Kad već država čini sve kako bi pogodovala velikim koncernima i otkupljivačima, pojavili su s

Mljekomati su za one koji žele biti sigurni da piju domaće mlijeko. Županija sufinancira proizvođače za kupovinu mljekomata sa 20 tisuća kuna i tko želi još uvijek se može prijaviti

100 litara svježeg mlijeka proda se na mljekomatu na varaždinskoj tržnici. Potražnja dvostruko premašuje ponudu.

Josip Stančić svakog jutra ustane, nahrani krave, pomuze ih i oko 200 litara mlijeko proda mljekari. Cijena – oko dvije kune po litri. Ljubica Sakač, također pomuze svoje krave, ali 100 litara svježeg mlijeka odnese na varaždinski mljekomat. Cijena – šest kuna za litru

Moglo bi Vas zanimati:

U 3. izbornoj jedinici dosad na birališta izašlo gotovo 53 % birača

DIP je objavio i podatke o izlaznosti na današnje parlamentarne izbore do 16:30 sati. Više od polovica birača izašla je...

Nula prijava

Mljekomat košta 80 tisuća kuna i teško je naći  novac, a banke vas ne prate

Kad je županijski pročelnik za poljoprivredu, Dragutin Vincek, 2010. godine prvi put ponudio mljekarima opciju prodaje mlijeka putem mljekomata doslovno mu se nije javio niti jedan jedini mljekar. U “drugom krugu”, dvije godine kasnije, kada je cijena otkupa mlijeka iznova pala, samo je gospođa Sakač, od 150 poljoprivrednika kojima je poštar uručio pismo iz Županije, prepoznala potencijal prodaje svježeg mlijeka putem mljekomata. Nije dugo razmišljala i upustila se u taj, tada inovativan posao u Varaždinskoj županiji. Premda Županija sufinancira proizvođaće sa 20 tisuća kuna, financije su ipak, prema Vincekovom sudu, najveći problem: -Nije čudno da se ljudi boje. Mljekomat ipak košta 80 tisuća kuna i oni tu moraju naći svoju raćunicu. Čim sam čuo za ovaj projekt i za prvi zagrebački mljekomat, koji u Europskoj Unije nije “topla voda”, kontaktirao sam distributera i dovukao ga u Županiju. Ali odaziva nije bilo. Mi smo ponudili sufinanciranje u iznosu 20 tisuća kuna, ali ljudima nije lako nabaviti još 60-, govori pročelnik.
Kad se već odlučila biti “pionirka” Ljubica Sakač je krenula u avanturu pribavljanja novca. Logično je bilo prvo otići u banku i zatražiti kredit:- Otišla sam u banku, pokazala im pismo Županije, iznijela svoj program i bez puno riječi su me odbili. Suprug je istovremeno zatražio barem nenamjenski umirovljenički kredit i bez ikakvog pitanja mu je odobreno 15 tisuća kuna, govori gospođa Sakač. Premda su novac sakupljali na sve strane, uglavnom posudbama, a sa pet tisuća kuna ih je sufinancirala i Općina Ljubešćica, Sakačevi svoju odluku nikad nisu požalili:-Ono što su otkupljivali iz Vindije i po kojoj cijeni samo nas je guralo na prosjački štap. Opcije nije bilo- ili mljekomat ili propast, dramatično zvuči gospodin Sakač. No, kada se zna situacija na relaciji mljekari- država, dramatičnost nije pretjerana.
Prvo su namjeravali aparat postaviti u Novom Marofu, no interesa nije bilo. Pa, su, iako skeptično, pomislili “ništa nas ne košta” i ponudili Varaždinu:- Sve što smo radili dva mjeseca u Varaždinu smo riješili u dvije minute. Otišli do direktora Gradske tržnice, dogovorili najam prostora po cijeni od 650 kuna mjesećno i gotova stvar, još uvijek se ne može načuditi gospođa Sakač. Istina, svakodnevna vožnja mlijeka u Varaždin povećava troškove goriva, ali sve je to zanemariva stvar, slažu se Sakačevi, u odnosu na sigurni plasman mlijeka po pristojnoj cijeni. Budući da se njihovih sto litara mlijeka rasproda već do devet sati ujutro, namjeravaju što hitnije kupiti još dvije krave.

Dva do tri dana – Mljekari čije mlijeko ide na mljekomate pridržavaju se slijedećeg postupka: Oko 18 sati podoje kravu i mlijeko se do ujutro ohladi; ujutro podoje kravu u pet, čekaju da se ohladi i voze ga na mljekomat. Mlijeko mora biti ohlađeno na tri stupnja celzijusevih. Stoji u frižideru dva do tri dana i nema ga potrebe prokuhavati.

Mljekomat samo san

Što ti vrijedi volja, želja i sirovina kad nemaš novac?

Josip Stančić za sada može samo sanjati o primjeru obitelji Sakač. Premda imaju ukupno 20 krava i mogli bi plasirati 250 litara mlijeka, nemaju novaca za mljekomat. Također su se obraćali bankama za kreditiranje, ali očigledno je da su bankari “tvrda srca” kad je poljoprivreda u pitanju. Premda su najuporniji od ostalih kandidata, a za sve ima mjesta, Stančići nemaju odakle posuditi novac. Pisali su općinama, zvali ih, ali odgovor nisu dobili ni od koga. Što se općinara tiče, njihova općina Maruševec ne vidi korist pomagati im za mljekomat koji bi postavili u Ivancu, dok ivanećki birokrati ne daju novac proizvođaću iz druge općine. I tu će, na njihovu žalost, priči izgleda biti kraj. Kao i njihovu bavljenju kravama:- Jedini opstanak vidimo u mljekomatu. Drugo više nema raćunicu. Unatoč golemoj upornosti da ostanu na svojoj zemlji i bave se poljoprivredom, Josip Stančić razočarano kaže:” Sve što sam zaradio u Sloveniji, ovdje sam “profućkao” uzalud. Mljekomat bi nam bio jedini spas. Imaš volje, želju, sirovinu…a, ne možeš s njom na pravo mjesto”.
Dakle i Ljubica Sakač i Josip Stančić jutra provode u štali. Sa gospođom Stančić tu je i unuka jer ju nema gdje ostaviti premda se boji za njezinu sigurnost. Plavokosa djevojćica u gumenim ćizmicama tako odmalena uči sve o poslovima u štali. I dok Sakačevi ipak mogu pristojno živjeti od prodaje mlijeka, Stančićevi svoj prosperitet još uvijek ne vide:- Ulaganja u krave, hranidba, čišćenje, dezinfekcija, izdajanje…sve je isto. Prodavali vi mlijeko za šest ili dvije kune, budite se s mirisom stajskoga gnoja.
Istina jest da mljekomat košta poprilićno za financijski iscrpljene domaće proizvođače. No, Ministarstvo poljoprivrede je opet podbacilo i umjesto naputaka gradovima i općinama da pomognu sufinanciranje, opet zid šutnje. Prema svemu sudeći, nedavna izjava Vlade o poljoprivredi kao strateškoj grani izgleda je samo bila neukusna prvoaprilska šala.

Izvor:
Foto: