Legenda kaže da su prvi Židovi došli u Poljsku iz Njemačke. Iz dotadašnje domovine protjerani su pod optužbom da su prouzrokovali kugu.

U potrazi za novim domom uputili su se na sjever. Došavši u šumu, kroz oblake se probilo sunce, a anđeo im je rekao: „Pol in.“ Na hebrejskom to znači: „Odmorite se ovdje“. To je protumačeno kao povoljan znak da je zemlja u koju su došli sigurna za njih i da im je ovdje ostati. Stoga su i zemlju u koju su došli nazvali Polin. Mi je danas zovemo Poljska. Ime zemlje blagostanja nosi potpuno nov muzej u Varšavi: POLIN. Muzej poljskih Židova.

Muzej života

Idejna začetnica Muzeja je Grazyna Pawlak, tadašnja direktorica Asocijacije Židovskoga povijesnog instituta Poljske. Pawlak je uvidjela da se Poljska percipira, pogotovo u SAD-u, isključivo kao mjesto na kojem je istrijebljeno najviše Židova tijekom holokausta. Svijest o tome da su Židovi u Poljskoj živjeli i još uvijek žive od 10. stoljeća ili da je u vrijeme Poljsko-Litavske Unije čak 80 % svih Židova na svijetu živjelo upravo u Poljskoj i Varšavi se uopće ne spominje. Misija projekta je bila prezentirati svih 1000 godina suživota, a ne tek šest godina holokausta. Muzej se svojim javnim karakterom nametnuo kao idealan medij da se ostvari nešto takvo.

“1000 godina povijesti poljskih Židova”

Na čelu tima stručnjaka koji su osmislili stalni postav bila je Kanađanka poljskih korijena Barbara Kirshenblatt Gimblett, profesorica na Sveučilištu New York. U jednom intervjuu rekla je da je htjela osmisliti muzej koji će govoriti o tome kako su poljski Židovi živjeli, a ne kako su umirali.

Muzej je smješten u potpuno novoj zgradi za koju je Grad Varšava ustupio zemljište u četvrti Muranóv, koja je prije Drugoga svjetskog rata bila naseljena Židovima, a tijekom njega bila gotovo u središtu židovskoga geta. Za posjetitelje je otvoren 2013. godine, a stalni postav godinu dana poslije.

Stalni postav Muzeja nosi naziv „1000 godina povijesti poljskih Židova“. Tematski je podijeljen u osam galerija: „Šuma“, „Prvi susreti“ (10. – 16. stoljeće), „Paradisus Iudaeorum“ („Židovski raj“, 1569. – 1648.), „Židovski grad” (1648. – 1772.), „Susreti s modernošću” (1772. – 1914.), „Na židovskim ulicama” (1914. – 1939.), „Holokaust” (1939. – 1944.) i „Poratne godine” (1944. – danas).

Posjetitelj se prvo susreće s multimedijalnom instalacijom kojom se dočarava šuma, mjesto dolaska Židova u Poljsku. Uz svaku daljnju galeriju kronološki se nižu povijesni događaji isprepleteni detaljima iz svakodnevnog života poljskih Židova i Poljaka. Govori se o mjestima u kojima su Židovi živjeli, načinu organizacije vjerskog života, zanimanjima kojima su se bavili, položajem žena u društvu, obrtu i trgovinu, ulozi u državničkim poslovima koje su obavljali… Ove teme nisu obrađene samo u dalekoj povijesnoj perspektivi već i u nedavnoj prošlosti, odnosno 20. stoljeću.

Naravno, tema holokausta nije zaobiđena, no njoj je posvećeno razmjerno malo prostora u odnosu na ono što bi posjetitelj očekivao na prvu ruku. Još jednom je ispričana na vizualno atraktivan način, bogato popraćen utiscima iz svakodnevnog života u varšavskom getu.

Polin je nastao iz koncepta, a ne iz potrebe da se pod jedan krov smjeste postojeći muzejski predmeti; stoga on gotovo i nema fizičkih predmeta, već se oslanja na audiovizualni materijal. Postav obiluje multimedijom, dotičnim zaslonima („touchscreen“), audiovizualnim projekcijama odabranih događaja, grafičkim mapama (od kojih su mnoge potpuno digitalne) te trodimenzionalnim maketama dodatno animiranima projekcijama.

Svjetska prijestolnica Židova

Očekivanja od ovog muzeja nisu mala. Želja tima koji je radio na postavu, ali i njegovih financijera, je da Varšava ponovno postane svjetska židovska prijestolnica.

Od ideje do otvaranja stalnog postava prošlo je gotovo 20 godina, a stajao je gotovo 100 milijuna dolara. Financiran je u obliku javno-privatnog partnerstva sredstvima Republike Poljske, Grada Varšave i mnogobrojnih pojedinaca, najvećim dijelom Židova koji žive i rade u SAD-u. Danas Muzejom u potpunosti upravlja poljsko Ministarstvo kulture i nacionalne baštine.

Polin je primjer muzeja čiji su začetnici i kreatori bili svjesni njegove javne naravi i različite publike koja će ga posjećivati. Odluka da se u postavu prezentira povijest poljskih Židova od 10. stoljeća do danas, i to tako da šest godina razdoblja Drugoga svjetskog rata ne budu u središnjem planu, ide u smjeru promjene viđenja Poljske kao mjesta stradanja Židova. Stalni postav Polina govori o suživotu, preplitanju i međusobnim utjecajima poljske i židovske kulture tijekom 1000 godina. Evocirajući takvo stanje, Polin zaista možemo smatrati muzejom za budućnost.

Praktične informacije

Kako doći do Polina? Polin se nalazi u Varšavi, glavnom gradu Poljske. S obzirom na trenutnu situaciju s pandemijom koronavirusa, najbolji način putovanja je – automobilom. Autom smo putovali i putovali. U Varšavu smo stigli autocestom iz Praga, koja je izvrsna na poljskoj strani, nešto malo manje na češkoj. Cestarine se naplaćuju na kućicama, a na ovom cijelom dijelu (Prag – Varšava) se nisu naplaćivale uopće (putovali smo u svibnju 2019. godine).

S obzirom na dugo putovanje cestovnim putom, najbrži način je zrakoplov. Preporučila bih aviolinije iz Budimpešte, koje su česte i povoljne, posebno u ranim jutarnjim satima. Svakako pratiti preporuke nacionalnih stožera država u koje biste putovali, kao i pravila o putovanju zrakoplovima u ovo doba. Velika većina kompanija leti uz posebne upute o obveznim maskama, dezinficiranju ruku, ograničenom broju osoba koje mogu jesti u jednom redu…

Za kretanje po gradu preporučamo korištenje gradskih bicikala! Grad je velik i ima dobru biciklističku infrastrukturu u centru, što je dobitna kombinacija za one koji žele iskoristiti što više vremena. Mi smo većinu znamenitosti obišli pješice (volimo hodati gradovima koje posjećujemo).

Hrvatskim državljanima nije potrebna putovnica (samo osobna iskaznica), ni viza. U Poljskoj se kao valuta koriste zloti. Preporučamo naručiti ih prije u banci jer mnoge banke nemaju zlote na zalihama. Kartice su u širokoj upotrebi, no ne i u kafićima, pa preporučamo manju količinu zlota ponijeti sa sobom. Službeni jezik je poljski, a engleski govore gotovo svi s kojima smo se imali prilike susresti.

Kada ići? Travanj-svibanj. Zime su hladne, a ljeta sparna i vruća. Varšava je velik grad koji se brzo (pre)grije ljeti. Mi smo putovali u svibnju i bili slojevito obučeni. Kao i drugdje u Europi, nešto su češće kiše, no grad obiluje muzejima u kojima možete provesti sat-dva dok ne prestane pljusak.

Karte: od 1. kolovoza ove godine Polin će biti ponovno otvoren za posjet. Pojedinačna karta iznosi 46 kuna, a na njihovim službenim stranicama možete provjeriti tko sve ima pravo na umanjenu cijenu karte od 30 kuna. Djeca do 7 godina imaju besplatan ulaz, kao i mnogi drugi (učitelji, novinari, muzejski zaposlenici s ICOM-ovom karticom). Svakog četvrtka je za sve posjetitelje ulaz besplatan.

Karte možete kupiti na ulazu u Muzej ili putem interneta, što se preporuča.

Savjeti za kraj: službene stranice Muzeja preporučaju 90 minuta za obilazak. Mi smo se zadržali duže, gotovo tri sata. Muzej smo obišli odmah po otvaranju ujutro i u njemu je bilo dosta ljudi, ali ugodno za razgledavanje. Najveće su gužve od 13 do 17 sati, pa preporučam izbjegavati to vrijeme.. Iako je „ozbiljnije“ tematike, preporučila bih posjet obiteljima s manjom djecom. Postav je vizualno i multimedijalno atraktivan.

Fotografiranje je dozvoljeno i ne naplaćuje se dodatno. Većina galerija je u tamnim tonovima, što je nezgodno za snimanje mobitelom, stoga, ako želite visokokvalitetne slike, ponesite blic.

Mi smo koristili audiovodič na engleskom jeziku, koji se dodatno plaća 17 kuna i preporučila bih ga. Postoji mogućnost obilaska Muzeja uz pratnju vodiča (naplaćuje se 63 kune po osobi), no to nisam koristila. Muzej je u potpunosti prilagođen osobama s invaliditetom.

Tekst i foto: Janja Kovač