SIJANJE PŠENICE I DRUGI OBIČAJI

U katoličkom se kalendaru danas, 13. prosinca obilježava dan sv. Lucije kada se već tradicionalno obavlja sijanje božićne pšenice.

Različite narodne običaje koji se vežu uz dan sv. Lucije za Gradski muzej Varaždin opisala je kustosica Etnografskog odjela Ljerka Albus u katalogu izložbe „Vjera, ufanje, ljubav”.

Na sv. Luciju gazdarice bi obično ustajale još za mraka, objasnila je kustosica, i započele s pripremom bezmasne pogače od različitog žitka zvanom luciščak (Plemenščina). Svi ukućani i blago konzumirali su ovu pogaču u ranu zoru s vjerom u zdravlje, napredak i plodnost.

U selima istočno od Varaždina toga se dana od kukuruznog brašna pekla tanka kuružnjača sa prelom, rupom po sredini

U selima istočno od Varaždina toga se dana od kukuruznog brašna pekla tanka kuružnjača sa prelom, rupom po sredini. Veća kuružnjača bila je za obitelj, a manja za stoku.

Na širem varaždinskom prostoru na taj dan prisutan je stari običaj da muški član obitelji započne s izradom drvenog stolčeka koji bi trebao do Badnjaka završiti, a služi za prepoznavanje coprnica u crkvi.

Toga dana nije se smjelo šiti, presti niti tkati, a žrvanj se tijekom mljevenja kukuruza ili pšenice okretao naopako, kako bi u kući i staji vladalo zdravlje.

Pučka meteorologija

Pučka meteorologija kao važan segment narodnog života prisutna je i na dan Sv. Lucije. O vremenskim prilikama ovisio je život ovog poljodjelskog naroda pa su najčešće domaćice toga dana započinjale s prognoziranjem vremena za cijelu nadolazeću godinu.

Dvanaest režnjeva posoljenog luka, od kojih je svaki režanj simbolizirao slijed mjeseci kroz slijedeću godinu, postavljale su u prozor i promatrale do Badnjaka. Onaj režanj koji je bio vlažniji označavao je kišni mjesec, a onaj manje vlažan, suhi ili sunčani mjesec. Drugi, jednostavniji običaj narodnog prognozranja vemena, je praćenje vremenskih prilika kroz dvanaest dana, započevši od dana Sv. Lucije. Kakav je koji dan bio, značilo je da će takav biti i mjesec u novoj godini.

Božićna pšenica rekvizit je za magijsko prizivanje životne snage u vrijeme zimskog mrtvila

Božićna pšenica, koja se najčešće na Sv. Luciju, a rjeđe na Sv. Barbaru 4. prosinca sijala u zdjelice, nije samo tradicionalna dekoracija božićnog stola, već je i rekvizit za magijsko prizivanje životne snage u vrijeme zimskog mrtvila.

Proklijala i izrasla ona je, također, simbol pomlađivanja i novog života. Kvalitetom izraslih vlati upućivala je domaćine na plodnost usjeva u sljedećoj godini, na bolju ili lošu žetvu. Božićna pšenica može se definirati kao „kultni vrtić“, čiji je naziv pojednostavljena izvedenica iz „Adonisovih vrtića“.

Ovaj običajno-obredni element tim se nazivom tumači u etnološkoj i srodnoj literaturi, sugerirajući pretpostavku da su narodni, pučki „vrtići“ nastali iz antičkih Adonisovih.

U nekim selima toga su dana znale selom ophodavati djevojke odjevene poput mladenki, s vjenčićem na glavi (Čalinec). U drugima su, prekrivene domaćom plahtom i licem obojanim s brašnom, na tanjuru nosile oči, najčešće svinjske, volovske ili od repe, s vilicom ili nožem, plašeći djecu. Djeci se znalo reći „Ide Sveta Luca koja prste štruca“ ili „Ide Luca zločestu decu nuca“ (područje Ivanca).“

Izvor: GMV
Foto: