Hrvatska udruga za promociju i razvoj intelektualnog i umjetničkog stvaralaštva RezervArt javnosti želi objasniti kompleksnost izrade kovanice te tko su medaljari i zašto su oni jedini kompetentni izraditi kovanicu.
– Je li ona bez njih uopće izvediva? – pitaju se.
Medaljarstvo ima svoju dugu povijesnu tradiciju, koja svoj vrhunac u svijetu doživljava u 18. i 19. stoljeću, kada vladaju dvije najveće škole s vrhunskim majstorima medaljarima u Parizu i Beču te u Hrvatskoj, koja broji nekadašnje vrhunske kipare medaljare poput Roberta Frangeša Mihanovića, Rudolfa Valdeca, Vanje Radauša, Želimira Janeša i Ive Kerdića, čiji je nasljednik prof. Damir Mataušić, posljednji profesor medaljarstva na zagrebačkoj Akademiji.
Rijedak zanat
Samo šest zemalja u svijetu ima usmjerenje kao što je “Mala plastika i medaljarstvo” na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Prije 26 godina osnovao ga je prof. Damir Mataušić, no ono će se, nažalost, uskoro ukinuti i taj će rijedak zanat i kod nas nestati u zaboravu. Koliko je to rijetko, govore iz RezervArta, objašnjava činjenica da mnoge zemlje poput Njemačke, Velike Britanije i drugih angažiraju hrvatske ili poljske medaljare da izrađuju kovanice jer se naslijeđe izgubilo i nije prenijelo na mlađe generacije.
– Medaljari su kipari koji se opredijele za male forme i minijaturu, koju je iznimno teško izraditi. Usporedimo li minijaturiste koji izrađuju crteže i slike na papiru, dakle dvodimenzionalno, poput svjetski poznatog Julija Klovića, s medaljarima koji također moraju izraditi minijaturu, ali trodimenzionalnu, polako će nam se razjasniti koliko je to zahtjevno i teško napraviti. Činjenica da postoji svjetska baza medaljara s klasifikacijom njihovih vještina i virtuoznosti pod oznakama A, B, C, D, G… koje označavaju njihovu sposobnost hiperrealističnog ili realističnog modeliranja portreta, arhitekture, pozadine i ostalih formi, govori nam da je jako velika rijetkost naći takvog umjetnika, kipara minijaturista koji može oblikovati reljef u kojem je portret s pozadinom i slovima sažet unutar jednog milimetra – rekli su iz Udruge, dodajući da se umjetnici često dijele, kao, primjerice, u Velikoj Britaniji, tako da jedan radi pozadinu, drugi slova, treći portret, međutim, rezultat toga je sukus više stilova i izričaja, što u konačnici nije sretno, skladno i autentično rješenje.
U Hrvatskoj zasad još uvijek živi i radi oko 20 medaljara, od kojih svaki ima svoj specifičan stil, prepoznatljiv rukopis i izričaj, a njih 10-ak zna napraviti kovanicu i kovačku pripremu za kovanicu, a od kojih dvojica mogu izvesti zahtjevne portrete i ostale motive s bogatim detaljima i raskošnom pozadinom. To su kipar i medaljar prof. Damir Mataušić te njegov nekadašnji student i nasljednik, kipar i medaljar Nikola Vudrag iz varaždinske Udruge RezervArt.
Tko može izraditi model?
Model može izraditi kipar medaljar svojom virtuoznošću, specifičnim rukopisom i stilom modelacije. Prvo se izrađuje idejno rješenje sa svim zadanim elementima i motivom u crtežu te se to mora modelirati izravno u gipsanom negativu ili modeliranjem u plastelinu te zatim u gipsu. Svaki medaljar ima svoj vlastiti pristup i proces izrade. Proces se sastoji od modeliranja izravno u gipsu pozitiva (ono što je ispupčeno) i negativa (ono što je udubljeno), koji se više puta ponavlja dok se ne dobiju svi detalji i konačno rješenje.
