OTVORENO RADIMIR ČAČIĆ

Hrvatska se našla u dosad nezabilježenoj situaciji: građani će u razmaku od svega deset mjeseci dva puta izaći na parlamentarne izbore.

Na birališta ćemo ići 11. rujna, a već se naveliko nagađa hoće li lijeva, odnosno desna opcija, uspjeti sastaviti stabilnu Vladu. Predsjednik Narodne stranke – Reformista Radimir Čačić na izbore izlazi kao prvi na listi koalicije „Za premijera“ u III. izbornoj jedinici. Koga će Reformisti podržati i što će tražiti od buduće Vlade, a i zašto na ove izbore izlaze u koaliciji sa strankom Milana Bandića? Radimira Čačića smo pitali i kako ocjenjuje rad Milanovićeve Vlade, čiji je član bio deset mjeseci, a kako onu HDZ-a i Mosta te zašto su obje opcije razočarale veliki broj birača.

(Ne)sposobnost

Zašto u manje od godinu dana ponovno izlazimo na izbore?
Očito je koliko su građani nezadovoljni nesposobnošću SDP-ove i HDZ-ove koalicije da odgovore na zahtjeve vremena, ali i činjenicom da Hrvatska snažno zaostaje za drugim europskim zemljama. Daleko iza nas bile su baltičke zemlje, kao i Češka, Poljska, Mađarska, Slovačka. Sve te zemlje su nas prestigle, čak i Rumunjska, pa je samo još Bugarska ostala iza nas. Radi se o jasnom dokazu nesposobnosti političkih elita, lijevih i desnih. Osim Vlade Ivice Račana, nikad nisu pokazale sposobnost da smanje taj jaz između Hrvatske i ostalih zemalja. Milanovićeva Vlada je, prema službenim pokazateljima UN-a, ocijenjena kao 139. na svijetu od ukupno 144 mjesta. To doista treba uspjeti, biti šesta najneuspješnija vlada na svijetu. Ta vlada je kažnjena tako što nije dobila izbore. S druge strane, zbog loših iskustava s HDZ-ovim vladama, ni ta stranka na lanjskim izborima nije pobijedila. Nezadovoljni građani su tražili rješenje i nadu između ta dva pola, a u velikoj mjeri su se opredijelili za Most i neke druge stranke, uključujući i Reformiste, ali u puno manjoj mjeri.
 

Moglo bi Vas zanimati:

Ustavni sud: Milanović uopće ne smije biti kandidat za premijera

Ustavni sud u ponedjeljak je odlučio da Zoran Milanović mora dati ostavku ukoliko se namjerava kandidirati, odnosno biti na listi...

Kako biste ocijenili Milanovićevu Vladu?
Prva godina mandata, dok smo u Vladi još sudjelovali gospodin Slavko Linić i ja, donijela je nekoliko ozbiljnih odluka koje su pozitivno djelovale na gospodarsku sliku Hrvatske i mogućnost implementacije projekata. Prva i najvažnija odluka je bila rješenje za brodogradnju, koja je imala 40 milijardi kuna gubitka, stvarala je dvije do četiri milijarde kuna novog duga godišnje, što smo plaćali svi, a posebno mi sa sjevera. Nakon osmišljavanja modela i realizacije tog projekta, više ne dajemo u bunar bez dna. Brodogradnja je postala generator industrijskog rasta i izvoza te doprinosi Hrvatskoj.

Projekt legalizacije sam osmislio da bismo mogli povlačiti što više novca iz EU fondova

Osobno ste osmislili taj projekt, ali i projekt legalizacije bespravno izgrađenih objekata, što je manje poznato.
Da, po mojem konceptu, a zajedno s gospođom Ankom Mrak Taritaš krenuli smo u legalizaciju, i to zato da bi Hrvatska mogla povući što više novca iz Europske unije. Imovinsko-pravna slika je glavna pretpostavka za prijavu projekata i dobivanje sredstava. Nisu to bili jedini važni projekti. Gospodin Linić je realizirao projekt fiskalizacije, kojim je ušao u čišćenje sive zone i bitno doprinio osnaživanju državnog proračuna. Nažalost, koncept rješenja kredita u švicarskim francima, koji sam iznosio u izbornoj kampanji 2011. i koji sam objavio u cjelini, nije realiziran sve do 2015., neposredno prije izbora. Kasnilo se, ali to je također pozitivna odluka. Činjenica jest da rješenje plaćaju svi građani Hrvatske, ali je veliki broj hrvatskih obitelji spašen iz ralja dugova, koji su za njih bili nesavladivi.

Uplašeni i nesigurni

Milanovićevu Vladu je obilježilo i puno loših odluka.
Ma da su bar donosili loše odluke! Najveći problem je bila nesposobnost da se donese bilo kakva odluka. Krenuli smo s monetizacijom autocesta, pa stali. Krenuli smo s outsourcingom u javnom sektoru, pa stali, krenuli smo s istraživanjem Jadrana, pa stali… Uplašena i nesigurna Vlada je odustajala od svega, a to su građani prepoznali.
Vi ste se uspjeli izborili za sufinanciranje prijevoza srednjoškolaca, a i sufinanciranje JPP-a.

U prvih deset mjeseci, koliko sam bio u Milanovićevoj Vladi, uspio sam nametnuti financiranje prijevoza srednjoškolaca. Nije bilo lako, tražio sam uvođenje besplatnog prijevoza, a tek sam u trećem-četvrtom pokušaju uspio ishoditi sufinanciranje države u iznosu od 75 posto. Kad jednom na razini države date ljudima neko pravo, tad ga vrlo teško može povući bilo koja vlada. To se pokazalo i u slučaju prijevoza.  SDP-ova ga je htjela povući, a potom HDZ-ova i Mostova, ali nijedna nije uspjela. Formulirao sam i zakonski okvir kojim se sva prava i obveze u javno-privatnom partnerstvu dijele između jedinica lokalne samouprave i države. U slučaju školskih objekata, država plaća 55 posto, a u slučaju bolnica čak 90 posto. Ta odluka Vlade je otvorila mogućnosti da se, nakon što sam u Varaždinskoj županiji kao župan u tri godine izgradio 34 škole i sportske dvorane, to realizira i na razini cijele Hrvatske. Kod nas je još ostalo dograditi i izgraditi pet do šest školskih objekata. Nažalost, nakon mog odlaska iz Vlade nijedan projekt nije napravljen. Nijedan. Pet puta se počinjalo s dogradnjom Kirurgije varaždinske bolnice, napravljeno je ništa. Stalno se govorilo o školama, a ništa nije napravljeno. U tri godine sam bez pomoći države napravio 34 škole i dvorane, a ovi nesretnici s državom, koja im drži leđa s 55 posto sufinanciranja, nisu napravili nijednu.

Najveći problem Milanovićeve Vlade je bila nesposobnost da se donese bilo kakva odluka

Tko je kriv za to što je Varaždinska županija ove godine u državnom proračunu ostala bez sredstava za stare JPP projekte?
Milanovićeva Vlada je prihvatila obvezu da preuzme 55 posto sufinanciranja najamnina za školske objekte, ali je HDZ-ova i Mostova Vlada to ukinula. To se moglo dogoditi zato što ta obveza nije bila unesena kao stavka u državni proračun. Dakle, ugovor je potpisan, ali stavke nije bilo u proračunu, što je omogućilo HDZ-u i Mostu da ukinu sufinanciranje. Međutim, sjeverna Hrvatska je puno toga izgubila i za vrijeme Milanovićeve Vlade. Ono što se dogodilo nakon mojeg izlaska iz Vlade pokazuje tragičnu činjenicu da te, kad nemaš utjecaja, svatko „dere“ kako stigne.

Na što mislite?
Na izmjene i dopune Zakona o porezu na dohodak, kojim je Milanovićeva Vlada uzela gotovo dvije milijarde kuna općinama i gradovima. Istovremeno, izmijenili su i grupu zakona koji se odnose na područja od posebne državne skrbi te brdsko-planinska područja, koje sam osobno pisao u vrijeme premijera Ivice Račana. Ta zakonska rješenja su omogućavala da ratna područja, ali i nedovoljno razvijena brdsko-planinska područja, imaju porezne olakšice. Bilo je to važno za cijelu Hrvatsku, ali posebno za sjeverozapadnu Hrvatsku. Ovdje se to jako osjetilo, jer dotad nijedna općina ni grad nisu imali nikakva oslobođenja od poreza.

Reformisti su bili protiv?
Naravno! Napravio sam izračune i upozoravao koliko će prihoda pojedine općine i gradovi izgubiti. Nevjerojatno je da je u Saboru te zakonske izmjene branio lepoglavski gradonačelnik, HNS-ov Marijan Škvarić. Taj isti Škvarić je prije desetak dana na konferenciji za novinare plakao da je Lepoglava izgubila 50 posto izvornih prihoda, da mu je proračun s 15 milijuna kuna pao na šest milijuna. Više ne može uređivati ceste, infrastrukturu, a ni osigurati novac za provođenje EU projekata, prvi put ima minus u proračunu. Pa zamislite vi to: sam je zajedno s drugim HNS-ovim zastupnicima glasovao za izmjene a da pritom uopće nije shvatio da će upravo Grad Lepoglava, na čijem je čelu, izgubiti polovicu prihoda?! I sad, umjesto da šuti, javno se žali! I ne samo to. HNS biračima sad poručuje da oni „inzistiraju“ da se ti zakoni opet mijenjaju. Nevjerojatno.

Goran Habuš je pak tvrdio da Grad Varaždin neće imati nikakve štete od izmjena Zakona o porezu na dohodak, a onda je gradski proračun ostao bez više milijuna kuna. 
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić je vrištao da će to biti veliki udarac, HDZ-ov gradonačelnik Zadra Božidar Kalmeta je vrištao, vrištao je i SDP-ov gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel. A Habuš kaže da je sve u redu i da mi nemamo problema! Eto, to su ljudi koji nas ovdje vode. Najgrotesknije u cijeloj HNS-ovoj kampanji su njihove poruke o decentralizaciji, koje iskaču s portala i s Facebooka. „Decentralizacija!“, „Izmjena Zakona o porezu na dohodak!“… Pa ljudi moji, nije vam HDZ-ova Vlada to promijenila, nego ste sami za to glasovali. Eto, Škvarić i ekipa su tek sad shvatili da su naštetili sami sebi i svojim građanima. Ma, žalosno.

Susjedi i kumovi

Nakon Kukuriku Vlade, kad smo mislili da gore ne može, stigla je Vlada HDZ-a i Mosta. 
(Smijeh.) Znate kako kaže narod: mislimo da je najgore, ali od gorega ima još gore. Ta vlada je od samog početka bila osuđena na potpuni neuspjeh. Lider Tihomir Orešković je pristojan čovjek koji razumije gospodarstvo, no nema političku težinu, ali ni, što je još gore, političku podršku koja bi mu omogućila da bilo što napravi. Jer dvojica potpredsjednika, Tomislav Karamarko i Božo Petrov, ne znaju kako se vodi država i što je to gospodarstvo. Osvjedočili smo se da su Karamarka zanimale jedino tajne službe i kontrola Ministarstva unutarnjih poslova, a Petrova nije zanimalo ništa osim demagogije. Sve je završilo na tragikomičan način. Od HDZ-a nismo vidjeli ništa osim da je obrana nacionalnog interesa, inače „forza“ desnice, bila obična laž. Afera Konzultantica je pokazala da je INA kao nacionalni interes bila predmet prizemnih i podzemnih dogovora i lobiranja, koji su neprihvatljivi i zbog kojih je Karamarko morao otići. Nacionalni interes je više nego očito bio zadnji. 

HDZ i Most su uzeli našoj županiji 300 milijuna kuna, a onda ih raspodijelili svojim općinama 

A Most?
Oni su puno pričali o stručnosti, dobili su šest fotelja, a u njih je sjelo čak pet ministara iz Metkovića. Možda se sva hrvatska pamet koncentrirala u tom gradu. Možda, ali ja u to ne vjerujem, sumnjam da itko vjeruje. Možda imaju lijepe želje, no to nije dovoljno. Radi se o stranci koja je puno pričala, ali nije imala znanja, sposobnosti, a ni kadra. Kad je tako, onda zovete svojeg susjeda i kuma da vam pomognu. Jer nikog drugog ni ne poznajete. Tako je pet Mostovih ministara došlo u Vladu, a rezultati su primjereni tome. Osim toga, nude najprizemniju demagogiju. Primjer za to su plaće saborskih zastupnika, koje u prosjeku iznose oko 17.000 kuna. Mostovci su tražili da se smanje na 9.000 kuna, a kad njihov prijedlog nije prošao u Saboru, napali su HDZ i SDP da im ne daju da smanje plaće. Razmislimo o tome. Ako vi i vaši zastupnici smatrate da su plaće previsoke, zašto ne uzmete po 8.000 kuna mjesečno i donirate ih, recimo, Crvenom križu? U tome vas nitko ne može spriječiti. Napravite to, a onda prozivajte HDZ i SDP da ne žele smanjiti primanja saborskih zastupnika. Ovako je to obično prodavanje magle. A sad ponovno o tome pričaju.

Reagirali ste na izjave iz Mosta da će oni najbolje zastupati interese Dalmacije.
U Vrgorcu su prošlog mjeseca jasno rekli da su stranka Dalmacije i da zastupaju njihove interese. To je u redu i legitimno, ali mi nismo Dalmacija. Kod nas su pokazali barem malo pristojnosti kandidiravši čovjeka iz Varaždina. U VI. izbornoj jedinici nisu učinili čak ni to, tamo je njihov kandidat Nikola Grmoja. I što mislite kako će proći sjeverna Hrvatska? Osvjedočili smo da Vlada u kojoj je bio Most ne da nije napravila ništa korisno, nego je napravila štetu. Prije svega upravo sjeveru Hrvatske. Jedina konkretna odluka bila je ukidanje 300 milijuna kuna sufinanciranja za škole i dvorane. Taj novac nije ostao u državnom proračunu, nego ga je Ministarstvo regionalnog razvoja raspodijelilo na stotinjak općina i gradova u Hrvatskoj. Zanimljivo je po kojem kriteriju. Novac su isključivo, uz nekoliko časnih iznimaka, dobile samo HDZ-ove jedinice lokalne samouprave, a uz njih i sve Mostove u Dalmaciji. Zar je to vlada za koju bismo trebali ponovno glasovati? HDZ-ovi zastupnici iz Varaždinske županije su glasovali za to da se uzme novac, a gospodin Robert Podolnjak iz Mosta je otišao korak dalje: nažalost, odradio je sve što je mogao protiv sjevera. U raspravi je bio protiv toga da nam se uzme novac, ali je onda glasovao da ostanemo bez novca. Ne možeš pričati da braniš interese Varaždinske županije, a onda glasovati protiv.  

Na rubu pameti

Ulazimo u novu izbornu utrku.
Sad ne samo da je jasno da neće pobijediti lijeva ili desna opcija, nego je jasno da pobjednika nema. Odlučivat će svaki glas i svaki zastupnik, u daleko većoj mjeri nego lani. Više nema mogućnosti ni da lijeva ili desna koalicija s Mostom formiraju Vladu, jer neće imati dovoljnu podršku. Most će pasti na pola, to više nije upitno. Očito je da će se u „sredini“ tražiti podrška.
 

Ne spominjete Živi zid kao moguću prevagu. Zašto?
To je stranka koju zastupaju gospođa Vladimira Palfi i Ivan Vilibor Sinčić, lani njezin zaručnik, a danas suprug. Oni šire nevjerojatne poruke. Jedna je oprost poreznog duga svima, pojedincima i tvrtkama. Imaju ideje o tiskanju novca i zapošljavanju 200.000 ljudi u javnoj upravi kao rješenje nezaposlenosti. Traže i da se zakonom zabrani ukidanje isporuke vode, struje i plina svim neplatišama. Ako vi ne plaćate struju i vodu, a nitko vam ne može obustaviti isporuku, zašto bih ja plaćao račune? Još veći problem bi nastao kad nitko u ovoj zemlji ne bi plaćao poreze, kad bi se svima opraštali dugovi. Pa čime bismo plaćali učitelje, liječnike i policiju? Smatram da su građani to jako dobro shvatili i da im je jasno da su ideje Živog zida na rubu zdrave pameti.

A zašto ste u koaliciji sa strankom Milana Bandića? 
Naša logika je potpuno jasna: mi smo dobili 35.000 glasova, a Bandić 75.000 glasova. Ukupno je to bilo 110.000 glasova. Iako je toliki broj glasova nosio između sedam i devet zastupnika, dobili smo samo tri. Zato smo se udružili. S ideološkim pitanjima nemamo nikakvih problema. Koliko ćemo zastupnika dobiti, tek ćemo vidjeti. Realno je između četiri i osam mandata, jer će s nama ići i dva zastupnika manjine. S obzirom na „tanku“ razliku između lijeve i desne opcije, naši zastupnici će bitno utjecati na odluke buduće Vlade. Na taj način možemo utjecati na odluke buduće Vlade i izboriti se za sjever. Sumnjam da više itko sa sjevera Hrvatske smatra da je svejedno tko će zastupati naše interese u Zagrebu.

PROGRAM Minimalna plaća 3.500 kuna

Koji su konkretni projekti Reformista i zašto su važni za sjever Hrvatske?
Prvo, to je zabrana rada na određeno. Na Jadranu je relativno prihvatljivo da cijela turistička industrija ima u velikoj mjeri rad na određeno vrijeme zbog turističke sezone. Međutim, ništa ne može opravdati činjenicu da je ovdje na sjeveru u pet godina čak 93 posto novog zapošljavanja bilo na određeno, na šest mjeseci. Ljudi nemaju budućnosti, ljudi ne mogu uzeti stambeni kredit, planirati obitelj. Ne mogu otići na bolovanje jer je pitanje hoće li im poslodavac produžiti ugovor, a ista je stvar i s odlaskom na porodiljni. Nemaju godišnjeg odmora. Time šaljemo poruku: „Idite svi Austriju, Njemačku, Irsku, bilo kamo“. Dakle, naše poruke jesu važne za cijelu Hrvatsku, ali su posebno važne za sjever.

Tražite i da se minimalna plaća poveća na 3.500 kuna.
Busamo se u prsa da smo najbolji, najpametniji, sjever radi, sjever se gradi. Međutim, u tom silnom napretku uspjeli smo postići ono što nikad nije bilo: Varaždinska županija je postala županija s najnižim plaćama u Hrvatskoj. Zagreb ima 50 posto veće plaće, a cijela Hrvatska 30 posto više. Kad mi tražimo da minimalac bude 3.500 kuna, u Hrvatskoj tu poruku shvaća svega jedna trećina ljudi. Međutim, ovdje je to poruka za čak dvije trećine ljudi koji imaju primanja ispod minimalnih. To je jako važna politička poruka države. Zato na tome inzistiramo.

Zalažete se i za gradnju brze pruge.
I dalje inzistiramo na prostornom objedinjenju sjevera s prostorom Zagreba. Tražimo izgradnju brze pruge Zagreb – Sveti Križ – Lepoglava – Varaždin – Čakovec, kojom bi Varaždin od Zagreba bio na 40 minuta, a Lepoglava na svega 10 minuta. Projekt je realan: osmislila ga je još Austrija, a pruga je ucrtana prostorne planove. Riječ je o pruzi ukupne dužine 89,8 kilometara, od čega je 17 kilometara nove pruge, a 7,2 kilometra tunela. Projekt je vrijedan oko 300 milijuna eura, a za njegovu provedbu sad postoji i novac, fondovi Europske unije. Dakle, projekt je definiran, sve je poznato, a mi moramo napraviti pritisak da se ostvari. 

Izvor:
Foto: