Povežite se s nama

Život i društvo

Zapovjednici 104. brigade HV-a o oslobađanju prvoga okupiranoga grada (1. dio)

Objavljeno:

- dana

Trideset godina prošlo je od dolaska prvih vojnika iz varaždinskoga kraja na lipičko-pakračko bojište 1991. godine. Spomenuta obljetnica dobar je povod da se širu javnost podsjeti na te teške, sudbonosne događaje za hrvatski narod i borbu za opstanak naše države.


Hrabrost i odlučnost


Naime, u tim presudnim trenucima ljudi iz varaždinskoga kraja dobrovoljno su s oružjem odlazili braniti stečenu neovisnost, slobodu i cjelovitost RH u druge krajeve u kojima su se odvijale neposredne borbe.

– Mi smo tada bili mladi, sanjali i živjeli svoje snove koji su nam bili prekinuti. Budućnost nam se činila teškom i neizvjesnom. Tjeskobna pitanja su mi se rojila po glavi: “Hoćemo li se uspjeti izboriti za slobodu i obraniti našu domovinu? Hoćemo li uspjeti osigurati sebi i djeci bolju budućnost? Ili će se povijest ponoviti, pa ćemo kao mnogi naši očevi, djedovi i ujaci završiti u dugim povorkama u smrt, kakve slike još neizbrisivo žive u sjećanjima starijih ljudi…” – prisjeća se mr. sc. Marijan Kostanjevac, umirovljeni pukovnik HV-a.

Diljem varaždinskoga kraja i sjeverozapadne Hrvatske na grobljima se nalaze spomenici poginulim braniteljima. Na njihovoj hrabrosti, odlučnosti i žrtvi temelji se naša domovina, stoga dvije priče zapovjednika satnija koje donosimo opisuju surovu stvarnost rata koji su proživjeli prvi pripadnici 104., varaždinske brigade Hrvatske vojske u kasnu jesen 1991. godine pri dolasku na lipičko-pakračko bojište. Ti su zapovjednici neposredno vodili svoje ljude u borbu, suprotstavili se srbočetničkim napadima i time doprinijeli ukupnim naporima branitelja iz zapadne Slavonije u sprečavanju neprijatelja da presiječe teritorij Hrvatske i dođe do granice Mađarske. Naime, početkom listopada 1991. godine pobunjeni Srbi (iz zapadne Slavonije) uz pomoć Banjolučkoga korpusa i dijela Varaždinskoga korpusa JNA uspjeli su zauzeti značajan dio tamošnjeg teritorija. Neposredno su bili ugroženi gradovi Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Daruvar, Požega, Grubišno Polje, Orahovica, Slatina i Virovitica. Štoviše, postojala je i realna opasnost da u jednom snažnom prodoru zauzmu virovitičko-slatinsko područje, izbiju na mađarsku granicu i odsijeku slobodni dio Slavonije.

U ranim jutarnjim satima u srijedu, 30. listopada 1991. godine prvi pripadnici 1. bojne 104. brigade ZNG-a – sa zbornog mjesta okupljanja vojarne JNA “15. maj” (smještene pored željezničkoga kolodvora) – okupili su se, kompletirali oružje i opremu, stali u stroj i nakon prozivke zapovjednika ukrcali se u autobuse i kamione te u organiziranoj koloni krenuli na Zapadnoslavonsko bojište.

– Dolaskom u područje Brekinska – Kapetanovo Polje počinjemo s razmještanjem satnija prema predviđenom planu aktivnosti. U zapovjedništvo obrane sektora Pakrac, uz prisutnost zapovjednika bojne Marijana Streleca, dobio sam zapovijed da iz područja sela Brekinska u borbenom rasporedu uđemo u selo Toranj, udaljeno 4,5 kilometra. Očekivalo se da u njemu još možda postoje neprijateljske snage (nije se točno znala jačina i raspored četničkih snaga). Cilj je bio da pregledamo sve kuće i gospodarske objekte, smjestimo se te zaštitimo civilno stanovništvo od nasilja, maltretiranja i raznih drugih oblika ugrožavanja. Četiri naša tenka iz smjera Batinjana i Banovaca davat će nam potporu prilikom našeg ulaska u selo Toranj. Iako su postrojbe specijalne policije MUP-a još 9. i 10. listopada 1991. godine predvođene Tomislavom Merčepom razbile i potjerale četnike na područje Batinjana, Tornja i Gornje Obriježi, u ovo područje ubacivale su se četničke skupine. Našim dolaskom ovo područje postalo bi sigurnije za daljnja borbena djelovanja, a osigurala bi se i komunikacija koja je vodila od Gaja – Tornja – Banovaca – Batinjana do Omanovca za opskrbu Pakraca i Lipika – ističe mr. sc. Marijan Kos, tada zapovjednik 2. satnije 1. bojne 104. brigade HV-a.


Ulazak u selo Toranj

Nakon primljene zapovijedi, sa zamjenikom i zapovjednicima vodova detaljno je razrađen plan provedbe zadaće.

– Satniju smo podijelili u dvije skupine. Ja sam predvodio prvu skupinu, a iza mene je drugu skupinu vodio moj zamjenik Rajko Košćak. Dobro naoružani i opremljeni ručnim raketnim bacačima, u taktičkom borbenom rasporedu kretali smo se polagano, korak po korak, dobro motreći da nas ništa ne iznenadi. Prolazili smo područjem hrastove šume i guste živice, što je predstavljalo veliku opasnost za postavljanje njihove zasjede ili mina, ali srećom, sve je prošlo dobro. Kako smo se približavali selu Toranj, četnici su počeli pucati prema nama, ali nitko nije stradao. Dolaskom tenkova iz smjera Batinjana i Banovaca te ulaskom satnije u selo, četničke skupine se povlače u šumu Turkovaču. Tako zaposjedamo mjesto Toranj bez neke borbe. U središte sela došla su i četiri tenka iz bjelovarske postrojbe. No, u tom trenutku dobili smo dojavu preko radioveze da nas nadlijeće zrakoplov JNA i kreće se prema Tornju. Zapovjedio sam vojnicima da potraže zaklone, a zapovjedniku tenkovske postrojbe da sakrije tenkove u gospodarske objekte (sjenik) kako ne bi bili vidljivi i raketirani. Tijekom brišućeg preleta zrakoplov na izlasku iz Tornja odbacuje aviobombu tzv. “krmaču” od 250 kilograma! Silna detonacija dugo nam je odzvanjala u ušima, no srećom, nije nitko stradao od ove velike eksplozije. Nakon što se situacija smirila, mi smo se razmjestili po kućama… – prisjeća se Kos.
Idućeg dana uslijedilo je utvrđivanje položaja – kopanje rovova, staza kretanja, izrada minskih polja te uređivanje smještaja za boravak.

– Međutim, četnici nisu mirovali, često bi pucali po nama iz strojnica ili minobacača. Rovove, zemunice i grudobrane smo natkrivali i maskirali kako bi što više nalikovali prirodnom okruženju. Ispred uređenih rovova na udaljenosti oko 80 do 100 metara postavljali smo minsko polje kako bismo spriječili iznenadni i neočekivani napad četničkih snaga iz šume Turkovače, u koju su se povukli prilikom ulaska naše satnije u Toranj. Daljnji boravak na ovom području postajao je sve teži i suroviji. Dani koji su slijedili postali su hladniji, a noćima se temperatura spuštala i desetak stupnjeva ispod nule. Vatra se nije smjela ložiti kako se ne bi otkrivali naši položaji. Neprijatelj bi po nama pucao i danju i noću iz svega što je imao, kao da su imali streljiva i oružja napretek. Često nas zasipaju rafali iz strojnica, a posebno je opasna snajperska paljba po našim položajima. Po našim položajima često padaju minobacačke granate od 80 do 120 mm, gađaju nas i topovima i višecjevnim bacačima raketa (VBR 122 mm). Nakon toga nastala bi duga i jeziva tišina, kao da su svi četnici nekamo otišli, a onda odjednom ponovno jaka paljba. Paljbu su ponavljali i noćima. I napadi skupina četnika iz šume Turkovače se pojačavaju. Teško je opisati i ljudima predočiti situaciju u kojoj smo se nalazili. No, morali smo izdržati jer nas nije imao tko zamijeniti – ističe Kos.


Četnici krše primirje


U odbijanju tih napada neprijatelja iz šume Turkovače potrošili su puno streljiva te je naš sugovornik 31. listopada zatražio popunu streljivom iz logističke baze u Ploštinama.

– Nažalost, u jednom napadnom djelovanju (1. studenoga 1991. godine), iako je bilo dogovoreno primirje radi posjeta nekih mještana groblju, oko 13 sati neprijatelj je iznenada pokušao izvesti napad na naš drugi vod. U rovu s grupom gardista nalazio se desetnik Vladimir Dombaj, koji je prvi uočio četnike kako se približavaju rovu, i u toj snažnoj paljbi pogođen je te je na mjestu poginuo. Iako je sanitet brzo stigao na mjesto događaja, bespomoćno tijelo ležalo je u rovu mrtvo. Shvatili smo surovost rata s četnicima, koji su bili spremni napasti čak i na dan Svih svetih i njihova potvrđenog dogovora o prestanku paljbe u vrijeme posjeta mještana grobljima. Na ovom položaju zadržali smo se sve do polovice studenoga 1991. godine, kada nam je došla prva smjena – rekao je Marijan Kos.
(Nastavak u idućem broju.)

Život i društvo

Dojavna jedinica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije godišnje primi oko 30.000 poziva

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U organizaciji Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije na središnjem varaždinskom trgu javnozdravstvenom akcijom „Dan kada učimo spašavati živote“ 30. travnja obilježen je Nacionalni dan hitne medicinske službe.

Tom prilikom građane se željelo upozoriti na ozbiljnost i težinu problema iznenadnog srčanog zastoja, educirati ih o osnovnim mjerama održavanja života uz uporabu automatskog vanjskog defibrilatora (AVD), te ih upoznati s organizacijom i djelokrugom rada hitne medicinske službe.

Djelatnicima hitne na njihovom danu čestitali su župan Varaždinske županije Anđelko Stričak i pročelnica za zdravstvo, socijalnu skrb, civilno društvo i hrvatske branitelje Ljubica Božić.

– Drago mi je da su danas, kada obilježavaju svoj dan, djelatnici hitne medicinske službe odlučili građanima objasniti rad automatskog vanjskog defibrilatora. Naime, svakog sata jedna osoba u Hrvatskoj umre od iznenadnog srčanog zastoja. Stoga je važno da se naši građani upoznaju s tim javnozdravstvenim problemom, da se educiraju kako ga prepoznati, kako pomoći i koga zvati – rekao je župan Stričak čestitavši djelatnicima hitne medicinske službe njihov dan.

– Koliki je opseg posla za djelatnike našeg Nastavnog zavoda za hitnu medicinu dovoljno govori činjenica da godišnje njihova medicinsko-prijavno-dojavna jedinica primi čak oko 30.000 poziva. Biti u jednoj takvoj službi nije lako. Oni rade jedan od najstresnijih poslova, svakodnevno se suočavajući s kriznim situacijama naših građana, ali sve to odrađuju s puno empatije, požrtvovnosti i stručnosti. I hvala im na tome – poručio je župan Stričak.

Liječnica u Ispostavi Zavoda u Ivancu Margareta Lacković, dr. med. naglasila je kako uporaba automatskog vanjskog defibrilatora dodatno povećava šanse za preživljavanje unesrećene osobe, i smanjuje potencijalna oštećenja.

– Bez brze intervencije neposrednih očevidaca, stopa preživljavanja kod iznenadnog srčanog zastoja manja je od deset posto, dok se intervencijom unutar tri do pet minuta od trenutka zastoja srca mogućnost preživljavanja povećava na više od 50 posto. Postoji mreža AVD uređaja u Republici Hrvatskoj, no velik dio građana još nije upoznat gdje se ti uređaji nalaze, kako se koriste, i koliko su važni u spašavanju života. Stoga su od iznimne važnosti ovakve akcije gdje educiramo građane kako prepoznati hitno stanje kada je osoba bez svijesti i ne diše, te kako pozivom Hitnoj, prateći upute naših dispečera koji ih mogu uputiti i gdje se nalazi najbliži AVD, mogu pristupiti reanimaciji osobe i nekome spasiti život – poručila je liječnica Lacković.

Ravnatelj Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije Mladen Smoljanec podsjetio je kako svake godine Zavod uoči Nacionalnih dana hitne medicinske službe organizira zajedničku vježbu svih žurnih službi čime provjeravaju svoju spremnost i koordiniranost. Ujedno tijekom godine organiziraju ili sudjeluju u brojnim akcijama kojima žele educirati građane o njihovoj ulozi prilikom pružanja prve pomoći, kao i o radu Hitne. Istaknuo je također kako je Zavod dobro opremljen, te ima dovoljan broj stručnih djelatnika.

Partner javnozdravstvenoj akciji Nastavnog zavoda za hitnu medicinsku službu Varaždinske županije bio je Odjel za sestrinstvo Sveučilište Sjever.

– Sveučilište Sjever kao vodeća visokoobrazovna institucija u ovom dijelu regije, a posebice u Varaždinskoj županiji sudjeluje u edukaciji zdravstvenih djelatnika, prije svega medicinskih sestara i tehničara, ali i fizioterapeuta. Od prošle godine započeli smo s provedbom specijalističkog usavršavanja prvostupnika i magistara sestrinstva iz hitne medicine, jedinstvenim projektom na razini cijele države. Interes polaznika za ovu specijalizaciju je velik, što daje sigurnost i snagu Varaždinskoj županiji, ali i ovom dijelu regije da ćemo imati dobro opremljene kadrove u skladu s najnovijim smjernicama, protokolima i najboljom praksom u području hitne skrbi – rekla je pročelnica Odjela za sestrinstvo izv. prof. dr. sc. Marijana Neuberg.

Nastavite čitati

Život i društvo

Međimurska županija proslavila svoj dan, Zoran Milanović poručio: Ponos ste svoje zemlje!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Svečanom sjednicom u utorak je obilježen Dan Međimurske županije, a prisustvovao je i predsjednik Zoran Milanović.

Predsjednik Skupštine Međimurske županije Dragutin Glavina  pozdravio je uzvanike, naglasivši da su stigli u otvorenu, tolerantnu sredinu koja se svojim gostima iskreno raduje.

– Drago mi je što vas mogu pozdraviti u Međimurskoj županiji, mjestu na kojem se njeguje solidarnost i cijeni rad, a kada je o našoj Skupštini riječ – ona je mjesto gdje se njeguje kultura političke scene. To je vrlina ovdašnjih ljudi, marljivih i predanih radu te zacrtanim ciljevima – rekao je Dragutin Glavina te zahvalio vijećnicima i vijećnicama na posvećenosti razvoju svoga kraja koju su dokazali brojnim – redom jednoglasnim odlukama – kada smo otvarali put izvršnoj vlasti prema novim, velikim ulaganjima. 

– Sjetimo li se povijesnog suđenja Zrinskom i Frankopanu zbog toga što su drugačije mislili, te rečenice Nikole Šubića Zrinskog, izgovorenoj pred juriš u smrt pod Sigetom: ‘Kralj je daleko, a Bog visoko’, vidimo da i danas svjedočimo putu koji je strm i težak. No, težinu našega puta pretvorili smo u izazov i šansu, koju smo iskoristili zahvaljujući upornosti i odlučnosti“, istaknuo je župan Posavec te dodao: „Danas je Međimurje po svim razvojnim parametrima pri vrhu ili na čelu Hrvatske, impresivan je i niz naših novih postignuća i projekata i zbog toga smo ponosni. Naša strast i izvor energije je Međimurje, a naš identitet utemeljen je na istinskim kulturnim vrijednostima – rekao je župan Matija Posavec, poželjevši sretan Dan Županije i Praznik rada svim građankama i građanima Međimurja.

Posebno je pozdravio one koji su Međimurke i Međimurce učinili ponosnima.

– S nama je svjetski šampion u judu Nenad Vrbanec, te Renata Bermanec i Spomenka Tomašić u čijim je rukama nagrada Ponos Hrvatske za predan rad u palijativi. To su također ljudi simboliziraju snagu i vrijednosti Međimurja – rekao je župan.

Da je svečanost imala osobitu energiju, potvrdio je i najviši gost, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović.

– Ponosni smo na Međimurje! Na čast ste svojoj zemlji i vaša je energija osobita – uporna, a nenasilna. Vrlina Međimurja je da ono što je prava vrlina ne mora biti vidljivo na prvi pogled, ne nameće se, ne gura se u prvi plan. Nije nasilno, ali je uporno, kao tiha voda koja brege dere, kao Mura i Drava – rekao je predsjednik Zoran Milanović, te poručio stanovnicima i vodstvu Međimurske županije da koriste europske fondove jer će uskoro postati prerazvijeni, pa će se morati dovijati kako da dođu do njih.

-Spominjali ste hrvatske povijesne velikane koji su se suprotstavljali u doba kada su drugi naprosto pali pod naletom snažnijeg, a kada iz današnje perspektive pogledamo djela Petra Zrinskog, Frankopana ili Nikole Zrinskog, vidimo da predstavljaju okosnicu hrvatskog državnog prava – istaknuo je predsjednik, uz poruku vodstvu Međimurske županije i njezinim građanima neka im najveći autoritet budu vlastite vrijednosti.

Potom su na pozornicu ponosa u Metalskoj jezgri kročili ljudi koji svojim radom i rezultatima predstavljaju Međimurje na najbolji mogući način.

Župan Matija Posavec i zamjenik župana Josip Grivec dodijelili su Povelje Međimurske županije: građevinskom inženjeru Andriji Tekeliju Murskog Središća za izniman doprinos razvoju gospodarstva Međimurja, Dini Vlaheku iz Čukovca za postignuća koja pridonose ugledu hrvatske znanstvene zajednice, Jeleni Tuksar iz Peklenice, neumornoj promotorici tehničkoga znanja i tehničke kulture, Ogranku Mihovljan Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata za predanu brigu o braniteljima i njihovim obiteljima, te Ivanu Sokaču, za pisano stvaralaštvo u kojem predstavlja Međimurje u inozemstvu.

Najviše javno priznanje Međimurske županije – Nagradu Zrinski za 2023. godinu laureatima su predali župan Posavec i predsjednik županijske Skupštine Glavina. Nagradu Zrinski primio je dr. sc. Krunoslav Mikulan, koji je znanstvenoj zajednici ostavio vrijedna dijela, kao i književne naslove o Međimurju, Željko Medved, za promicanje tehničke kulture i prenošenje znanja i vještina novim naraštajima,  Marija Trstenjak za predano njegovanje glazbenog nasljeđa Međimurja, Košarkaški klub Rudar Mursko Središće također je dobitnik Nagrade Zrinski za 2023., za više od 50 godina predanog djelovanja i rada s mladima, kao i Socijalna zadruga Humana Nova za doprinos gospodarstvu te za iznimnu posvećenost radnoj integraciji osoba s invalidnošću i drugih društveno isključenih skupina.

U ime svih nagrađenih zahvalio je Ivan Božić, direktor Humane Nove, ali i predsjednik – također nagrađenog -Košarkaškog kluba Rudar.

– Svi kojima su na ovaj Dan Međimurske županije primili vrijedna javna priznanja trude se svijet oko sebe učiniti boljim. Hvala vam što to prepoznajete i što ste nam dali podršku koja će nas još više motivirati. Hvala vam za vjetar u jedrima! – rekao je Ivan Božić.

O ugledu Međimurske županije svjedoči broj uzvanika koji su do zadnjeg mjesta ispunili veliku aulu Metalske jezgre, među kojima su, uz Predsjednika RH, bili i bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, izaslanik Vlade RH i Hrvatskoga Sabora Ljubomir Kolarek, zamjenica župana Varaždinske županije Silvija Zagorec, zamjenik župana Sisačko-moslavačke županije Mihael Jurić, gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini, vijećnice i vijećnici županijske Skupštine s potpredsjednikom Ivicom Baksom, gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić, gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić, načelnik Općine Fužine David Bregovac, bivši župani Međimurske županije Marijan Ramušćak, Josip Posavec i Ivica Perhoč, počasni konzul u Mađarskoj Atila Kos, počasni građanin Međimurske županije dr. sc. Antun Mikec, gvardijan franjevačkog samostana u Čakovcu Filip Đurđević, saborski zastupnici iz Međimurja, ravnatelji obrazovnih, zdravstvenih i drugih županijskih ustanova, agencija i tvrtki, izaslanici Policijske uprave međimurske te javnih poduzeća, načelnice i načelnici međimurskih općina i brojni drugi uzvanici.

U programu, koji je vodila Aleksandra Ličanin, nastupile su članice Ženske vokalne skupine sv. Marko iz Selnice, mlade članice Seljačke sloge Nedelišće, violinistica Martina Sabljak,  Marijan Belčić koji je govorio Klemenčićeve stihove Fala ti Božek za Međimurje, Zrinska garda Čakovec, te Marija Jambrošić.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje