FAŠNIČKI OBIČAJI U NAŠEM KRAJU

Najpoznatija danas očuvana fašnička tradicija koju baštinimo od predaka je maskiranje. I u daljoj prošlosti “Fašenk” je u Mađarevu i okolici, slično kao i u drugim krajevima, bio obilježen ophodima maskiranih skupina, “mačkara”. Najčešće su sudjelovala djeca i mladež.

“Lafre”, maske, koje su ophodnici nosili bile su kućne izrade. Najčešće se radilo o staroj izvrnutoj odjeći ili dijelovima narodne nošnje, “sponjicama” te krpama s rupama kojima su prekrivali lice. Djevojčice bi se prerušavale u dječake, a dječaci u djevojčice. Uz prikaz svadbene povorke i mladenaca, u ophodima su česti likovi, prema kazivanju Ane Stepančec iz Madžareva, bili anđeo i vrag. Ophodnike se darivalo jajima i novcem. Pred kućama ophodnici su običavali pjevati: “Plesala bi kozica koja ima roge, a kak ne bi deklica koja ima vitke noge…” Prema kazivanju Katarine Martan ova se pjesma najviše izvodila u zaseocima oko kaštela Grebengrada, u Gradinovcu te Kamenoj Gorici.

Lalofke i kraflini

Za fašnički ručak bilo je kuhano kiselo zelje sa “suhim svinjskim bedrama” ili “lalofkama”. Na svinjskoj masti pržilo se dizano, slatko, kvasno tijesto rezano čašom. Prženi kolač posipavao se krupnim šećerom i nazivao se “kraflinima”. Terezija Kerep iz Kamene Gorice napominje kako se u naziv “kraflini” za fašnički kolač rabio i naziv “varanci”. Slava Pupek također iz Kamene Gorice spominje kako se za fašnički “obed” mogla pripremiti i pečena kokoš. Kokoš je morala biti crna i zaklana upravo na “Fašenk”. Pečenu kokoš bi obično blagovale djevojke stasale za udaju. Nakon ručka djevojke bi svaka po jednu kost kokoši složile na hrpu, a zatim bi pozvale psa te promatrale koju će kost prvu uzeti iz hrpe. Vjerovalo se da će se iz obitelji prva udati ona djevojka čiju je kost pas prvu uzeo iz hrpe.

 

Uz prikaz svadbene povorke i mladenaca, u ophodima su česti likovi bili anđeo i vrag

Rano ujutro na “Fašenk”, prije izlaska sunca, iz domaće konopljine “preje”, prema kazivanju Terezije Kerep, plele se “dretica” i izrđivali “svitnjaki”. “Dretica” ili “vože” se vezala kravama oko rogova kako bi bile zdrave, a na Jurjevo njome oko rogova stoke pričvrstilo vijenac načinjen od zelenila i proljetnog cvijeća. “Svitnjakima” se vezivalo muške gače. Terezija Kerep navodi kako je “svitnjak” izrađen na “Fašenk” mogao obraniti čovjeka od zlih sila te spominje događaj koji se zbio njezinom pradjedu Jakovu Čičku. Vraćajući se kasno navečer kući sa sajma naišao je na zid posred puta te nije mogao dalje. Zatim je uzeo “svitnjak” i njime tri puta udario taj zid te je ovaj nestao, a on je sretno stigao kući.

Pucali bičem

Ana Stepančec je pamtila kao su na “Fašenk” ujutro muškarci bičem na dvorištu pucali. Ovog običaja naročito se pridržavao njen susjed Alojz Ključarić. Bič kojim se “pucalo” morao je na svome kraju imati “cof” od vunice. Od “brokvica”, oguljenih i prepolovljenih grana lijeske, izrađivale su se košare i koševi, a od grana breze i vrbe “mekle za zmetanje hiže i dvorišča”. Prema Ani Stepančec, sve ono što se priredilo na “Fašenk” trebalo je biti dostatno za korištenje tijekom cijele godine.

Sljedećeg dana, na “Čistu sredu” ili Pepelnicu, ukućani su prali noge u vodi u kojoj se prethodnog dana kuhalo kiselo zelje da bi se zaštitili od ujeda zmija. Terezija Kerep vjeruje kako je vodom potrebno poprskati i čitavu okućnicu kako zmije ne bi dolazile previše blizu kući i gospodarskim objektima.

Isprobajte i vi: kada sijati “kuruzu”?

“Fašenk” je obilovao i brojnim postupcima koji su trebali osigurati rodnost usjeva. Prema Tereziji Kerep na “Fašenk” se trebalo obrezati vinograd i prirediti sjeme za sjetvu. Sjeme kukuruzu pripremljeno na “Fašenk” neće izjesti miševi, a ni urod kasnije neće uništiti tuča. Milka Mešnjak iz Podruta spominje običaj “sprobavanja semena kuruze na Fašenk”. U male posudice trebalo se posaditi kukuruz ujutro, u podne i navečer. Narednih dana pomno se pratio rast kukuruza u posudicama. Po izgledu, tj. veličini mladih stabljika određivao se dan sjetve. Ako je izgledom bila najljepša i najveća “kuruza” zasijana na “Fašnek” ujutro sjetva je trebala biti oko blagdana Svetog Jurja – Jurjeva (23. 4.), ako je to bila “kuruza” zasijana u podne sjetva bi trebala biti za blagdan Svetog Izidora (15. 5.), ako je to pak bila “kuruza” zasijana navečer sjetva bi trebala biti na blagdan Svete Helene – Jelenje (22. 5.). Ana Stepančec spominje kako se za fašničku sjetvu kukuruza koristilo sjeme “kuruze čikvatinke”, a moglo se sijati i grah.

Izvor:
Foto: