji bi pružali takve usluge, ali takvih na tržištu ima tek mali broj.  Međutim čak i uz postojanje spasilačke službe na javnom kupalištu ne postoji garancija da se ne dogodi neki nesretan događaj.

Kao što ste i sami naveli, u Republici Hrvatskoj, nažalost, ne postoji zakonska obveza osiguravanja spasilaca na kupalištima. Pravilnik o sigurnosti na uređenim kupalištima bio je na snazi vrlo kratko vrijeme 2005. godine i nakon njegova stavljanja izvan snage novi propis nikad nije donesen. Unatoč tome, Gradski bazeni Varaždin su od otvaranja 2005. imali angažiranu spasilačku službu, što vlastite zaposlenike, što vanjske suradnike, te je ova trenutna situacija s trenutnom neaktivnošću spasilačke službe na Aquacityju, nažalost, splet okolnosti na koje Ustanova nije utjecala i čini značajne napore kako bi je u što kraćem roku razriješila.

Prema našem iskustvu, Gradsko društvo Crvenog križa u suradnji s Policijskom postajom Varaždin održava  akcije osvještavanja građana o sigurnosti na vodi. Dvije takve akcije su održane upravo prošloga tjedna, 30. lipnja 2022. na Gradsnom kupalištu na Dravi i 1. srpnja 2022. na Aquacityju pod nazivom „Nauči kodeks sigurnosti na vodi“ (https://www.gdck-varazdin.hr/program-sigurnost-vodi/). Nesporno je da su takve akcije hvalevrijedne i da je neizmjerno važna svijest građana o sigurnosnim mjerama i ponašanju na vodi. Nažalost, svjesni smo i da prisutnost spasilaca na kupalištu nije garancija sigurnosti kupača jer se nesreće, nažalost, mogu dogoditi u trenutku, a prirodni uvjeti i specifično okruženje jezera Motičnjak, u kojem postoje nagle razlike u dubini vode, podvodne struje, mulj na dnu i slično, pozivaju na dodatni oprez i svijest o opasnosti takvog okruženja.

U fokusu

U Patačićku seli Gradska vijećnica, a palača Zakmardy udomit će Povijesni i Arheološki odjel Gradskog muzeja Varaždin!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Povijesni i Arheološki odjel Gradskog muzeja Varaždin napokon bi mogli dobiti krov nad glavom i idealne uvjete za prezentaciju svojih iznimno značajnih stalnih postava.

Ispostavilo se to na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Varaždina na kojoj je vijećnica Silvija Cupar postavila pitanje gradonačelniku Nevenu Bosilju o konzumiranju prava na prvokup Stanoingove palače Zakmardy.

Apsurdna situacija

– Zanima me hoće li Grad Varaždin koristiti pravo prvokupa palače Zakmardy, za što su potrebna sredstva od oko 7 milijuna kuna, a trebat će iznaći još dosta novca za uređenje i obnovu te zgrade. Istovremeno, vijećnici nemaju nikakvih informacija o projektu uređenja Žitnice, niti o razlozima zašto u njoj nisu izloženi eksponati Etnografskog odjela GMV-a. A kad već spominjem palače, zanima me i što Grad namjerava poduzeti s ispražnjenim prostorom palače Patačić na Franjevačkom trgu – rekla je HDZ-ova vijećnica Silvija Cupar.

Varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj odgovorio joj je kako je već imao nekoliko sastanaka s predstavnicima lokalne Crkve i varaždinskim biskupom mons. Radošem jer je Varaždinska biskupija izrazila namjeru da kupi palaču Zakmardy.

– Grad ima objekte koje je spreman zamijeniti s Varaždinskom biskupijom jer je, za razliku od palače Patačić, prostor palače Zakmardy iznimno zanimljiv Gradskom muzeju koji ima problema s izložbenim prostorom. Vidjet ćemo kako će završiti postupak prodaje palače Zakmardy jer je kupnja Crkvi osporena, a Gradu Varaždinu nitko nije ponudio pravo prvokupa. Palača Patačić iduće godine bit će privremeno Gradska vijećnica dok ne završe radovi na obnovi postojeće. Nakon toga dat ćemo je u najam zainteresiranima – naglasio je gradonačelnik.

Međutim, gradski vijećnici i kulturna javnost zbog kratkoće “aktualca” ostali su prikraćeni za cijeli niz zanimljivih informacija koje govore o apsurdnoj situaciji u kojoj je GMV već godinama. Primjerice, kao što je Hrvatska vjerojatno među rijetkim europskim državama koja nema stalni postav hrvatske povijesti, tako je i Varaždin zasigurno povijesno najznačajniji hrvatski grad koji nema stalni postav svoje itekako bogate i vrijedne povijesti značajne za hrvatski, ali i širi regionalni kontekst!

Stoga, zamislite situaciju kada bismo baroknog Varaždinca proveli stalnim postavom Starog grada. Taj bi vrlo vjerojatno ostao šokiran i nemalo iznenađen što se najvrjednije gradske insignije: žezlo, gradski pečati, isprave… čuvaju u Starom gradu koji je do druge polovice XIX. stoljeća bio zasebna administrativna jedinica, vrlo često neprijateljski raspoložena prema slobodnom i kraljevskom gradu Varaždinu.

Uostalom, GMV osim spomenutih vrijednosti, čuva namještaj gradonačelnika te tisuće povijesnih dokumenata i predmeta. A osim same institucije Grada, muzealci su dužni ispričati priče o značajnim (i prijelomnim) događajima iz gradske i hrvatske povijesti. Podsjećamo, izboru Habsburgovaca za hrvatske kraljeve itekako je “kumovao”, pa čak i presudan bio baš Varaždin.

Tu su i brojne povijesne ličnosti, materijalni artefakti obrta koji svjedoče o kulturnom i umjetničkom dosegu, a da industrijsku baštinu i ne spominjemo. U Muzeju bi se štošta trebalo doznati i o urbanom razvoju Varaždina, školstvu, zdravstvu, crkvenim redovima… No, prostora za prezentaciju eksponata nema pa je sve u svemu stalni postav povijesti Varaždina (i Varaždinske županije) višedesetljetni imperativ ne samo muzejske struke već i šire javnosti.

Izgubljene godine

Pitate li varaždinske muzealce treba li sastavni dio tog budućeg stalnog postava biti i stalni postav Arheološkog odjela GMV-a, odgovorit će vam potvrdno. Jer on pak s nekoliko desetaka tisuća predmeta svjedoči o višetisućljetnom kontinuiranom življenju u našem kraju. Od neandertalaca u špilji Vinidiji, do Haltšatske kulture, Kelta, Jasa, Rimljana, prvih Slavena/Hrvata na ovim područjima, pa sve do srednjevjekovne arheologije.

Možemo pretpostaviti kako palača Zakmardy ima potencijal za smještaj i prezentaciju ovakvih postava. Štoviše, palača je povijesno vezana uz Varaždin, Gimnaziju, a kao zgrada je vrlo vrijedna rano barokna građevina, o čemu smo nedavno pisali na stranicama Regionalnog tjednika. Iz krugova bliskih GMV-u doznali smo da je sam tlocrt palače iznimno pogodan za muzejski postav (stalni, ali i povremene izložbe) jer ima na četiri etaže središnju glavnu dvoranu iz koje se ide u nekoliko manjih prostorija, što omogućava razrade tema.

A potkrovlje je pomalo futurističko i nestandardno, te bi bilo itekako zanimljivo i privlačno za muzejski prostor. Sama lokacija palače je na turističkoj ruti, unutar povijesne jezgre, pokraj ugostiteljskog objekta, relativno dobro sačuvana, dostupna, i najvažnije – s velikim zidnim površinama, a malim prozorskim. Potonje je izrazita mana Patatičke, pa i palače Sermage, jer muzejsko – galerijski prostori ne trebaju mnogo prozora. Uređenjem trga u Habdelićevoj te povijesnog konteksta palače Zakmardy (pa i na simboličnoj razini jer Zakmardy je bio preteča muzealca – prvi hrvatski arhivar) stvorile bi se pretpostavke za novu kulturno-povijesnu točku u Varaždinu.

A “oslobađanjem” pak palače Herzer u prizemlju i podrumu zgrade proširio bi se Svijet kukaca i uredio svojevrsni tematski (zabavni) park s naglaskom i inspiracijom na entomologa Franju Koščeca. Rješavanjem gotovo stoljetnog problema stalnih postava Povijesnog, Arheološkog i Etnografskog odjela Gradskog muzeja Varaždin, koji će uskoro proslaviti 100 godina, učinio bi se izniman iskorak. Ta ustanova napokon bi postala kompleksna, najznačajnija i najveća muzejska institucija u ovom dijelu Europe.

To bi, naravno, utjecalo i na povećani broj posjetitelja, turista, ali i veću konzumaciju kulture od strane domicilnog stanovništva. Nažalost, projekt uređenja Žitnice već četiri godine doslovno “vegetira”.

Novi sadržaji

Zgrada Žitnice nalazi se jugozapadno od Starog grada, unutar unutrašnjeg obrambenog prstena. Tlocrtno je oblika izduženog pravokutnika, položenog u smjeru istok-zapad. Podignuta je na mjestu ranijeg obrambenog bedema grada i jedino sustavno istraživanje zgrade obavljeno je tijekom 1985. godine, kada je obnovljeno pročelje. Svi dijelovi objekta su izgrađeni do 1586. godine, što Žitnicu čini posljednjim neistraženim biserom arhitekture u povijesnoj jezgri!

S obzirom na to da je Državni arhiv u Varaždinu započeo s radom kao dio Gradskog muzeja Varaždin, tako je i namjena Žitnice od 50-ih godina prošlog stoljeća bila čuvanje arhivske građe. Nakon 70 godina, dodjeljivanjem novog objekta Državnom arhivu Varaždin stvorene su nove pretpostavke za prenamjenu Žitnice. Sukladno odluci Gradskog vijeća, Žitnica je trajno dodijeljena na korištenje Gradskom muzeju Varaždin. Nažalost, nakon konzervatorsko-restauratorskih istraživanja koja su završila 2017. godine (provodio ih je Hrvatski restauratorski zavod iz Zagreba), u nekoliko navrata prijavljivan je projekt na Ministarstvo kulture, ali sredstva nisu odobrena ni jedne godine.

A sad dolazimo i do onoga što je potrebno izraditi. Riječ je o arhitektonskom snimku objekta, idejnom rješenju, izvedbenom rješenju i zidarskim radovima jer majstori moraju otući kompletnu betonsku (neprimjerenu) žbuku. Novaca ima za arhitektonski snimak kako bi se krenulo s izradom dokumentacije, ali su zasad blokirani u neizglasanom gradskom proračunu za 2023. godinu! Na kraju, dodajmo i to da će prema zamislima varaždinskih muzealaca, ako im se to idejnim rješenjem omogući, Žitnica udomiti stalni postav Etnografskog odjela, osigurat će prostor za kustosa, depo i multimedijski prostor. Imat će i mogućnost za uređenje manjeg ugostiteljskog objekta u prizemlju.


Uređenjem ovog objekta napokon bi se završila obnova kompleksa Stari grad, koja je započela davne 1986. godine radovima na Starom gradu. Podsjećamo, sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća obnovljena je Kula stražarnica, a uređenjem Žitnice čitav kompleks dobio bi sadržaj i bio otvoren za javnost.

Hoće li se ponovno provesti postupak javne dražbe palače Zakmardy?

Iz Financijske agencije potvrđeno nam je da informacija – kako Grad Varaždin, Varaždinska županija i RH imaju pravo prvokupa na nekretnini – nije dostavljena Fini od strane Općinskog suda u Varaždinu prilikom dostave zahtjeva za prodaju i ostale dokumentacije potrebne za provođenje postupka prodaje palače Zakmardy. Stoga smo Općinski sud pitali zašto im te informacije nisu dostavljene prije javne dražbe koja je provedena elektroničkim putem, te tko je odgovoran za takav propust (ako je riječ o propustu). Odnosno zanimalo nas je i je li u konačnici prodaja spomenute nekretnine obavljena sukladno Zakonu, s obzirom na to da ne postoje izjave o odricanju svih koji imaju prava prvokupa palače koja je kulturno dobro. Evo što su na to odgovorili:

– Kod ovog suda u tijeku je ovršni postupak u ovršnom predmetu ovrhovoditelja AA d.o.o. protiv ovršenika S d.o.o. (Stanoing), u kojem postupku se provodila ovrha isključivo u odnosu na nekretninu čkbr.1813/1 upisana u zk.ul.13359 k.o. Varaždin. Zahtjev za prodaju navedene nekretnine dostavljen je na mrežne stranice FINE, a na temelju navedenog zahtjeva FINA je provela elektroničku javnu dražbu. Nakon primitka Izvještaja o provedenoj javnoj dražbi, sud je donio rješenje o dosudi koje nije pravomoćno jer je ovršenik podnio žalbu na to rješenje. I u zahtjevu za prodaju nekretnine i u zaključku o prodaji od 28. rujna 2021. navedeno je da predmetna nekretnina ima svojstvo kulturnog dobra temeljem rješenja Ministarstva kulture, uprave za zaštitu kulturne baštine od 9. travnja 2002. Dakle, povodom žalbe ovršenika na rješenje o dosudi, Županijski sud će, sukladno zakonu, ili ukinuti ili potvrditi prvostupanjsku odluku, odnosno ako Županijski sud ukine prvostupanjsku odluku, ponovno će se provesti postupak javne dražbe – piše u odgovoru glasnogovornice Općinskog suda u Varaždinu, Snježane Lukač-Keretić.

Nastavite čitati

U fokusu

Mjesečna neto plaća: Varaždinci i Međimurci zarađuju oko 500 kuna manje od državnog prosjeka

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Ilustracija

Državni zavod za statistiku (DZS) objavio podatke o prosječnim bruto i neto plaćama u Hrvatskoj u trećem tromjesečju ove godine, a podaci su razvrstani po zaposlenima po županijama.

Podaci o prosječnim plaćama po županijama dobiveni su obradom podataka iz obrasca JOPPD i redovito se objavljuju u tromjesečnoj periodici.

Podaci pokazuju da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za treće tromjesečje 2022. u odnosu na isto razdoblje 2021. porasla u svim županijama.

Prosječna mjesečna isplaćena neto na razini Hrvatske za razdoblje od srpnja do rujna ove godine iznosila je 7626 kuna. U odnosu na isti period lani rasla je za 7,5 %.

Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za treće tromjesečje 2022. isplaćena je u Gradu Zagrebu, u iznosu od 8968 kuna, a najmanja u Virovitičko-podravskoj županiji, u iznosu od 6577 kuna.

U odnosu na lani najveći porast neto plaća bio je u Krapinsko-zagorskoj županiji, za 9,2 %, a najmanji u Gradu Zagrebu, za 6,1 %.

U trećem tromjesečju ove godine radnici u Varaždinskoj županiji imali su prosječnu neto plaću 7129 kuna. Podaci DZS-a pokazuju da im je plaća u odnosu na lani rasla 8,5 %, što je više od državnog prosjeka. Ipak, valja primijetiti da radnici u Varaždinskoj županiji prema ovim podacima imaju 1839 kuna manju neto plaću od radnika u Gradu Zagrebu. Također, manja je 497 kuna od nacionalnog prosjeka.

Radnici u Međimurskoj županiji u istom periodu ove godine imali su prosječnu neto plaću od 7100 kuna. I njima je plaća u odnosu na lani rasla 7,2 %. I međimurski radnici zarađuju manje od nacionalnog prosjeka – 526 kuna manje.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje