Povežite se s nama

Sport

Žao mi je izbornika Željka Babića, on je dobar čovjek i veliki radnik

Objavljeno:

- dana

Canjuga o drvenoj medalji

Žao mi je izbornika Željka Babića jer je dobar čovjek, trener i veliki radnik. Sličnom medijskom i linču javnosti bio sam i osobno izložen kao izbornik hrvatske ženske rukometne reprezentacije.

Naime, na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj 2014. godine nismo uspjeli proći skupinu. Bio sam bez ozlijeđene Mirande Tatari i pod pritiskom nismo izdržali. Tada sam dao ostavku i to je bila moja odluka. Kad seciramo nastupe hrvatske muške rukometne reprezentacije u Francuskoj, moramo krenuti s pretpostavkom da nam je prije početka prvenstva cilj bio ući među osam najboljih. To smo i ostvarili. Ušli smo u polufinale i tamo doživjeli dva bolna poraza, koji će svi pamtiti. No, da nam je to netko ponudio prije prvenstva, sigurno bi to objeručke prihvatili. Ipak, boli način na koji smo izgubili od Norveške i Slovenije. Po meni nije ključan trenutak utakmice protiv Norveške bio promašeni sedmerac Horvata. Pet minuta prije kraja imali smo plus dva, a i u napadu u kojem je izboren sedmerac Musa je promašio čisti zicer. Također, u prvom produžetku imali smo plus dva i to kasnije olako ispustili. Što se događalo na terenu to najbolje zna izbornik i u to ne ulazim.

Umor

Također, protiv Slovenije svi smo očekivali da ćemo moralno potonuti nakon poraza od Norveške. To nije bio slučaj. Odlično smo igrali do 45. minute, imali plus osam i na kraju izgubili. Osobno bih na plus osam stavio sve mlade igrače i rekao im neka poginu na terenu. Također ne bi mi u igri u isto vrijeme bili Duvnjak i Cindrić, već bi uvijek jedan bio izvan igre, a drugi u polju. Ono što se dogodilo našima je umor, i Babić je reagirao i u 55. minuti kad smo još imali vodstvo isticao da još nije gotovo. Što se dogodilo u obje utakmice trener najbolje zna i u to se ne želim miješati.

Svi ogorčeni

No, javnost je ogorčena, kao i ljudi iz Saveza, četvrtim mjestom na svijetu. Iz Saveza je cijelo vrijeme cilj bio „slaganje“ ekipe za Europsko prvenstvo u Hrvatskoj iduće godine. Ako je tako, onda konstatacije o razočaranju padaju u vodu. Također, moramo si priznati da igrači koje ima Babić nisu ni blizu onih koje je vodio Lino Červar i s kojima je osvojio Svjetsko prvenstvo u Portugalu 2003. i olimpijsko zlato u Ateni 2004. godine. Naime, Stepančić i Šebetić nisu ni blizu Metličića, Mamić ne djeluje kao Lacković, vratari Losert, Matošević i Šola su bolji od današnjih Pešića, Stevanovića i Ivića, Sulić i Vori su bolji od Muse i Kontreca, Džomba je bio jači od Horvata, Balić od Duvnjaka. Jedini igrač iz sadašnje reprezentacije koji je top svjetska klasa je Manuel Štrlek koji je bolji od Nikše Kaleba, ali je Kaleb bolje igrao u obrani. Zato se moramo osvijestiti jer smo četvrti na svijetu.

Pa vas pitam u kojem smo sportu četvrti na svijetu i u kojem području?

Izvor:
Foto: Arhiva

Sport

Šafarić prije Hajduka: Publika se vraća na Poljud, idemo guštati

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Nakon poraza (1:0) od Dinama, nogometašima Varaždina u nedjelju, 5. svibnja u 17 sati slijedi susret kod Hajduka na Poljudu u sklopu 33. kola SuperSport HNL-a.

Četiri kola prije kraja Hajduk je zacementirani na 3. mjestu, a Varaždinci se bore za 6. poziciju.

– Sada igraju rasterećeno, lepršavo. Nekako kao da im je pao kamen s leđa kad su ispali iz utrke za naslov. No, nama dobra predstava protiv Dinama daje zapravo da se nadamo pozitivnom rezultatu na Poljudu. Također, publika se vraća na Poljud pa ćemo baš guštati – rekao je Nikola Šafarić, trener i sportski direktor Varaždina.

U zadnjem međusobnom susretu Hajduk je slavio s 5:0. Bilo je to u četvrtfinalu Hrvatskog kupa. Imali su Varaždinci u tom susretu više od igre na 0:0 i gađali okvir vrata, no Hajduk je zabijao.

– Utakmica se igra zbog golova, a ne zbog dojma. To nam je i dobra škola te se nadam da smo nešto i naučili – zaključio je Šafarić kojem za utakmicu za Poljudu nedostaju kartonirani Nekić i ozlijeđeni Vukušić.

Nastavite čitati

Sport

Prije 20 godina napustio nas je Božidar Kanoti, legenda, rekorder i šampion varaždinskog sporta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Piše: Marin Čubrić

Na današnji dan prije 20 godina napustio nas je Božidar “Boško” Kanoti, istinska sportska legenda ovih prostora.

Božidar “Boško” Kanoti bio jedan od najboljih varaždinskih, hrvatskih i najboljih tenisača na prostoru cijele bivše Jugoslavije, rođen je 15. veljače 1952. godine u Varaždinu i već kao dječak najavljivao je blistavu tenisku karijeru. Bio je peterostruki državni prvak u mlađim kategorijama bivše Jugoslavije. Odigrao je niz odličnih mečeva i u starijim uzrasnim kategorijama, a pogotovo za TK Varteks za koji je godinama nastupao. Bio je učitelj tjelesne kulture i svestran sportaš koji se također bavio rukometom i košarkom, iako je njegova najveća ljubav bila tenis u kojemu je ostavio i najdublji trag.

– Boško je imao tri stvari izvanserijske. Njegov dominantni forhend koji je bio preteča današnjeg forhenda jer se u ono vrijeme igralo više sa kontinentalnim zahvatom, a on je imao top spin s kojim je dominirao na terenu. Druga stvar je njegova pokretljivost i lakoća promjena pravca, danas to zovemo agilnost. I treća stvar je bila samopouzdanje, danas to zovemo psihološka priprema. Imao je toliko tog samopouzdanje nikad nije prerastalo u aroganciju i on je na terenu dao 110 posto od sebe – rekao je Marijan Dugandžić, njegov dugogodišnji prijatelj i teniski suvremenik.

Kanoti je bio dio generacije odličnih i vrhunskih sportaša te državnih prvaka koji su proizašli iz Varteksovog naselja, a čak se i među njima isticao.

– Boško Kanoti je izdanak jednog izvorišta sportaša, a to je bilo Varteksovo naselje. Nije bilo kuće u tom naselju u kojoj nije netko bio sportaš. To je bilo slojevito bavljenje sportom. Klinci su se bavili tenisom, dječaci do 15-16 godina su se bavili nogometom, a iznad 25 godina su se bavili kuglanjem. Zvonko Vupora koji je igrao desnog beka za Varteks je u simultanki pobijedio Roberta Fischera u šahu, a taj valjda u 200 simultanki nije izgubio ni jednu partiju. Vidite što je to bilo Varteksovo naselje – rekao je cijenjeni g. Krunoslav Kruljac, varaždinski pisac i novinar.

  1. godine Kanoti je zaigrao u mađarskoj teniskoj ligi kao igrač Nagykanisze. Iako mu je tenis uvijebio broj jedan Boško Kanoti volio je i košarku, a posebno uspješan bio je kao rukometaš.

Naime, igrajući za varaždinske klubove Mladost i Vamu bio je uvijek među najistaknutijima, a na utakmici između Mladosti i ludbreške Podravine (1971.) postigao je čak 54 pogotka, što je i danas ne samo varaždinski, već i hrvatski rukometni rekord.”

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje