Piše: Janja Kovač

Kraj kolovoza ove godine provela sam u Turskoj. Unatoč sumnjičavim licima mojih roditelja, otisnula sam se na još jedno putovanje. Da, i dalje je moguće (turistički) putovati, i to epidemiološki odgovorno.

Putovanje je obilježilo nošenje maske za lice. Od taksija do aerodroma u Zagrebu te boravka u avionima pa do svih javnih otvorenih i zatvorenih prostora u Turskoj nosila se maska. Neobično, ali potrebno.

Na ulazima u sve kafiće, restorane, javni prijevoz, hotele, i trgovine stoje dezinficijensi i mjeri vam se temperatura. U restoranima i hotelima istaknuto je što je sve napravljeno kako bi prostor u kojem se boravi bio siguran za vas. Na put sam otišla s uplaćenim putnim osiguranjem i dobro informirana o svim pravilima kojih se moram pridržavati. Vratila sam se zdrava i sretna (kao i nakon svakog putovanja)!

Grad kojem se volim vraćati

Na tursko tlo stupila sam peti put. Peti put me dočekao i Istanbul, grad kojem se toliko volim vraćati. Ovog puta je na red došla i jedna od njegovih najvećih atrakcija – palača Dolmabahçe (Dolmabahče). Ova raskošna palača prava je ljepotica koja krasi obale Bospora. Palača se smjestila kao biser okružen niskom razlomljenih bisera u vidu ograde na obalu plavoga morskog tjesnaca. To je palača, dom sultana, zgrada u kojoj je umro Mustafa Kemal Atatürk i, naravno, muzej.

Dom sultana

Palača Dolmabahçe vrlo je mlada. Izgrađena je u 19. stoljeću na inicijativu osmanskog sultana Abdülmecida I. (Abdulmeđida I.), koji je za sebe i svoju obitelj želio moderan dom, sjaja kakvog se ne bi posramili ni njegovi europski pandani. Dotad je sultanska obitelj sa svojom mnogobrojnom poslugom, haremom, kao i najvišim činovnicima koji su vodili državne poslove, živjela u srednjovjekovnoj palači Topkapi.

Punjeni vrt

Gradnja nove palače trajala je čak 13 godina. Ni na jednom koraku nije se štedjelo. Da bi se dobilo što veće zemljište za palaču, ogromne količine zemlje nasipane su u Bospor. Odatle i ime same palače – „dolma“ bi otprilike značilo „punjeno“, a „bahçe“ je bašća, odnosno vrt.

Palača je 1856. konačno završena. Ljepotica na Bosporu otkrila je sve svoje čari. Danas je Dolmabahçe sa svojih 285 soba i 44 salona i ukupnom površinom od 45.000 m2 najveća palača u Turskoj. U vrijeme izgradnje imala je nevjerojatnih 68 nužnika i šest turskih kupelji. U većini europskih dvoraca u to se vrijeme i dalje koristilo noćne posude.

Ekstravagantni luksuz

Za uređenje fasada i unutarnjih zidova korišteni su iznimno skupocjeni materijali poput alabastera iz Egipta, mramora iz Mramornog mora i porfira iz Pergama. Za dekoraciju zidova naručen je čak 131 ručno rađen svileni tepih, dok su stropovi ukrašeni s 14 tona zlata u listićima.

Jedan od emblematskih ukrasa palače je najveći kristalni luster na svijetu. Luster je dar engleske kraljice Viktorije osmanskoj dinastiji. Dopremljen je u nekoliko stotina drvenih sanduka brodom iz Engleske. Njegovo je postavljanje bilo iznimno zahtjevno. Naime, kad se svih 750 žarulja smjesti u svoje kristalne vaze, luster teži čak 4,5 tona. Da, palača je bila elektrificirana.

Slikanje unutrašnjosti palače, nažalost, nije dopušteno.

Centar carstva koje nestaje

Dolmabahçe je bila statusni centar osmanskog svijeta. Iz nje se upravljalo carstvom koje se polako gasilo, da bi po kraju Prvoga svjetskog rata i formalno prestalo postojati.

Šest posljednjih sultana koristilo ju je kao svoju rezidenciju. Njezinim čarima nije se odupro ni prvi predsjednik moderne Turske Mustafa Kemal Atatürk unatoč otvorenu stavu da je sve carsko nazadno, a da je budućnost Turske u republikanskom uređenju i vrijednostima. Atatürk je u palači proveo svoje zadnje godine te u njoj i umro. Njegova soba do danas je očuvana, krevet je prekriven velikom turskom zastavom, a sat zaustavljen u času njegove smrti. U Dolmabahçe palači vrijeme je stalo.

Danas je ona muzej koji godišnje posjeti nekoliko stotina tisuća ljudi. U vrijeme mog posjeta bilo nas je tek stotinjak u palači i vrtu. Dolmabahçe i danas impresionira svojom bijelom bojom, eklektičnim stilom gradnje, luksuznom unutrašnjošću i neočekivanim mirom u vrtovima usred središta grada koji se nimalo skromno protegnuo na dva kontinenta.

Dobro je znati

Kako doći do palače Dolmbahçe?

Palača se nalazi u Istanbulu, na obali Bospora u četvrti Beşiktaş. Već desetak godina na svakodnevnoj bazi Zagreb i Istanbul povezuju direktni letovi i oni s jednim presjedanjem. Direktni let traje dva sata i najbrži je. Osim avionom, može se stići cestovnim putom preko Srbije, Bugarske i Grčke. Dosad to nismo isprobali, no ako imate dovoljno vremena za putovanje, vjerujem da bi i cestovna ruta ponudila vrlo živopisan doživljaj.

Od ožujka 2020. godine hrvatskim državljanima ne treba viza za ulazak u Tursku. Obvezna je putovnica, nije moguće koristiti osobnu iskaznicu.

I u kolovozu, kad smo mi putovali, a i u ovom trenutku za putovanje na relaciji Hrvatska – Turska ne trebate raditi test na koronavirus jer nijedna država to ne traži pri ulasku ili izlasku iz države. Ako se situacija eventualno promijeni do vremena kad budete putovali, testirati se možete na novom istanbulskom aerodromu, glavnom aerodromu na europskoj strani, na koji se obično stiže. Test stoji 250 lira, nakon dva sata možete dobiti rezultate u papirnatom obliku, no gužve za testiranje su velike, pa bih preporučila doći satima ranije.

Za kretanje po gradu preporučam gradski prijevoz. Na kioscima se može kupiti Istanbulkart, na koju se uplaćuje iznos koji želite, a potom vam se pri svakom ulasku na početnu postaju putovanja skida iznos s nje. Cijena jedne vožnje je 2,65 lira (oko 2 kune). Ista se kartica može koristiti za tramvaje, metro, metrobus, brodove preko Bospora i autobuse.

Palača Dolmabahçe nalazi se u neposrednoj blizini tramvajske postaje Kabatas (terminalna postaja linije T1 Bagcilar – Kabatas). S glavnog trga Taksim možete se spustiti uspinjačom do postaje Kabatas. Uspinjača je podzemna, nemojte je tražiti iznad svojih glava! Turistička signalizacija u samom centru je jako dobra i upućuje kako na javni prijevoz, tako i na glavne atrakcije.

Ulaznice

Do pandemije je obilazak palače bio moguć samo u grupama, no zbog održavanja socijalne distance danas je upravo suprotno. Može se kupiti samo zasebna ulaznica. Nema grupnih obilazaka uz vodiča, ali se može koristiti audiovodič, koji toplo preporučam. Osim informacija o prostorima u kojima se nalazite, sam ugođaj audiovodiča i glas naratora doprinose atmosferi i osjećaju da se nalazite u luksuznoj palači. Uslijed pandemije palaču posjećuje manji broj ljudi te je obilazak iznimno ugodan.

Vrste ulaznica: generalna ulaznica za vrt i palaču stoji 90-ak lira (trenutno 72 kune). Ja sam je kupila na ulazu u muzej, gdje ne primaju kartice, pa pripremite gotovinu. Ako želite posjetiti i harem (nalazi se unutar palače), doplata iznosi 40 lira (32 kune). Muzej ne radi ponedjeljkom.

Iznenađujuće je da za ovaj muzej ne možete ostvariti uobičajene popuste na ulaznice kao što su ICOM-ove kartice ili paketi ulaznica za istanbulske atrakcije, u koje Dolambahçe nije uključena. Popuste mogu ostvariti samo turski državljani.

Kada ići: travanj-svibanj i rujan-listopad. Istanbul ima klimu sličnu našoj kontinentalnoj, što znači da su zime hladne i snježne (loša kombinacija za velegrad), a ljeta sparna. U preporučeno doba godine je mrvicu toplije nego kod nas u to doba. U Istanbulu se itekako osjeća manji broj turista ove godine zbog pandemije i nevjerojatno je ugodno boraviti u gradu. Stoga, ako ipak razmišljate da otputujete nekamo još ove godine ili na proljeće sljedeće, Turska je trenutno moja preporuka.

Korisni savjeti

U Turskoj se kao valuta koristi lira. Trenutno je dosta oslabjela i u odnosu na naše prethodno putovanje 2015. godine sad vrijedi četiri puta manje, tek 0,8 kuna. Cijene su usporedive sa cijenama u Zagrebu. Službeni jezik je turski i najveći broj ljudi jedino njega i govori. Engleski čak ni u Istanbulu nije udomaćen u mjeri kojoj biste očekivali za ovakav turistički grad, pa budite spremni na sporazumijevanje rukama i nogama.

Turska nije u zoni koja pokriva besplatno korištenje interneta kao po europskim državama. Mi smo kupili kartice turskog teleoperatera (20 GB prometa za 150 kuna).

Zbog nekoliko terorističkih napada posljednjih godina pojačana je sigurnost na javnim površinama, a pored najvećih atrakcija su postavljeni sigurnosni punktovi na kojima vas mogu pregledavati. Nije naporno, samo se nemojte iznenaditi. Ili uplašiti.