Varaždinski kraj oduvijek je bio poznat po sportašima, naročito u momčadskim sportovima. Najviše se oduvijek dičimo nogometašima i rukometašima, a košarka je uvijek negdje sa strane.

Iako u Varaždinu postoji tradicija košarke, nikada nitko od košarkaša nije ozbiljnije iskočio, odnosno igrao na vrhunskom, profesionalnome nivou.

Na dobrom tragu da to uspije je Varaždinac Vito Vujović, 18-godišnjak koji je nedavno potpisao četverogodišnji ugovor s Cibonom.

Ostvarenje sna

– Naravno da mi to mnogo znači. Cibona je institucija hrvatske košarke i otkad sam došao u Zagreb, to sam želio: zaigrati za seniore Cibone – istaknuo je 18-godišnji Vito Vujović.

Vito dolazi iz sportske obitelji. Njegov otac je Vladimir Vujović, danas rukometni trener i bivši golman koji je sa Zagrebom dva puta osvajao Ligu prvaka, dok je majka Edith bivša gimnastičarka i profesorica tjelesne i zdravstvene kulture u Graditeljskoj, prirodoslovnoj i rudarskoj školi Varaždin.

– Mlađi brat igra nogomet u NK Sloboda. Naravno da su nam roditelji usadili tu neizmjernu ljubav prema sportu, i to ne samo prema jednom sportu nego prema više njih. Uvijek se kod nas u kući pratio sport, a često smo se upuštali u igranje raznih sportova i nije nam loše išlo – rekao je Vujović.

Košarkom se počeo baviti s osam godina, a prije toga trenirao je gimnastiku. Naime, ljubav prema košarci rodila se sasvim spontano.

– Otac me je uvijek vodio na rukometne treninge. Prije početka treninga rukometaši ili šutiraju na koš ili igraju nogomet. Tako sam i ja šutirao na koš, otac je vidio da mi dobro ide i počeo sam trenirati u Košarkaškom klubu Vindija – rekao je 18-godišnjak.

Budući da je Vujović, koji igra na poziciji jedinice, dvojke ili niže trojke, iskakao, kao 14-godišnjak je prešao u Košarkaški klub Cibona.

U Zagrebu

U Zagreb je išao na treninge i utakmice, a osmi razred završio je u Varaždinu. Iduće sezone preselio se u Zagreb i upisao Sportsku gimnaziju.

– U početku mi nije bilo lako. Teško mi je padala razdvojenost od obitelji, no ubrzo sam se naviknuo na novi grad, novu školu i novo društvo – govori Vujović, inače juniorski reprezentativac koji upija savjete svog oca.

– Naravno da čovjek koji je dva puta osvojio Ligu prvaka u rukometu ima vrijedne savjete. Ono što si uvijek ponavljam je savjet da se „samo teškim radom u sportu može postići uspjeh.” Također, savjetuje mi kako da se odmorim nakon utakmice, na primjer, kada i kako da napravim regeneracijski trening, a kako bih trebao igrati, u to se nikad ne miješa – ponosno je rekao Vito.

S obzirom na to da je s Cibonom potpisao četverogodišnji ugovor, Klub s njim ozbiljno računa. Igrat će utakmice u Prvenstvu Hrvatske.

Obrazovanje

– Među najmlađima sam u ekipi i od mene se ne očekuje puno. Ono što se očekuje je maksimalan angažman u obrani i kad si sam na šutu šutirati, a također smanjiti broj grešaka na minimum. Meni je važno da uvijek na treninzima dajem svoj maksimum. Moram reći da uvijek dođem sat vremena prije treninga, šutnem 50 puta po košu i nakon treninga isto toliko. To odradim za sebe. Ono što znam je da moram biti strpljiv i kad stigne prilika da je iskoristim – dodao je Vujović.

Trenutno je maturant Sportske gimnazije u Zagrebu, a škola mu je prioritet.

– Imam mnogo obveza u sportu, no prioritet je završiti srednju školu. Vidjet ćemo hoću li onda uz košarku upisati fakultet ili će ostati samo na košarci. Zanimaju me pravo i politologija – istaknuo je mladić kojem je košarkaški uzor jedan jedini Michael Jordan.

Snovi

– Taj mentalitet pobjednika, intenzitet rada, tjeranje naprijed da budeš najbolji na svijetu, to je Michael Jordan. Time se vodim, uvijek želim pobijediti u svakom košarkaškom susretu. Od hrvatskih košarkaša najviše mi se sviđa Kruno Simon jer u njegovoj igri ima vica, baš je pravi hakler, a drag mi je i Luka Dončić. To što on radi je nevjerojatno, a već je tako mlad osvojio Euroligu i bio proglašen najkorisnijim igračem NBA lige – objasnio je Vujović, kojem je san NBA liga.

– San svakog košarkaša je NBA, a meni je najdraži klub Miami Heat. Također, želio bih igrati u Euroligi na visokom nivou te igrati za seniorsku reprezentaciju na velikom natjecanju – istaknuo je 18-godišnjak, koji u slobodno vrijeme nalazi i vremena za prijatelje.

– Kad god netko od mojih prijatelja iz Varaždina dođe u Zagreb, vidimo se. Također, kad sam ja u Varaždinu, a to je u posljednje vrijeme rijetko, također s prijateljima rado pijem kavu ili izađemo – zaključio je Vujović.

“Moj sin je teški profesionalac”

Vitov otac je Vladimir Vujović, koji je s Badel Zagrebom dva puta osvojio Ligu prvaka. Branio je u Metkoviću, Splitu i Varteksu. U svojim vitrinama ima dva naslova prvaka bivše Jugoslavije, šest naslova prvaka Hrvatske, a sedam puta osvojio je i Hrvatski kup. Također, ima i dvadesetak nastupa za hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Nakon vratarske karijere postao je trener. Dosad je vodio Koku, Varteks Di Caprio, ormoški Jeruzalem, GRK Varaždin, žensku ekipu Vardara i Ptuj, bio je trener vratarki u Podravki te pomoćnik izbornika Zdravka Zovka u hrvatskoj ženskoj reprezentaciji.

Posljednje tri sezone trener je austrijskoga rukometnog prvoligaša HSG-a XeNTiS Bärnbach/Köflach.

Za svog sina ima samo riječi hvale.

– Moj sin je već 50 % veći profesionalac nego što je bio itko iz moje generacije. Talent je njegov neosporan, a kamo će ga to odvesti, na njemu je – rekao je Vladimir Vujović.