Od 1. siječnja do 30. studenoga izazovne 2021. godine volonteri Gradskoga društva Crvenog križa Čakovec odradili su ukupno čak 7155 sati. S obzirom na veliki broj odrađenih sati, ali i na Međunarodni dan volontera koji se svake godine obilježava 5. prosinca, valja istaknuti četiri najaktivnije volonterke koje su se u tom periodu posebno istaknule te koje i dalje neumorno skupljaju volonterske sate.
One su Alenka Novak iz Pribislavca sa 742,5, Ruža Sašek iz Čakovca sa 688, Marija Srnec iz Nedelišća s 352,5 i Ljiljana Glad iz Čakovca s 321 odrađenim volonterskim satom.
Najviše godina staža u čakovečkom Crvenom križu ima Alenka Novak, koja već više od 30 godina pomaže na razne načine.
– Završila sam višu medicinsku, a kako sam rano otišla u mirovinu, osjećala sam prazninu. Morala sam negdje iskoristiti to svoje znanje i, iako je obitelj bila uz mene, morala sam popuniti prazninu i iskoristiti vrijeme. Imala sam još puno toga dati zajednici – govori Alenka koja je, zahvaljujući svom iskustvu, “katica za sve”, no osnova je njezina volontiranja prva pomoć.
Edukacije prve pomoći kontinuirano provodi u vrtićima, školama, raznim udrugama, s vatrogascima, policajcima i umirovljenicima… od najmlađih do najstarijih, ističe Alenka, no ova je godina zbog potresa i epidemije bila izuzetno zahtjevna.
Brza organizacija
– Ove godine potres je nas volontere skupio i zbližio, odradili smo stvarno enormni broj sati, a organizirali smo se odmah nakon potresa. Skupljali smo namirnice i u roku od osam sati imali smo punu prostoriju stvari, ljudi su masovno dolazili. Prva smjena išla je odmah za Sisak, a 4. siječnja išla sam i ja. Preuzeli smo dvije škole, gdje smo u dvoranama zbrinjavali oko 150 ljudi, bile su to cijele familije, od malih beba do starijih ljudi. Tamo smo im bili kao mama, tata, medicinska sestra… Živjeli smo s njima, to je posebna priča – ispričala nam je Novak.
Te je ljude, kaže, trebalo “zabaviti”, odnosno mentalno im pomoći da koliko-toliko lakše prebrode tu traumatičnu situaciju, pa su tako u dvorani igrali društvene igre, košarku, a s njima su proživjeli i još jedan snažan potres 6. siječnja. Mnogi volonteri paralelno su odrađivali i organizaciju prilikom cijepljenja protiv koronavirusa, koje se u prvom dijelu godine provodilo vrlo intenzivno, a provodi se i sada. Dosad su sudjelovali na 40-ak akcija cijepljenja.
– Prilikom provođenja cijepljenja doživjeli smo također svašta, pogotovo u početku kada su vladale velike gužve i nervoza. To su stvari koje ne možemo opisati, ali kada jednom postaneš volonter, “zaraziš se time”. Ima prekrasnih trenutaka, ali i vrlo teških, no mi volonteri idemo dalje – ističe.
Osim toga, Alenka i tim volontera pokrivaju i mnoga sportska događanja, opskrbljuju starije i nemoćne lijekovima, dostavljaju im hranu i druge potrepštine te sudjeluju u akcijama darivanja krvi i brojnim drugim događanjima. Jedna od njih je i Ruža Sašek, volonterka koja je u CK-u tek oko godinu dana, no već je skupila zavidan broj odrađenih sati. Uz GDCK, već više od 25 godina volontira u Caritasovom Dječjem domu, dnevnom boravku za djecu s posebnim potrebama.
Pomoć drugima, ali i sebi
– Nekome je taj potres donio nesreću, a meni je dao priliku, sreću i zadovoljstvo da sam sada članica ove prekrasne obitelji. S obzirom na to da ja nisam “statičar” i na situaciju s COVID-om, htjela sam dodatno ispuniti svoje vrijeme i u ušima mi je “zazvonio” Crveni križ. Počela sam na MESAP-u kada smo prikupljali i razvrstavali sve one pakete, tamo smo dočekali i Novu godinu, a u veljači sam išla u Petrinju. Jedna sam i od koordinatorica cijepljenja, i to u Murskom Središću. Kada je krenulo cijepljenje, radili smo triput tjedno, koordinirali i po 800, 900 ljudi među kojima su bili invalidi, slijepi, dementni… Pješačili bismo u jednome danu i po 13, 14 kilometara, ali sve smo s ljubavlju odradile – otkrila je Ruža, koja također odrađuje poslove administracije, dostave hrane potrebitima i sve drugo što zatreba. Svi rade sve prema potrebi, kaže, jedino Alenka odrađuje i medicinski dio.
U četvrtak, 16. prosinca, zahvalnice za izniman doprinos volonterkama su uručili ravnatelj GDCK-a Čakovec Kristijan Valkaj i koordinatorica volontera Barbara Prprović
– Prvi put sam se susrela sa samcima. Kad uđeš u taj stan, ne znaš što im je potrebnije. Oni bi bili najsretniji da mi ostanemo, sjednemo, popijemo kavu koju možda ta osoba ni nema, ali treba im druženje. Svi idemo s idejom da ispunimo svoje vrijeme i nekome pomognemo, ali ustvari smo najviše pomogli sebi. Puno puta se pogledam u ogledalo i shvatim da sam se promijenila. Nama ne treba apaurin ni sjedenje na kavi jer sve dobijemo upravo s volontiranjem. Kući odemo ispunjene i sretne – dodala je Čakovčanka.
Marija Srnec u čakovečkom Crvenom križu je od prošloga ljeta. Sudjelovala je u prikupljanju potrepština na MESAP-u za ljude pogođene potresom, na akcijama cijepljenja i na akcijama dobrovoljnog darivanja krvi, a pomaže i u drugim situacijama kada zatreba.
– Volim volontirati jer ne provodim dane uzalud. Pronašla sam i novo društvo koje me razumije i drago mi je što mogu pomoći ljudima kojima je to potrebno. Ima raznih slučajeva gdje vlada teška situacija i treba se aktivirati kako bi i drugi dobili ono što im treba. Svaka volonterska akcija posebna je po sebi, tu su i tužni i sretni momenti… Tužni su kada vidimo u kakvim situacijama se ljudi nalaze, a sretni kada znamo da smo im pomogli. Ljudskost i dobrota, pomoći nekome u potrebi, to je ono što uvijek trebamo i čega treba biti još više – ističe volonterka Marija.
Nikad nije kasno
U Ljiljani Glad dugo je gorjela želja da pomaže drugima. Potres na području Banije s kraja prošle godine bio je trenutak kada je shvatila da bi svoje slobodno vrijeme trebala drukčije iskoristiti pa se tako u veljači pridružila Crvenom križu.
– Uvijek sam mislila, kada budem mogla, da ću volontirati da pomognem drugima, ali i samoj sebi. Došla sam u CK i rekla da sam u mladosti završila tečaj civilne zaštite te pitala mogu li na neki način pomoći. Tako su uslijedile akcije. Nekoliko puta bila sam na MESAP-u, puno volontiram na darivanju krvi i cijepljenju, a ono što bih izdvojila je činjenica kada sam vidjela koliko su neki ljudi prestrašeni – koliko ih moje riječi mogu umiriti. Mislim da to ne možeš naučiti, već svi volonteri to imaju u sebi. Primjerice, mnogi su se dvoumili kada su došli na darivanje krvi i drago mi je kada mogu pomoći u toj odluci. Dogodilo se da me gospođa nakon darovanja zagrlila, pitajući se zašto se nije već ranije odazvala – govori Ljiljana.
Preporuča također mladim ljudima da iskuse kako je to posvetiti svoje vrijeme i lijepu riječ drugome.
– Mladi ljudi, ali i stariji, mogu postati volonteri, nikada nije kasno i uvijek je dobro vrijeme za početi baviti se time – zaključuje Čakovčanka.
Volonteri, hvala!
Projekti donose novac, no volonteri su pokretači Crvenoga križa, oni koji rade na terenu i ostavljaju trag koji će se pamtiti, smatra dugogodišnja volonterka Alenka Novak.
– Volontirati znači odvojiti svoje slobodno vrijeme za druge i to treba prenositi na mlade. Njih treba uputiti, potaknuti, motivirati, ali i nagraditi jer moraju osjetiti da su doprinijeli zajednici. U našem društvu, u Hrvatskoj, volonter se slabo cijeni. Kad si tu, kad pomogneš, najbolji si, a poslije – doviđenja. Ne znam koliko dugo ćemo mi stariji biti ovdje, ali brzo će doći vrijeme kada će trebati zamjena za nas – govori Alenka i dodaje: – Lakše je dati pomoć nekome, nego primati, jer kada tebi bude trebala pomoć, znat ćeš da nije dobro. Ove godine volonteri su dali veliki obol cijelom Međimurju, ali i na razini Hrvatske, i zato im svima: “Hvala!”
Za dobru organizaciju potrebno je malo motivacije, dobre volje, nešto vremena, ali puno zajedništva. Govore nam tako u Udruzi Slobodnjaki iz Novog Sela Podravskog, mjesta u sastavu Općine Mali Bukovec.
Oni su se nedavno primili organizacije jedinstvene manifestacije ˝Rikićevo proljeće˝, koja je posvećena hrvatskom glumcu Rikardu Brzeski, rodom upravo iz tog mjesta.
On je ostvario zapažene uloge u Mejašima, Gruntovčanima te u filmu legendarnog Žnidaršića Tko pjeva zlo ne misli.
Stoga su Slobodnjaki odlučili, ne samo odati počast svom poznatom sumještaninu, već očuvati taj dio kulture i stvaralaštva od zaborava.
– Riki Brzeska ostvario je značajne uloge u našim legendarnim filmovima, a želja nam je da i mlađe generacije upoznaju taj dio naše kulture – kažu nam u Udruzi.
Manifestaciji je prisustvovao i župan Anđelko Stričak.
– Novo Selo Podravsko, koje se nalazi u Općini Mali Bukovec je poznato po proizvodnji ruža. Međutim, sad je bogatije i za jednu manifestaciju “Rikićevo proljeće” u spomen na glumca Rikarda Brzesku. Pretpostavljam da se svi ili barem mi stariji sjećamo nezaboravnih Gruntovčana, a on je u njima utjelovio lik Gabera Požgaja. Scene bakice koja je umrla pa se predomislila, proslave obljetnice vatrogasnog društva, licitaža trstike, Dudeka uposlenog u HŽ-u, njihovog pjevanja “… tihe noći moje zlato spava….” ostaju nezaboravne. Uvijek ih je ponovo lijepo gledati. To su scene koje uz seriju Velo misto zasigurno ulaze u najbolja djela hrvatske kinematografije. Ali, osim podsjetnika na njih potrebno je i prisjetiti se svih tih velikana hrvatske povijesti – rekao je Stričak.
Pritom je dao podršku Udruzi Slobodnjaki, njihovom predsjedniku Daliboru Horvatu i načelniku Malog Bukovca Darku Markoviću da Novo Selo Podravsko brendiraju kao hrvatsko ˝Selo ruža˝.
– Udruga je zaista aktivna, članovi organiziraju predstave, mnogobrojne sportske aktivnosti i izlete, uređuju i održavaju vanjske prostore poput igrališta i prostora oko društvenoga doma, pomažu i uveseljavaju malim gestama one kojima je to potrebno – rekao je načelnik Marković te dodao kako uz sve to Novo Selo Podravsko ima najveći rasadnik ruža u Republici Hrvatskoj pa je želja da se kompletni centar naselja zasadi sa stotinama sadnica ruža te da se mjesto pretvori u hrvatsko ˝Selo ruža”.
Što se pak tiče ostalih aktivnosti, Slobodnjaci imaju puno planova.
– U lipnju je planirano obilježavanje obljetnice izgradnju društvenog doma u Novom Selu Podravskom, potom je u planu Seoski mali nogometni turnir i druženje mještana Novog Sela Podravskog. Također, planiramo sadnju drvoreda-parka na jesen. Spremamo se i na edukacijski izlet u Volčji Potok radi projekta sadnje spomenutog parka u Novom Selu Podravskom – kažu nam u Udruzi. Naravno, pred kraj godine pripremaju i Adventsko druženje.
U srijedu, 24. travnja, održana je vježba operativnih vatrogasaca u organizaciji Vatrogasne zajednice Općine Gornji Kneginec, na ribnjacima ŠRD Ostriž u Knegincu Gornjem.
Cilj vježbe bila je simulacija obrane od poplava postavljanjem barijera za vodu, izradom zečjeg nasipa te prepumpavanjem većih količina vode.
Ujedno je tom prigodom obavljena provjera ispravnosti opreme te je procijenjeno koju količinu vode se može prepumpati s pumpama i vozilima koju posjeduju društva iz Vatrogasne zajednice Općine Gornji Kneginec.
Vježba je podijeljena na više sektora rada i uz komunikaciju voditelja vježbe s vatrogasnim odjeljenjima radi koordinacije same vježbe.
U vježbi su sudjelovali članovi DVD-a Gornji Kneginec, Donji Kneginec, Varaždinbreg i Lužan Biškupečki koji su vršili prepumpavanje vode pomoću motornih i potopnih pumpi.
Vježbi su prisustvovala 34 operativna vatrogasca VZO-a Gornji Kneginec te načelnik Općine Gornji Kneginec Goran Kaniški, predsjednik Općinskog vijeća Marko Brezovec, načelnik stožera Civilne zaštite Općine Gornji Kneginec Robert Đuranec, predsjednik VZO Gornji Kneginec Mihael Magdić te zapovjednik VZO Gornji Kneginec Igor Kišiček.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