– Dizajneri i ostali likovnjaci nisu sposobni samostalno izraditi idejno rješenje i model za kovanicu. Oni ne poznaju vrlo specifičnu struku i sve zakonitosti izvedbe i izrade kovanog novca jer se za to nisu obrazovali. Oni mogu izraditi samo idejno rješenje u suradnji s medaljarom i biti koautori idejnog rješenja, međutim, nikako ne mogu biti autori modela zato što ne znaju modelirati prema spomenutim zakonitostima. Da bi kovanica bila primijenjeno umjetničko djelo, medaljar mora biti vješt dizajner, crtač, slikar (koji se bavi iluzijom treće dimenzije) i na kraju kipar, i pritom vješto baratati desetinkama milimetra. Kako bismo bolje objasnili, poslužit ćemo se usporedbom između dizajna, slikarstva i kiparstva. Dakle, slikari se jednako međusobno razlikuju i dijele na one koji slikaju hiperrealistične ili realistične portrete i ostale, koji poput Picassa slikaju kubističkim stilom apstrahirane portrete, a isto tako i dizajneri ili kipari. Ako uzmemo dr. Franju Tuđmana kao referentnu točku, kojeg su mnogi pokušali modelirati, u većini slučajeva nije sličio na sebe ili je bio potpuno neprepoznatljiv – govore iz RezervArta, pitajući se zašto se dizajneri i pripadnici sličnih struka nisu ponudili izraditi kip dr. Franje Tuđmana kao što su se nedavno založili da je izrada kovanice njihov posao.
Amateri nudili rješenje za euro
Navode također da je izraditi model za kovanicu daleko teže nego modelirati realističan kip, pa se ni vrhunski kipari ne pomišljaju tako olako gurati da rade tako zahtjevan i specifičan posao. Usporedili su navedeno s vrlo rijetkom vrstom dizajnera/kipara koji se bave dizajnom automobila. Bazični dizajner može nacrtati predivan dizajn koji će se potpuno promijeniti prilikom produkcije jer će spomenuti dizajner/kipar morati oblikovati cijeli automobil, imajući na umu mehaniku kretanja, vibracije prilikom vožnje, žilavost i fleksibilnost konstrukcije, aerodinamiku, termodinamiku i, naposljetku, zakon o svjetlima, staklu i obveznim elementima. Takav je posao prepušten stručnjacima u njihovu području i zato se automobili ne raspadaju na brzini od 200 km/h, ističu.
– Svjedočili smo prepuštanju izrade eura amaterima i svjedočimo raspadanju samog natječaja i cijelog procesa, blamaži za koju je već čuo cijeli svijet. Žao nam je da smo se uz toliko bogatu tradiciju i povijest kovanja novca i hrvatskog medaljarstva srozali na fotošopirane fotografije i loš dizajn koji ne ostavlja mjesta inovativnosti i originalnosti u realizaciji hrvatskog eura, koji je mogao konkurirati na svjetskim numizmatičkim kongresima i sajmovima s obzirom na to da imamo medaljare koji drugim državama izrađuju novac – zaključuju iz Udruge RezervArt.
U sklopu Srijede u Muzeju 8. svibnja u palači Herzer GMV-a o svom profesionalnom putu, koji ga je odveo na brojne iznimne arheološke lokalitete, govorit će hrvatski arheolog Drago Obradović.
Tijekom 50 godina djelovanja Drago Obradović održao je brojna predavanja u 40-ak zemalja na pet kontinenata pred posjetiteljima te u televizijskim i radijskim emisijama.
Redovito sudjeluje na međunarodnim kongresima biblijskih arheologa, kao i u arheološkim studijskim ekspedicijama na Bliskom istoku. Višekratno je obišao i snimio zaboravljene gradove drevnih civilizacija koje, kako navodi, dosad nije posjetila nijedna filmska ekipa.
Trostruki je magistar znanosti i gostujući profesor na nekoliko fakulteta te autor više knjiga, među kojima su Arheologija potvrđuje Bibliju (prevedena na 11 jezika), Otkrijte čuda drevnog Egipta, Senzacionalna arheološka otkrića (tri izdanja), Nestali gradovi i civilizacije (prevedena na četiri jezika) i druge.
Ovog puta u središtu predavanja, umjesto tajni drevnih civilizacija, bit će njegove autobiografske referencije, na temelju kojih će posjetitelji doznati i zašto su mu neki nadjenuli naziv hrvatski Indiana Jones.
Predavanje počinje u 19 sati, a ulaz je besplatan.
U sklopu programa obilježavanja Dana Općine, u školsko-sportskoj dvorani Osnovne škole Gustav Krklec u Maruševcu održani su 21. Dani folklora u Maruševcu, u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva Klaruš te uz pokroviteljstvo Općine Maruševec.
Uz Povorku Jure Zelenog, Dani folkora u Maruševcu tradicionalna je kulturna manifestacija koja iz godine u godinu oduševljava ljubitelje folklora. U ovogodišnjem je izdanju ugostila Kulturno-umjetničko društvo Bjelovar iz Bjelovara koji su se publici predstavili koreografijama „Ajde cure u kolo igrati“ i „I ja jesam posavačko dete“ i Kulturno-umjetničko društvo Tomislav iz Svetog Ivana Žabno s koreografijama „Kolovođo, kolovođo daj kolo povedi“ i „Žabničari, milo lane“ uz domaćine Kulturno-umjetničko društvo Klaruš iz Maruševca.
-Svoje ime, običaje i vrijedne ljude KUD Klaruš s ponosom predstavlja na folklornim manifestacijama diljem Lijepe naše, s nacionalno prepoznatljivom Maruševečkom nošnjom i Jurom Zelenim – istaknuo je na početku programa najznačajnijeg kulturnog događaja u Općini Maruševec tajnik KUD-a Klaruš Zlatko Peharda, dodavši kako su od prvog izdanja 2002. godine na manifestaciji nastupila 94 gostujuća društva s preko 3000 folkloraša koji su izveli više od 200 plesnih točaka u preko 60 sati programa.
Načelnik Općine Maruševec Mario Klapša naznačio je pritom kako ova manifestacija preko dvadeset godina obogaćuje kulturni život Općine Maruševec i slavljenički program u povodu obilježavanja Dana Općine i blagdana svetog Jurja.
–Osim velikog broj proba koje su nužne za brojne smotre i nastupe širom Lijepe naše ali i izvan njenih granica u Sloveniji i Mađarskoj gdje su predstavljali našu tradiciju i kulturu ovoga kraja, u KUD Klaruš su unazad godinu dana za sav taj uloženi trud, vrijeme i pokoju ozljedu stigle i vrijedne nagrade i priznanja. Nagradu Varaždinske županije, odnosno Priznanje Župana Varaždinske županije u povodu obilježavanja Dana Varaždinske županije primio je Zlatko Peharda, plaketu Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Varaždinske Županije za izniman cjeloživotni doprinos na unapređivanju i promicanju vrijednosti kulturno-umjetničkog amaterizma Varaždinske županije uručena je pak predsjednici KUD Ani Rehvald, a KUD-u Klaruš je prije nekoliko dana, za iznimno djelovanje na promociji kulturne baštine Općine Maruševec, a povodom 25. obljetnice rada i postojanja dodijeljena i nagrada, odnosno Plaketa Općine Maruševec – istaknuo je načelnik Klapša te zaključio kako je sve navedeno pravi dokaz da je Općina Maruševec svojevrsni brend kad se govori o očuvanju tradicije i promociji kulture zahvaljujući najboljem KUD-u u Varaždinskoj županiji – KUD-u Klaruš.
Uz koreografije „Šečem, šečem drotičko“ mlađe dječje grupe, „Pod mostec“ starije dječje grupe, „Oj divojko Bunjevko“ prve folklorne postave KUD-a, „Dajte Juri vina da mu nebu zima“ grupe odraslih folkoraša, na 21. Danima folklora u Maruševcu KUD Klaruš je premijerno izveo koreografiju Pjerina Hrvaćanina uz glazbenu obradu Franje Plantaka – „Maruševečki majpan“ u kojoj su predstavljeni davno zaboravljeni svibanjski folklorni običaji maruševečkog kraja. Uvodnu pjesmu, Marijo svibnja kraljice, otpjevala je Danijela Kundija, dok je završna stara pjesma zapisana u Donjem Ladanju, Shajala nam zvezdica.
U raznolikom i nadasve bogatom folklornom programu izvedene su koreografije Hrvatskog zagorja (maruševečki kraj i okolica), Međimurja, Bilogore, Posavine, Moslavine te bunjevačkih Hrvata.
Pucanjem iz kubura Kuburaške udruge Maruševec najavljen je početak manifestacije, dok je kao popratni program pripremljena izložba Etnografske sekcije KUD-a Klaruš s fotografijama iz obiteljskih albuma mještana iz svih naselja Općine Maruševec koje su vrijedno prikupljali Anica Šimunec, Davor Gregur i Sanja Kolenko.
Kultna varaždinska Kavana Arbia Dorka u Stepinčevoj ulici ovih dana je predstavila pregršt odličnih prigodnih kolača i torti od kojih...
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
