Povežite se s nama

Život i društvo

Štefanija Košutić (92) već 60 godina prodaje na varaždinskom placu do kojeg se još uvijek sama vozi autom: “Cvijeće je moj život”

Objavljeno:

- dana

Štefanija Košutić iz Varaždina prodavačica je s najdužim stažem na varaždinskoj Gradskoj tržnici. Štefanija ima 92 godine, a cvijeće na placu prodaje već 60 godina.

Cvjećarku Šteficu posjetili smo jedne subote da bi nam otkrila kako se počela baviti cvjećarstvom, ispričala koju priču s placa i rekla nam što je u tom poslu motivira već više od pola stoljeća.

– Radila sam u Varteksu u tkaonici, 11 godina sam bila tkalja. Imala sam dvoje male djece, dečka od četiri mjeseca i curicu, prvi razred. Nije bilo vrtića, pa sam dala otkaz u Varteksu i ostala doma. Povremeno sam uzgajala cvijeće, voće i povrće te išla na tržnicu. Sve to trajalo je do 1967. godine. Tada sam prvi put za Dan žena bila na tržnici i dobro prodala robu – ispričala nam je Štefica.

Tada je odlučila prodavati samo cvijeće, a paralelno je pohađala večernju ekonomsku školu četiri godine. Štefica je tada postala prva prodavačica koja je kupila kiosk na tržnici.

– Završila sam večernju ekonomsku školu i isprva nisam mogla dobiti posao. Kupila sam kiosk novcima koje sam na placu zaradila i otvorila prvu privatnu cvjećarnicu, a onda sam dobila posao u ljevaonici. Pojavilo se pitanje što ću sad: odbiti posao ili izgubiti cvjećarnicu i ići za slugu u ljevaonicu, kao početnica? Ipak sam odlučila ostati na tržnici, cvijeće mi je bilo draže. No nisam žalila što sam išla u ekonomsku školu, završila sam ispite i puno toga naučila – objasnila je Štefanija.

U međuvremenu je, govori, njezina kći završila Gimnaziju i upisala Višu pedagošku, a majka je tada i njoj kupila kiosk na tržnici. Onda se dogodila obiteljska tragedija i Štefanija je ostala bez sina. Prodala je tada svoj kiosk i 21 godinu vodila cvjećarnicu kćeri, koja je imala dvoje male djece. Sada su i kći i zet u mirovini, unuci rade, a ima i tri praunuka, od kojih najmlađi ima šest godina.

Veliki vrt

Tijekom 60 godina cvjećarskog staža tržnica je promijenila nekoliko lokacija, a s njom se selila i Štefica. No na današnjoj poziciji je najzadovoljnija jer je pod krovom, pa je ni vremenske neprilike ne sprečavaju u prodaji cvijeća. Cvijeće koje danas prodaje uzgaja na velikom vrtu u svom dvorištu, koje uglavnom sama obrađuje, a ponekad joj pomognu mlađi članovi obitelji, kaže, kada treba okopati i zaštihati.

– Imam veliku kuću i vrt, živim sama, a obrtnička mirovina je mala, pa mi zarada od cvijeća puno pomaže. Prije sam na placu bila svaki dan, no sada sam samo vikendom. Kada imam puno robe, ponekad dođem i ponedjeljkom. Cvijeće se više ne prodaje toliko puno, prodaje se kada su neki posebni dani i prilike. Otkad počne proljeće pa do Božića, svašta imam u vrtu, raznog cvijeća, a najdraže su mi ruže. Ima puno lijepih pjesama o ružama… – govori Štefica i dodaje: – Cvijeće je moj život, ja da ne radim vrt, ne znam kako bih živjela. Kada dva mjeseca po zimi nisam išla na plac, bila sam skoro luda. Inače mi najviše pomaže najmlađi praunuk, on mi dođe na vrt i veli: “Baka, ti mogu kaj pomoći, ti donesem vodu, si žedna?“ Stariji nemaju vremena, ali to dijete ima – rekla nam je.

U razgovoru nam je otkrila i što je posebno veseli, a što u svom poslu ne voli.

– Dolaze mi ljudi i više me veseli njihov pozdrav nego ono cvijeće koje kupe od mene. Volim porazgovarati s ljudima, poznajem i sve susjede na placu i sa svima sam dobra. Tako živim i tako mi je dobro, a što i mogu drugačije? Ali nema vikenda a da ne dobijem za kavu, nekad i za dvije-tri kave – govori uz osmijeh.

Ono što nikako ne voli je, kaže, cjenkanje.

– Najviše me smetaju one milostive, znate, posebno napirlitane, koje se dođu kod mene cjenkati za pola cijene. Ne mislim na sirotinju koja nema, nego na one koji imaju i ne cijene moj rad i trud. Kad sam došla prvi put na plac, žena je prodavala povrće i rekla mi je: “Dijete drago, kada dođeš na plac, poljubi tu zemljicu, to ti je uvijek friški dinar. Koliko je, toliko je, ali od toga se može živjeti.” I jesmo, puno smo toga napravili radom na vrtu i placu – ističe Štefanija.

Iako iza sebe ima nekoliko operacija i trajnu ozljedu noge od granate koja ju je na njezinu vrtu ozlijedila u Drugom svjetskom ratu, zdravlje je dobro služi i s placa se ne planira maknuti tako brzo. Dokazuje to i činjenica da sa svoje 92 godine života još vozi automobil.

– Vozim auto od 1965. godine, 57 godina sam bez prometne nesreće – ponosna je naša sugovornica.

Najkumica 2019.

Dodajmo i da je Štefanija 2019. godine na tradicionalnom izboru Gradske tržnice Varaždin za Najkumicu osvojila treće mjesto. Uz prigodne nagrade, Varaždinka je tada ujedno oslobođena plaćanja klupe na neodređeno razdoblje. Iako nema invalidsku mirovinu, ima invalidsku dozvolu, pa je također oslobođena plaćanja parkirnog mjesta na Banus placu.

Na kraju razgovora udijelila je i savjet nama, mladima.

– Ja ću biti ovdje dokad ću moći. A mladima bih poručila da rade bilo što što ih veseli, ali raditi treba. Mi stariji možemo pomoći, ali trebaju postati sami svoji gazde – zaključila je varaždinska cvjećarica.

Život i društvo

Malu maturu položili u OŠ Babinec iz 1974. godine, a nakon 50 godina prisjetili se dogodovština iz školskih dana

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Općina Cestica

Zajednički susret učenika završnih razreda Osnovne škole Babinec, a koji su osmi A, B ili C razred završili školske godine 1973./74. održan je u petak, 3. svibnja, objavila je Općina Cestica.

Prvi generacijski susret, 50 godina nakon završetka Osnovne škole potaknuli su Stanko Dugi iz osmog A, Mirko Majhen iz 8. B i Marijana Kutnjak r. Hutinski iz 8.C razreda.

Uz 47 učenika, susretu se odazvala i razrednica 8. B, učiteljica Marija Jug, a nakon okupljanja koje je započelo u 17 sati na terasi restorana Žmah u Babincu, snimljena je zajednička fotografija.

U nastavku druženja izaslanstvo učenika otišlo je na groblje u Cesticu te položilo svijeće i zapalilo svijeću na grobu učiteljice Marije Sedlar, razrednice 8. C razreda, a u spomen na učiteljicu Ivanku Jakopan, razrednicu 8. A razreda, kao i na preminule kolege učenike, potom je vijenac položen kod središnjeg križa na groblju gdje je molitvu za preminule razrednike, učitelje i učenike predvodila Slavica Kovačić rođena Šinjur.

Po povratku s groblja druženje je nastavljeno uz sjećanje na školske dane, a u ime organizacijskog odbora učenicima koji su se na susret odazvali zahvalila je Marijana Kutnjak. Podsjetila je na siromaštvo i sveopću oskudicu u kojoj se nekad odrastalo i živjelo te izrazila zadovoljstvo i zahvalnost roditeljima i nastavnicima koji su ih tijekom odrastanja i školovanja vodili kroz život. Zahvalnost na susretu svojim nekadašnjim đacima izrazila je i učiteljica glazbenog odgoja Marija Jug, a susret je potom nastavljen uz zakusku i sjećanja na školske dane.

Na generacijski susret učenika, danas mahom u dobi od 65 godina, đaci su donijeli i fotografije iz školskih dana, a sa zanimanjem su pogledali i „Spomenar“ (isti je sačuvala i na susret donijela Josipa Korotaj rođena Mihin iz Kolarovca) koji je u to doba gotovo držao svaki učenik.

Druženje je uz pjesmu i prepričavanje dogodovština iz školskih dana potrajalo do duboku u noć, a uz izvođenje hitova iz sedamdesetih i nešto novijih glazbenog sastava „Mihael i Marinko“ se i zaplesalo.

Nastavite čitati

Život i društvo

Mladi kuhari u Varaždinu učit će u novom Kuharskom praktikumu vrijednom 100.000 eura

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Gospodarska škola Varaždin bila je od 2020. do 2023. godine partner na projektu ReCeZa – Regionalni Centar Zabok čiji je nositelj bila Srednja škola Zabok.

Ukupna vrijednost projekta iznosila je 8.851.720,47 eura.

Za vrijeme trajanja projekta kroz projektne aktivnosti realizirale su se brojne radionice za učenike i nastavnike, natjecanja učenika na školskoj, državnoj i međunarodnoj razini, studijska putovanja iz područja turizma i ugostiteljstva te su razvijeni standardi zanimanja, standardi kvalifikacija i kurikuluma za nove programe.

U okviru projekta Gospodarska škola Varaždin dobila je profesionalnu opremu za kuharski praktikum u vrijednosti od 100.000 eura, a upravo je to bila prilika za prigodnu svečanost na kojoj su se okupili ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan, župan Varaždinske županije Anđelko Stričak, zamjenica županice Karlovačke županije dr.sc. Vesna Hajsan Dolinar, pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje Osječko-baranjske županije Miranda Glavaš-Kul, pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport Varaždinske županije dr.sc. Miroslav Huđek, pročelnica Upravnog odjela za školstvo Karlovačke županije mr.sc. Marija Šćulac, predsjednik Obrtničke komore Varaždinske županije Igor Šoković, Branka Šaško, predstojnica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područni ured Varaždin, kao i mnogobrojni ravnatelji srednjoškolskih ustanova s područja Varaždinske županije.

Uvodno pozdravljajući sve okupljene ravnateljica Gospodarske škole Jasenka Kelemen je istaknula kako je uključivanje škole u ovaj projekt od izuzetne važnosti te kako će učenici imati priliku učiti u kuhinjama budućnosti.

– Profesori i nastavnici će prenositi stečena znanja i najsuvremenije kulinarske tehnike kako bi naši učenici izrasli u poznate i uspješne šefove. Ovaj novi Kuharski praktikum je jedan lijepi poklon za Dan škole. Hvala svima na podršci i pomoći, poglavito našem osnivaču, Varaždinskoj županiji – rekla je ravnateljica Kelemen.

Čestitajući ravnateljici i djelatnicima škole na uspješno provedenome projektu, župan Anđelko Stričak je rekao kako su za današnji razvoj društva važni sigurnost, gospodarski rast i obrazovanje.

– Varaždinska županije je osnivač 13 srednjih škola, a u njima se obrazuje 75 % učenika u strukovnim ili obrtničkim zanimanjima, 20 %ih pohađa gimnazijske programe i pet posto ih pohađa umjetničke programe. Sama ta činjenica najbolje govori o tome da je naše školstvo prilagođeno potrebama našeg gospodarstva. Naši učenici kada završe svoje školovanje, ne čekaju na Zavodu za zapošljavanje svoje radno mjesto, već se mogu odlučiti da li idu na tržište rada, da li nastavljaju daljnje školovanje na fakultetima ili će pokrenuti neku od svojih privatnih inicijativa. Osim što smo osnivač 13 srednjih škola, Varaždinska županija je osnivač i 14 centara izvrsnosti te pet centara izvrsnosti u strukovnim zanimanjima te dva centra kompetentnosti. Upravo u tim centrima oni dobivaju tu informaciju više te se mogu lakše odlučiti u kojem smjeru će nastaviti. Također, naše srednje škole su prilagođene cjeloživotnom obrazovanju tako da u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje provodimo cijeli niz doškolovanja te različitih prekvalifikacija. Recimo, u 2022. godini su 234 osobe to završile, prošle godine 321 osoba, a u ovoj godini već sada imamo 190 polaznika. Zahvaljujući našim ravnateljima, profesorima, nastavnicima i pročelnicima, odrađujemo dobar posao za sve – zaključio je župan Stričak.

Damir Habijan

Otvarajući novi Kuharski praktikum, ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan je istaknuo kako je Varaždinska županija lider u Republici Hrvatskoj po pitanju ulaganja u područje obrazovanja.

– Što se tiče radne snage, kada govorimo o strukovnim zanimanjima, po tom smo pitanju doista deficitarni, ali to nije nešto što se odnosi samo na Hrvatsku. Pogledamo li zapadno europske zemlje, odnosno zemlje Europske unije, nažalost i one se bore s istim problemom. Ako pogledamo Republiku Hrvatsku, čak 70 % učenika koji upisuju srednje škole upisuju upravo strukovna zanimanja, ali unatoč tome s tim zanimanjima i s nedostatkom radne snage i dalje imamo problem. Učenici koji će ovdje završiti Gospodarsku školu i ovo hvalevrijedno zanimanje bez problema će naći posao na tržištu rada. Po pitanju obrtništva, nekoliko brojki: u zadnje četiri godine broj obrta u Hrvatskoj skočio je sa 75.000 na 116.000, dakle imamo 55.000, više otvorenih obrta na razini države. Grad Varaždin je po tom pitanju čak i bolji i ima gotovo 65 novih obrta. Ono što mogu reći ispred Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, što smatram bitnim, pogotovo u segmentu obrtništva, to su mjere koje možemo poduzeti, koje smo dosad poduzeli i daju rezultate. Prije svega, ono što je zanimljivo jest stipendiranje učenika – 15.500 stipendija koje je dodijeljeno u vrijednosti 29 milijuna eura i 1.316 stipendija gospodarskim subjektima vrijednih 11,5 milijuna eura, dakle ukupno 40,5 milijuna eura je dalo rezultate. U školskoj godini 2022./’23. nakon dugo vremena imamo porast broja upisa u strukovne škole i to nas veseli – rekao je ministar Habijan.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje