Piše: Zoran Šardi, magistar geografije, stručni savjetnik za projekte

Institucionalizirana zaštita prirode u Hrvatskoj je „mlad igrač“, posebice ona na županijskoj razini. Iako se priroda u Hrvatskoj sukladno zakonu štiti već od sredine 20. stoljeća, sve do početka 2000-ih godina nisu osnovane ustanove koje bi upravljale tim područjima sukladno ciljevima očuvanja i zakonskim propisima, izuzev ustanova koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode.

Primjerice, u Međimurskoj županiji prvi objekt koji je zaštićen platana je u Nedelišću, zaštićena 1963. godine. Godine 1975. zaštićen je Spomenik parkovne arhitekture Perivoj Zrinski u Čakovcu, 1995. nekoliko pojedinačnih stabala i skupina stabala, 2001. godine značajni krajobraz rijeke Mure, 2002. godine Bedekovićeve grabe. Tko je tim zaštićenim područjima i objektima do osnivanja županijske ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima sustavno i stručno upravljao? Nitko.

Moć jedne riječi

Zakon o zaštiti prirode do 2005. godine propisivao je da jedinice regionalne ili lokalne samouprave mogu osnovati ustanovu za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na svojem području. Možete pogoditi koliko županija, gradova i općina je tu mogućnost i realiziralo. Međutim, Zakon o zaštiti prirode iz 2005. godine je taj „mogu“ pretvorio u „moraju“ pa sada više nije bilo izbora. Jedinice regionalne samouprave morale su osnovati ustanove koje će upravljati zaštićenim prirodnim vrijednostima na svojim područjima. I tako je krenula većina županijskih javnih ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima u Hrvatskoj. Ne zbog toga što su lokalne i regionalne razine vlasti postojanje i djelovanje takvih ustanova prepoznale kao prioritet, nešto važno i nužno na svojem području, već zato što je država zakonski nametnula osnivanje. Takve ustanove tada su ogledalo svojih djelatnika, jer osnivač im najčešće proračunski osigurava održavanje hladnog pogona, a svaka nadogradnja i dodana vrijednost proizlaze iz sposobnosti i kreativnosti djelatnika.

Loša startna pozicija

Startna pozicija za većinu osnovanih ustanova bila je ista: gotovi nikakvi infrastrukturni i ljudski kapaciteti te minimalna sredstva osigurana u proračunu. U istim uvjetima je sa svojim djelovanjem 2007. godine započela „Međimurska priroda“ – Javna ustanova za zaštitu prirode. Jedan djelatnik bez ureda s registratorom rješenja o zaštiti. Ali s vizijom i poznavanjem mehanizama kako viziju pretvoriti u stvarnost. Neki se ni nakon 15 godina nisu previše odmaknuli od startne pozicije, osim što imaju malo više registratora u arhivu i kutak u zgradi koju dijele s hrpom ostalih institucija, jer ili nisu uopće imali viziju ili pak su je imali, ali nisu imali znanja pretočiti je u djelo.

Stvaranje kapaciteta 

„Međimurska priroda“ – Javna ustanova za zaštitu prirode u svoju misiju startala je progresivno. Prvih petnaest godina djelovanja iskoristila je prvenstveno za izgradnju čvrstih temelja, odnosno za stvaranje infrastrukturnih i ljudskih kapaciteta koji će ustanovi omogućiti dugoročni rast i razvoj te zauzimanje položaja u kolopletu institucija koje sada zajedničkim prostorom upravljaju puno duže, a stvorile su neke obrasce djelovanja i ponašanja koji su proglašenjem zaštite nad područjem te pojavom ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima morali biti modificirani ili u potpunosti odbačeni i promijenjeni. Danas, na ulasku u 16. godinu djelovanja, „Međimurska priroda“ važan je dionik u prostoru, posjeduje nekretnine čija je vrijednost više od 10 milijuna kuna, pokretnine čija je vrijednost više od milijun kuna, a kolektiv od 11 djelatnika sposoban je uhvatiti se ukoštac s najvećim izazovima.

Rad „Međimurske prirode“ prepoznat je na nacionalnoj razini pa danas u Međimurje na temelju primjera dobre prakse dolaze učiti kolege iz drugih dijelova Hrvatske. Strelovit rast leži u činjenici što su osnovni proračuni ustanove osigurani od osnivača Međimurske županije u prvih petnaest godini više nego udvostručeni vanjskim izvorima financiranja, ponajviše EU sredstvima. Znanje i sposobnost privlačenja EU sredstava od samih početaka djelovanja ustanove dali su razvojnom progresu dodatni impuls i omogućili razvoj u sferama koje bi bile nezamislive samo u okvirima osnovnih proračuna. Dakako, razvoj ustanove bi se dogodio i samo u okvirima osnovnih proračuna, ali ni izbliza ne bi poprimio razmjere sadašnjeg.

EU – prilika i obveza

U pretpristupno razdoblje pa sve do ulaska u punopravno članstvo Europske unije, Hrvatskoj su na raspolaganju bili pretpristupni fondovi na kojima smo morali steći znanje i iskustvo kako bi mogli što uspješnije koristiti puno ozbiljnije te financijski izdašnije strukturne i investicijske fondove nakon pristupanja Europskoj uniji. Kao i u svim drugim sektorima, i u sektoru zaštite prirode ulaskom u EU otvorene su brojne mogućnosti i natječaji, prvenstveno temeljem toga što smo ulaskom u EU morali prigrliti europski instrument zaštite prirode, ekološku mrežu NATURA 2000. Upravo zahvaljujući ovom instrumentu te strogim pravilima Europske unije, sektor zaštite prirode u Hrvatskoj danas je pred jednim od najvećih strateških izazova ikad, izrade planova upravljanja i uspostave uspješnog upravljanja područjima ekološke mreže NATURA 2000.

Nekoliko velikih i važnih strateških projekata vrijednih više stotina milijuna kuna trebalo bi sektor zaštite prirode podići na nivo da u ovim nikad izazovnijim vremenima može uspješno upravljati staništima i vrstama koje su od interesa, ne samo za Hrvatsku, već i za cijelu Europsku uniju. Velika odgovornost u ostvarivanju tog cilja s nacionalne razine spuštena je na regionalnu i lokalnu, odnosno na županijske javne ustanove za zaštitu prirode pred kojima je hrpa izazova i novih zadataka, povrh već postojećih obaveza koje proizlaze iz Zakona o zaštiti prirode.

„Međimurska priroda“ je spremna

Javna ustanova „Međimurska priroda“ posložila je čvrste temelje i nove izazove dočekuje spremna. Upravo zbog toga je i prepoznata od strane Uprave za zaštitu prirode pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja te joj je namijenjena uloga predvodnika u procesu izrade planova upravljanja zaštićenih područja u regiji. Petnaest godina izgradnje kapaciteta je završeno. Slijede brušenje i nadogradnja te hvatanje ukoštac sa sve većim izazovima s kojima je suočena priroda u gusto naseljenom i izgrađenom Međimurju.

Vanjski izvori financiranja i dalje će biti važan izvor i alat za pretvaranje ideja u realizaciju, međutim, sada će ideje biti više usmjerene na uspješno i održivo upravljanje staništima i vrstama, a manje na infrastrukturne projekte i projekte izgradnje kapaciteta. Činjenica da je ustanova krenula iz nule, odredila je jedini logičan smjer razvoja u prvih petnaest godina. Smjer koji se pokazao ispravan jer stupanj razvoja koji je ustanova dosegla u tom razdoblju, sada omogućuje usmjeravanje energije u procese zbog kojih ustanova primarno i jest osnovana.

Projektni menadžeri u zaštiti prirode?

U ustanovama u kojima kod djelatnika postoji kreativnost i proaktivnost, ideje o novim projektima rađaju se gotovo svakodnevno. Bilo da se radi o mini projektima za koje je potrebno tek malo kreativnog rada do onih za koje su potrebni više godina realizacije i značajnija novčana sredstva. S obzirom na ograničenost osnovnih proračuna, potonji imaju šansu jedino u pronalaženju vanjskih izvora financiranja. Upravo zato je danas ustanovama potreban djelatnik koji će znati pretočiti ideju u projektnu matricu, pronaći pogodan natječaj za financiranje i na kraju realizirati projektne aktivnosti prema pravilima igre.

Razvoj posjetiteljske infrastrukture zaštićene prirode Međimurja

Projekt „Med dvemi vodami“ najveći je projekt koji je „Međimurska priroda“ – Javna ustanova za zaštitu prirode provodila. Aktivnosti u ukupnoj vrijednosti od 12,3 milijuna kuna provodile su se od 2018. do 2021. godine. Glavna aktivnost projekta bila je uspostava Centra za posjetitelje „Med dvemi vodami“ u Križovcu, čime je ustanova dobila 300 kvadrata vrhunskog interpretacijskog i edukativnog sadržaja koji na godišnjoj razini posjeti 5000 posjetitelja.