POBUNA protiv HDS-a i ZAMP-a

Ako crkveni zbor, seoski KUD ili školarci danas zapjevaju “Narodi nam se kralj nebeski”, već sutra mogu očekivati preporučenu pošiljku s računom ZAMP-a. Jer služba Zaštite autorskih muzičkih prava za Hrvatsko društvo skladatelja naplaćuje svako javno izvođenje neke pjesme i pritom su revniji od poreznika. Jednako naplaćuju ako je riječ o Severininom hitu, kantautorskoj pjesmi ili pučkoj izvornoj skladbi, što im omogućuje Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.

Iako se naplaćuje već deset godina, zadnje dvije je, slažu se svi, sustav postao represivan. Situacija je za udruge i male KUD-ove postala neizdrživa, pa su se međimurski KUD-a Mihovljan i čakovečki ogranak Matice hrvatske odlučili suprotstaviti moćnom ZAMP-u . Prošli je vikenda održan skup potpore za izmjenu ovoga, kako ga organizatori nazivaju, preapsurdnog Zakona. 

Autocenzura

Prema gruboj procjeni profesora Pranjića,  ZAMP od  od naplaćivanja paušala KUD-ovima zaradi 400 tisuća kuna godišnje. 
U Međimurju j, naime, oko 66 KUD-ova, kad bi ih isto toliko imala svaka županija i kad bi svi KUD-ovi platili samo minimalni paušal od 300 kuna, to je 400 tisuća kuna godišnje.

Društvo skladatelja se postavlja kao vlasnik svih autorskih prava za svaku vrstu glazbe. Nijedna vlast  u povijesti nije ozakonila naplatu za izvođenje narodnih pjesama, osim ove – rezigniran je predsjednik čakovečkog ogranka Matice hrvatske profesor Ivan Pranjić.

Njega je posebno razljutilo nedavno iskustvo Matice sa ZAMP-om. – Ogranak je tiskao knjigu međimurskih pučkih popjevki sa sto najljepših pjesama.  Na promociji je KUD je izveo tri pjesme iz knjige. Od ZAMP-a smo dobii račun za autorska prava.. Koja? Pa mi smo nakladnici koji su to sami riješili s autorima. Zašto nekomu trećem još moramo platiti? – pita se profesor..

Kad se zna priča o ZAMP-ovm plaćenicima, autocenzura je, vele, postala uobičajena

ZAMP-ovi agenti su, kaže, svugdje. Od promocija preko školskih priredbi do crkvenih prošćenja. Crkva sv. Antuna u Čakovcu nedavno je platila 700 kuna za nekoliko narodnih pjesama izvedenih na prošćenju za Antunovo, KUD Belica je u nedjelju navečer imao priredbu a u ponedjeljak im je stigao račun, školarci iz Peklenice pjevali su majkama za Majčin dan u Društvenom domu u Peklenici i dobili uplatnicu za 174 kune.

Osim što se plaća nepoznatim autorima pučkih pjesama, jednako apsurdno zvuči da kantautori moraju platiti izvedbu svojih pjesama.
Ovakva je praksa dovela do toga da neki KUD-ovi više uopće ne nastupaju. Zvuči paranoično, ali autocenzura je postala uobičajena.

Špijuni

KUD Mihovljan je dugo bio na rubu i zaključili su da im je dosta. – Ili ćemo nešto učiniti ili se ugasiti. KUD- u je nedavno stigao dvogodišnji račun s iznosom od 1250 kuna. 
ZAMP ima svoj cjenik za KUD-ove. Za tri godišnje priredbe u vlastitom aranžmanu plaćaju 300 kuna plus PDV, dok će za više od tri platiti 500 kuna plus PDV. Također, ugosti li KUD goste iz druge županije ili države, i to je 500 kuna. –  Na našoj su priredbi gostovali Slovenci i cijena je skočila. A kome je taj novac otišao? Slovencima nije – govori Predrag Kočila.

Svi se pitaju jedno: Kamo ide ogroman novac za pjesme nepoznatih autora, koji se sa svih strana slijeva u blagajnu ZAMP-a? 

S ovakvim haračom će, strahuje se, opstati samo profesionalci, dok će amateri nestati sa scene

Za pjesme nepoznatih autora postoji stavka  produljene licence. Novac se pet godina čuva za slučaj ako se pojavi autor,. To je, dakle, zato da se autoru pjesme “Narodi nam se kralj nebeski” ili “Aleluja”, ako se slučajno pojavi može isplatiti novac!?!

– Nažalost, sve je po Zakonu – veli profesor Pranjić.
Sporni Zakon napisao je bivši hrvatski predsjednik, član HDS-a, Ivo Josipović. Već prema nacrtu su Josipovića kritizirali da je napisao zakon čiji se svaki članak može tumačiti na više načina zbog nepreciznosti i niza podzakonskih akata. 

A da se može tumačiti kako kome i kad odgovara, osvjedočili su se Kočila i Pranjić na sastanku s glavnim direktorom HDS ZAMP-a Nenadom Marčecom. Sastanak je inicirao Marčec nakon najave prosvjeda. – Ispalo je da su sve sporno poslali greškom. Poanta sastanka je bila da se sve možemo dogovoriti, samo nek’ šutimo…Grešku su priznali, ali novac nisu vratili – veli Kočila. Nadopunjuje ga Pranjić: – Zakon je pogrešan i mora se promijeniti.  Podržavamo poštivanje autorskih prava. Ali autorska prava članova DHS-a,  a oni nisu vlasnici sve glazbe koja se izvodi. Želimo Zakon u kojem će jasno pisati tko, što i kad smije. Po kojoj logici jedna kulturna udruga mora plaćati drugoj udruzi izvođenje vlastitih autorskih djela? – pita se. 

Harač i grabež

Iz ZAMP-a su se na sastanku s Međimurcima pravdali da oni naplaćuju za aranžmane i autorima obrade.Ali njihove koreografije rade voditelji KUD-a. – To je harač na sve. Grabež. Opstat će samo profesionalci koji zarađuju, a amateri će nestati sa scene. I po tko zna koji put pitaju: – Zar zaista nikog u državi ne zanima kud odlazi taj ogromni novac iz ZAMP-a, koji se ne isplaćuje skladateljima iz jednostavnog razloga – jer su nepoznati?

Tko je zampio – zampio je

U članku 9. Zakona o očuvanju kulturnih dobara piše da se očuvanje nematerijalnih kulturnih dobara provodi njihovim poticanjem i prenošenjem. I Ustav navodi isto. Ali, ZAMP za to izdaje račun. – Prema spornom Zakonu ispada da narodne vrednote nisu u vlasništvu naroda nego je vlasnik ZAMP. To su nakaradne stvari. – A mi plaćamo ZAMP-u, plaćamo članarinu Hrvatskom saboru kulture, gradskoj kulturnoj zajednici… A svima su puna usta očuvanja tradicije i baštine – ljut je Kočila. I podsjeća na promijenjeni tekst poznate uzrečice koja se u struci redovno koristi: Tko je zampio – zampio je!

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović