DRŽAVNI ARHIV U VARAŽDINU

Nakon što je više desetljeća strpljivo čekao dodjelu adekvatnog prostora pa ga nedavno napokon dobio, Državni arhiv u Varaždinu stavljen je pred gotov čin – u jednu od zgrada bivše vojarne u Optujskoj mora se preseliti do rujna.

 Jer, dvije zgrade kojima se koristio Arhiv, Grad je darovao Sveučilištu, koji ih, pak, namjerava srušiti. O selidbi su saznali početkom ožujka i to slučajno. – Naš je djelatnik unosio neke kutije kada ga je radnik ondje upitao zašto se sada seli nešto u zgradu koja se ruši – govori nam ravnatelj Arhiva Damir Hrelja.

“Gluhi telefoni”

Ravnatelj Studentskog doma potvrdio im je da se zgrade ruše. Štoviše, Dom je još u prosincu obavijestio Grad o svojim nakanama, koji je, pak, preuzeo na sebe obavijestiti Arhiv. Sudeći prema svemu, došlo je do greške u komunikaciji, jer Arhiv je za to saznao tek četiri mjeseca kasnije.

U međuvremenu su se radile pripreme za selidbu Arhiva vrijednu dvadesetak milijuna kuna. Činilo se da su napokon našli trajni rješenje i da će svu građu moći smjestiti pod jednim krovom. Nije se namjeravalo brzati, nego najkvalitetnijim rješenjima osigurati primjereni dom arhivskoj građi. Prikupljale su se najbolje ponude za uređenje prostora, skupljao novac, planirao raspored.

– Od Ministarstva kulture ove je godine odobreno 600 tisuća kuna: 200 tisuća za projektnu dokumentaciju, koja ukupno stoji 650 tisuća, i 40 tisuća za sanaciju krova od potrebnih 700 tisuća. Grad smo zamolili za 300 tisuća kuna za zatvaranje financijske konstrukcije za projektnu dokumentaciju. I dok je Ministarstvo, dakle, dalo trećinu za projektnu dokumentaciju i polovicu za krovište, Grad do sada nije osigurao ni lipu – navodi Hrelja. Kaže da trenutno traže najboljeg ponuditelja, s kojim će sklopiti ugovor, proslijediti ga Ministarstvu, koje tada uplaćuje potreban novac. Vjeruje da će radovi početi između 15. i 20. srpnja. Umjesto planiranog posla u etapama i uređenja jednog po jednog kata, sada su primorani privesti svrsi samo jedan kat. 

Prenamjena novca

– Unatoč tome što smo lancima zatvorili vrata, vidjeli smo pojedince da ulaze kroz prizemlje. Vjerujemo da će se to nastaviti i nakon sanacije, pa smo predvidjeli postavljanje željeznih rešetki na vrata i prozore u prizemlju. Moramo zamračiti prostor, jer arhivska građa zahtijeva mrak. Treba sanirati struju koje nema, jer je dio žica pokidan. Također treba generalno očistiti prostor. Tako da smo od Ministarstva morali tražiti dozvolu za prenamjenu novca. Umjesto za projektnu dokumentaciju, iskoristit ćemo ga za ove, “navrat-nanos” poslove – govori ravnatelj.

Pojašnjava da su im u Gradu, nakon što su 600.000 kuna od Ministarstva prenamijenili za osnovnu sanaciju zbog hitne selidbe, obećali da će osigurati ostatak novca. Prema troškovnicima to je između 250 i 300 tisuća kuna. Zauzvrat, Arhiv je pristao preseliti i građu iz žitnice kod Starog grada, gdje Grad namjerava smjestiti nove muzejske, etnografske sadržaje.

– Zamolit ćemo i da se u gradskom proračunu za sljedeću godinu osigura 200.000 kuna za projektnu dokumentaciju s obzirom na to da ćemo za to planirana sredstva morati potrošiti za sanaciju. Vjerujemo da će Grad poštovati obećano kad na to dođe red – optimističan je Hrelja. Inače, za zgrade koje je Grad sada darovao Sveučilištu, Arhiv je s Gradom 2004. godine potpisao ugovor prema kojemu se “prostori dodjeljuju na korištenje na godinu dana, odnosno do trajnog rješenja problema prostora Arhiva”. Sudeći prema svim događanjima oko Arhiva, lako je zaključiti da ustanova baš i nema podršku. S tim se slaže i ravnatelj Hrelja. – Do Arhiva se ne drži nimalo, niti se ikada držalo, unatoč činjenici da su arhivi „memorija naroda“. U njima su pohranjeni „rodni listovi“ gradova, županija, država, u njima je dokumentacija potrebna za svakodnevnu uporabu, kao što su, primjerice, građevinske dozvole, ali i dokumenti najvećih poduzeća iz vremena socijalizma… Bez arhiva građani nikada ne bi mogli dokazati imaju li građevinske dozvole niti jesu li i kada radili u nekoj tvrtki. Neodgovorno se ponašamo prema tako bitnoj ustanovi – zaključio je Hrelja.

U Koprivnici selidba dan prije Badnjaka

Ako je suditi prema dosadašnjim iskustvima Arhiva i situacijama kad su stavljeni pred svršeni čin, na to su navikli. Zadnji slučaj se dogodio u Koprivnici pred kraj prošle godine. – Ondje smo smješteni u njihovoj bivšoj oružarni – to im je najstarija svjetovna zgrada u gradu s početka 18. stoljeća. Koristili smo kat, prizemlje je prazno, ali sada namjeravaju u toj zgradi smjestiti neke turističke sadržaje. Grad je sanirao prizemlje, u kojemu je došlo do pucanja lučnih svodova. Da bi izvođač mogao to vratiti u početni položaj, pothitno smo morali rasteretiti kat. Rok im je bio do kraja godine. Krajem listopada smo krenuli s potragom za adekvatnim prostorom, Grad nam je ponudio prostor koji koristi Pučko otvoreno učilište koje je, pak, da bismo mi mogli useliti, morali isprazniti taj prostor. Inače, prostor je super, ali je sve rađeno navrat-nanos. Kako bi udovoljili zahtjevima Grada, selili smo se 22. i 23. prosinca – dan prije Badnjaka, rekao nam je Damir Hrelja.

Izvor:
Foto: