Jedan od poremećaja o kojima se u javnosti premalo priča, koji su i u moderno doba pod nekom vrstom stigme, svakako je psihološki poremećaj kod majke nakon poroda. Rođenje djeteta velika je promjena u životu majke, oca i cijele obitelji.

I dok je uvriježeno mišljenje da je to razdoblje velike sreće, blaženstva i zahvalnosti, što s jedne strane i jest, u javnosti je malo poznata činjenica da se u čak 50 do 80 posto kod žena nakon poroda javlja neki oblik postporađajne tuge, takozvani „baby blues“. O čemu je točno riječ i s čime se sve žene nakon poroda mogu susresti, objasnio je psihijatar Županijske bolnice Čakovec Andrej Prošev, dr. med.

„Baby blues“

– „Baby blues“ je jako često stanje koje se javlja kod 50 do 80 posto žena nakon poroda, a najčešće se javlja drugi ili treći dan od izlaska iz bolnice nakon poroda i traje otprilike 10 dana. To je razdoblje kada žena može proživljavati promjene raspoloženja, javljaju se emocionalna razdražljivost, poremećaj spavanja, teškoće u koncentraciji, impulzivno reagiranje i slično – govori dr. Andrej Prošev, naglašavajući pritom činjenicu da je to sasvim normalno kada se uzmu u obzir psihosocijalni i biološki, odnosno hormonalni faktori.

U većini slučajeva ta postporođajna tuga spontano prođe nakon desetak dana i nije potrebna psihofarmakološka terapija, već je dovoljan jedan psihoedukativni, suportivni razgovor, objašnjava Prošev.

– Žene i partneri su često zbunjeni, žena ne zna zašto se tako osjeća, smatra da bi u svemu tome trebala biti sretna, a raspoloženje joj varira. Važno je da joj se objasni da je to normalno, čak štoviše, da treba o tome pričati. Jedan od najvećih problema u kontekstu postporođajne tuge, a zatim i depresije je taj da se trudnoća, odnosno razdoblje kada dijete dođe na svijet, idealizira, da je sve divno i da bi svi trebali biti sretni i zahvalni, ne daj Bože da se kaže da je nekome teško, a to je zapravo velika promjena u životu koja nije lagana ni za koga, pogotovo nakon prvorođenog djeteta. Zbog toga se žena često osjeća loše i ima izraženi osjećaj krivnje – navodi psihijatar.

Važno je naglasiti, govori, da se javlja novi odnos s partnerom zbog brige oko djeteta, mijenja se ritam života i pritom je vrlo velika uloga partnera te je važno da otac i majka razgovaraju, da prolaze to razdoblje zajedno.

S druge strane, osim psihosocijalnih, tu su i biološki faktori.

– Kada žena rodi, padnu razine progesterona i estrogena, ženskih spolnih hormona, a mijenja se i balans neurotransmitera u mozgu, što također ima utjecaj na raspoloženje – otkriva Prošev.

Postpartalna depresija

Majčino loše stanje može dovesti i do medicinski vrlo ozbiljnog stanja, takozvane postporođajne, odnosno postpartalne depresije.

– Taj poremećaj javlja se u 10 do 15 posto slučajeva, dakle svaka peta ili šesta žena može razviti postpartalnu depresiju. Javljaju se simptomi koji i inače postoje u depresivnom poremećaju, a to su poremećaj spavanja, smanjenje energije i koncentracije, bezvoljnost, nemogućnost donošenja odluka, poremećaj apetita, a tu je i nemogućnost povezivanja s bebom te smanjenje interesa za dijete. Ono što nije baš tipično za depresivni poremećaj, ali jest za postpartijalnu depresiju je psihomotorni nemir, agitacija, razdražljivost, napetost, unutarnje nezadovoljstvo i ono što je posebno zabrinjavajuće: suicidalne primisli, ali ne samo suicidalne, nego i pomisao da nešto loše učini i djetetu. Naravno, ženu užasne takva misao pa se osjeća još lošije i boji se nekome tako nešto reći pa sama sebe muči i to je jedan začarani krug iz kojeg je jako teško izaći – objašnjava liječnik te naglašava da se ta depresija može i treba liječiti.

Navodi također da je nedovoljno prepoznata, najviše zbog stigmatizacije i straha, stoga se smatra da je slučajeva postpartalne depresije znatno više. Takvo stanje može trajati mjesecima, nekad čak i godinu dana, nakon čega incidencija te depresije pada. No, čakovečki psihijatar ističe da neprepoznata i neliječena depresija može dovesti do daljnjeg pogoršanja stanja, u najgorem slučaju do umorstva ili suicida.

– Prva stvar je psihoterapija kad ljudi moraju priznati da im je teško, prihvatiti pomoć i moraju znati da je to česta pojava. Uz psihoterapijski suport, koji se radi s psihologom ili psihijatrom, nije loše uključiti i antidepresive koji su u tim slučajevima lijek izbora. To su danas selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina koji su znanstveno dokazano sigurni lijekovi dobre podnošljivosti. No, tu treba razgovarati i vagati između koristi, jer žena u to vrijeme ne bi smjela dojiti s obzirom na to da se ti lijekovi luče u majčinom mlijeku – navodi Prošev, dodavši da je poželjno da se postigne dogovor o privremenom uzimanju antidepresiva, odnosno dokad majci ne bude bolje, kako bi brže izašla iz tog stanja i povezala se s djetetom.

Postpartalna psihoza

U nekim, rijetkim slučajevima, govori liječnik, može nastupiti i postpartalna psihoza, i to u 0,1 do 0,2 posto slučajeva. Uz to se vežu psihotični simptomi poput sumanutosti, halucinacija, žena čuje glasove koji joj mogu govoriti da sebi ili djetetu nešto napravi.

– Može biti vrlo bizarno. To je postnatalni period koji je rijedak, ali moguć i to je hitno psihijatrijsko stanje koje se mora rješavati u hitnoj službi zbog zaštite same majke, odnosno zbog zaštite djeteta i obitelji – upozorava Prošev.

U svakom poremećaju u medicini, pa i u ovom, genetika igra značajnu ulogu te je važno potražiti podatke, odnosno pitati o ranijim depresivnim epizodama u obitelji i liječenju, no ona nije presudna. Pokazalo se da, usprkos nepovoljnoj genetici, pozitivna i kvalitetna socijalna podrška mogu biti izraziti protektivni faktor u postporođajnoj tuzi i depresiji.

Reagiranje na majčino loše stanje važno je i za dobrobit djeteta u kasnijoj fazi.

– Prve godine života i prvi odnosi s djetetom vrlo su važni. Dijete vrlo brzo postane svjesno da samo plačom može komunicirati s okolinom da bi njegove potrebe bile zadovoljene. Jako je senzitivno za traženje onog tko će se brinuti o njemu. U početku je tu prva majka, no otac joj pomaže i povezuje se s djetetom, što će biti polazna točka za uspostavljanje veza u kasnijim fazama kada će otac biti važniji. Ako je majka dugo emocionalno odsutna, dijete će se vezati za nekoga drugoga tko mu zadovoljava emocionalne i biološke potrebe te će vjerojatno biti emocionalno deprivirano i to je jako važno prevenirati – zaključuje Prošev.

Kada reagirati?

Ono što je do jučer bila neka dinamika obitelji, nakon porođaja se potpuno promijenilo, sve je podređeno djetetu i to je također normalno, ali je emocionalno jako teško i zahtjeva jako velike kapacitete za adaptaciju da bi se ta nova dinamika s malim djetetom mogla prihvatiti.

Dakle, ako navedeni simptomi traju duže od 10 dana i ako oni jako narušavaju svakodnevno funkcioniranje, vrijeme je da se potraži stručna pomoć, ističe Prošev.

– Mi nekad idemo na ginekološke preglede, pozovu nas kolege iz ginekologije kada uoče da se nešto zbiva nakon porođaja i nekad obitelji dolaze u hitnu ambulantu. Koliko dugo će trebati da se žena psihijatru emocionalno otvori, ovisi o više faktora i o kontekstu, često se to ne dogodi na prvom susretu. Važno je da osoba dobije povjerenje u liječnika kojega prvi put vidi i da priča s njime o stvarima o kojima možda nikad ni s kim nije. Nažalost, psihijatar je još dosta stigmatiziran; to se polako mijenja, ali stigma ostaje. Postpartalna depresija je priča o kojoj se treba govoriti – smatra čakovečki liječnik.