Doroteja Gran iz Sračinca već četiri godine živi u Parizu i ne planira se vratiti natrag u Hr

Mlada profesorica francuskog i hrvatskog jezika i književnosti u Francuskoj je završila jer u Hrvatskoj nije mogla pronaći posao u struci. Danas predaje hrvatski jezik u Dopunskoj školi Bartola Kašića u Parizu te je upisala postdiplomski studij na poznatoj Sorbonni, nakon čega planira predavati francuski jezik strancima što je u pariškoj regiji jako traženo zanimanje

Doroteji Gran iz Sračinca, profesorici hrvatskog i francuskog jezika i književnosti, ostvarilo se ono što vjerojatno nije priželjkivala ni u najluđim snovima: danas živi u Parizu, za mnoge jednoj od najljepših europskih metropola, predaje hrvatski jezik u Hrvatskoj dopunskoj školi Bartola Kašića u Parizu te studira postdiplomski studij iz didaktike francuskog jezika kao stranog jezika na poznatom pariškom sveučilištu Sorbonni.

Stanarina jedan od najvećih izdataka – Francuzi imaju visoki životni standard i život u Parizu je skup, a jedna od najskupljih stavki je stanarina budući da su većina stanovnika francuske prijestolnice podstanari.
– Primjerice, najam stana od 20-ak kvadrata u Parizu, koji se zapravo i ne može nazvati stanom, mjesečno košta 700 eura, dok je prosječna mjesečna neto-plaća 1.600 eura. No dvoje ljudi s tom plaćom u Francuskoj može sasvim pristojno živjeti – otkriva Doroteja.
Ističe kako Francuska ima dobro razrađeni sustav socijalnih pomoći, velike dječje doplatke, a roditeljima s dvoje ili troje djece država subvencionira stanarinu. Francuzi rade 35 sati tjedno i to od 9 do 12 sati te od 13 do 16 sati uz sat vremena pauze za ručak. – Popiti čašu-dvije vina za ručak, u Parizu je sasvim normalno. Općenito, u Francuskoj se pije puno više vina, puno više se jede u restoranima, a puši se samo na terasama kafića i nikome nije problem zapaliti cigaretu makar vani bilo – 15 °C! Kad odete izvan Pariza, očaraju vas njihova sela, koja su besprijekorno uređena, njihove male seoske kuće, koje zrače toplinom… Naočigled se čini kako u Francuskoj nema materijalističko-natjecateljskog duha koji je prisutan kod nas – otkriva. Ipak, unatoč svojem buntovnom duhu, Francuzi su, kaže naša sugovornica, prilično zatvoreni. – U metrou svi čitaju knjige, igraju igrice, kao da se boje tuđih pogleda. Dobiti pogled u metrou, ili osmijeh, pravo je čudo – zaključuje.

Vodič za Francuze

Hrvatski je neatraktivan jezik koji uče Francuzi podrijetlom iz Hrvatske

Mlada profesorica sa završenim Filozofskim fakultetom u Zagrebu u Francuskoj je završila jer u Hrvatskoj nije mogla pronaći posao u struci.
– Ljeti sam radila kao turistički vodič za francuske turiste na Jadranu, dok sam zime provodila na burzi. Tako sam se i prijavila za program Eurodysse, preko kojeg sam šest mjeseci bila u Francuskoj, a nakon što sam se vratila u Hrvatsku i ponovno prolazila agoniju traženja posla, sredinom 2009. godine slučajno sam nabasala na natječaj objavljen na portalu MojPosao u kojem su se tražila četiri profesora za francusko govorno područje preko Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Prijavila sam se i dobila Pariz – prisjeća se danas naša sugrađanka koja će hrvatski jezik “francuskim Hrvatima” predavati još do kraja ove školske godine. Nakon toga joj istječe drugi mandat i više neće moći predavati u dopunskoj školi, no u Hrvatsku se ne planira vratiti.

– Nakon što završim postdiplomski na Sorbonni, moći ću raditi kao profesor francuskog jezika za strance. Riječ je o poslu koji je u Francuskoj jako tražen zbog velikog broja emigranata baš u Parizu i pariškoj regiji, a računam da će nakon ulaska Hrvatske u EU biti još više Hrvata – rekla je Doroteja, koja se u budućnosti planira aktivnije uključiti u unapređenje hrvatskog jezika u Francuskoj.

Da Hrvati imaju barem 5% francuskog buntovničkog duha, svima bi bilo bolje

– Riječ je o neatraktivnom jeziku za čije učenje su zainteresirani jedino Francuzi koji su porijeklom iz Hrvatske, Hrvati iz miješanih brakova i njihova djeca, kojima je učenje hrvatskog jezika, na neki način, veza s domovinom. Jedan od glavnih problema s kojim sam se susrela s dolaskom u Pariz je to što nisam imala udžbenike za rad. Bila sam prisiljena koristiti udžbenike koji se koriste u hrvatskim školama, no kroz ove četiri godine razvila sam vlastite metode, napravila udžbenike i radne zadatke koje sam sama sastavila prema napucima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa – rekla je Doroteja.

No sigurna budućnost i daljnji profesionalni razvoj te želja da unaprijedi hrvatski jezik u Francuskoj s nadom da će se to ostvariti nisu jedini razlozi zbog kojih je mlada profesorica odlučila zasad ostati u Parizu, za nju gradu kontradikcija i paradoksa.

Kod Parižana mi se jako sviđa kritički duh. Njih se ne može vući za nos

– S jedne strane, u Parizu su ti sve stvari nadohvat ruke – izložbe, koncerti, kazališta, književna događanja, koja se održavaju svakodnevno i koja su uvijek puna, posebice kazališne predstave. S druge pak strane, nasuprot tim društvenim događanjima i kulturi, iz svake uličice u Parizu, iz svakog kuta do tebe dopire užasan smrad urina. To je pariška svakodnevica. No kod Francuza mi se jako sviđa kritički duh koji im je vjerojatno ostao u krvi još iz vremena Francuske revolucije. Njih se jednostavno ne može vući za nos i u Parizu ne može proći mjesec bez da se prosvjeduje. Taj duh prisutan je u svim područjima života, pa i u visokom obrazovanju. Na prvom satu postdiplomskog studija profesorica je pred nas stavila udžbenike raznih autora i rekla: “Izvolite, kritizirajte što u njima ne valja”. U Francuskoj se kritizira direktno u lice i to se ne doživljava osobno, niti kao nešto loše kao kod nas. Da Hrvati imaju barem 5 % tog francuskog buntovničkog duha, svima bi nam bilo puno bolje – smatra Doroteja.

Hrvati u Parizu – – Prema mojoj procjeni, u Francuskoj ima oko 50.000 Hrvata, a osim u Parizu, hrvatski jezik uči se u još nekoliko gradova: Lilleu, Beauvaisu, Lyonu, Nici i Dijonu.
– Imam jako dobre odnose s učenicima hrvatske dopunske škole, koji me oslovljavaju s “ti”, kao i njihovim roditeljima. Naša škola, također, ima dobre odnose i s Hrvatskim veleposlanstvom u Parizu, Hrvatskom katoličkom misijom, kao i Hrvatskom školskom udrugom u Francuskoj.
Također, Hrvati se međusobno druže preko različitih udruga. U Parizu tako djeluje Društvo bivših studenata hrvatskih sveučilišta, kulturno društvo koje organizira književne i filmske večeri te okrugle stolove, a postoje i brojne sportske udruge – otkriva Doroteja Gran.

Izvor:
Foto: