Izložba grafika Vide Meić u Galeriji Matice Hrvatske

Prije: uzbuđenje, strah, ispunjenost. Poslije: zbunjenost, tuga, veselje. Ovo su prve tri emocije koje padaju na pamet mladoj varaždinskoj umjetnici Vidi Meić kad odgovara na pitanje kako se osjećala prije i poslije otvorenja svoje prve samostalne izložbe prošloga tjedna u zagrebačkoj Galeriji Matice hrvatske. Jer, prva je izložba sama po sebi vjerojatno već stresna, pa kad se tomu pridoda mjesto njezina održavanja… Hrabar korak studentice završne godine diplomskog studija Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu.

Izvan stereotipa

Izložene grafike završetak su dvogodišnjeg ciklusa, a kao najbitniji njihov segment Vida ističe istraživanje i proces

No, 53 grafike istog formata, 64×64, u kojima kombinira kartonski tisak s kolografijom,  tehnika lijepljenja materijala na matricu čime nastaje niz apstraknih formi, različitih tekstura oblika i boja koje je izložila na svom prvom samostalnom koraku na umjetničkoj sceni, Vidi Meić su donijele pohvalne kritike publike i struke. Tako je gužva na otvorenju, kojom je umjetnica i sama bila iznenađena, bila tek uvod u odličnu posjećenost izložbe, koja će za razgled ostati otvorena do 13. ožujka.
Dok će velik broj umjetnika uglavnom reći da su to oduvijek željeli biti, Vidin je slučaj suprotan. 

Smatram da je umjetnost  za mene najbolji put zato jer sam naučila biti kreativna, a u današnjem svijetu smatram da je krativnost bitna u svim aspektima života,  a ne samo u umjetnosti

Prva ljubav – fotografija

– Niti sam maštala niti željela biti umjetnicom. Štoviše, ja sam ta koja je razmišljala kako mi to može biti hobi i kako je bolje naći si neko sigurnije zanimanje – veli. I dodaje: – Tijekom osnovne škole jako me privlačila fotografija i zaista sam se njom i bavila. Tek tu i tamo bih doma nešto nacrtala. Tijekom gimnazije doslovno nisam taknula kist, a i fotoaparat sam koristila rijetko. Stoga mi upis na Akademiju nije bio na kraj pamet – govori Vida. I dok njoj to, dakle, nije padalo na pamet, roditelji su, kaže, ti koji su joj povremeno natuknuli tu opciju, ali nikad je ni na što nisu nagovarali. Tako je Akademiju upisala nizom (ne)sretnih okolnosti. 

Kreativnost

 

Gužva na otvorenju izložbe Vide Meić, kritike struke i publike – pohvalne

– Nikad to nisam požalila. Štoviše, smatram da je za mene to najbolji put zato jer sam naučila biti kreativna, a u današnjem svijetu smatram da je krativnost bitna u svim aspektima života a ne samo u umjetnosti – priča Vida, koja, suprotno stereotipu o umjetnicima-boemima, kaže da ne vidi sebe “zatvorenu u atelieru na tavanu”. Izložene grafike završetak su dvogodišnjeg ciklusa, a kao najbitniji njihov segment Vida ističe istraživanje i proces. Na pitanje mora li umjetnik danas podilaziti tržištu, odgovorit će kako umjetnik to niti ne mora. 

– Naravno da mora zaraditi za život, ali ako podilazi tržištu više nije umjetnik. Zato mora imati i neki posao – zaključuje Vida Meić nakon što se još uvijek nisu slegle one tri emocije poslije otvorenja: zbunjenost, tuga i veselje. – Čula sam šale da je postizložbena depresija sasvim normalna. Ako je suditi prema odazivu na njezinu prvu izložbu, takvih će depresija biti još mnogo.

Originalnost i  zrelost

“Vidine grafike, u koje je unijela didaktičku komponentu, progovaraju autentičnošću i originačnošću. Zrelost i ozbiljnost kojom je Vida pristupila ostvarenju izložbe odaju istinsku predanost i senzibilitet mlade umjetnice i najavljuju još mnogo zanimljivih i uspješnih projekata koje će ostvariti njezin prduktivan i kreativan um”, Iva Bagarić.

Izvor:
Foto: