Potresni prizori pasa bez vlasnika i punih krpelja, ogladnjele štenadi ili pak prljavih zdjelica za hranu svakodnevnica su članovima najvećeg hrvatskog skloništa za napuštene životinje, koji su ovoga travnja i lipnja obišli romska naselja u Kuršancu i Orehovici.

Strašni prizori

Prva detaljna kontrola u romskom naselju Kuršanec obavljena je u pratnji komunalnih redara koji su s članovima azila „Prijatelji“ Čakovec obišli cijelo naselje, od kuće do kuće, u provjeri za novim psima nakon završenog projekta kastracije, cijepljenja i čipiranja pasa.

– Naravno da je novih pasa bilo i naravno da su neke od njih i sakrili. Vratili smo se s ekipom neoznačenih i nekastriranih pasa koja više nikad neće živjeti na ulici, spavati pod vedrim nebom, prepuna krpelja, glista. Od jučer smo radili razmještaj u skloništu da ih imamo gdje smjestiti. Jednom će i Romi trebati naučiti kako držati pse, a do tada nećemo odustati. Previše smo novaca, energije, volje, da ne kažem i našeg zdravlja ostavili tamo pa da to sada samo tako pustimo – naveli su u srijedu, 4. svibnja, iz azila „Prijatelji“ Čakovec.

Zahvalili su Gradu Čakovcu na pomoći pri ovoj inicijativi te komunalnim redarima koji su provjeravali uvjete držanja te naložili poboljšanje uvjeta držanja za pse koji nisu imali adekvatan zaklon, prljave zdjelice za hranu vodu ili bili na lancu.

A da su psi u romskim naseljima u doista lošem stanju, potvrđuje primjer starijeg psa uzetog iz romskog naselja u Orehovici.

– Oklop na njemu od neodržavane dlake i prljavštine je poput gipsa. Noge su tvrde, guza sva obrasla, ne znamo kako je uopće obavljao nuždu, a uši – horor! – istaknuli su iz azila te dodali da su psa nakon desetsatnog šišanja centimetar po centimetar uredili te je konačno mogao mirno zaspati čist i bez oklopa od dlake teške nekoliko kilograma.

U istome je naselju uzeta i kujica te njezinih šest štenadi koje su Romi sami predali azilu. Naime, iz azila su se odazvali pozivu komunalne redarke Općine Orehovica kojim je javila da su djeca sakrila četiri štenca stara tek dva tjedna. Tri su dana ti štenci bili bez majčinog mlijeka, hranili su ih kravljim, te na rubu malaksalosti.

– Kad su shvatili da ne jedu i da se deru, a na kraju se više nisu ni mogli derati od malaksalosti, zvali su. Srećom, mamica ih je natrag prihvatila i nadamo se da će biti dobro.

Svašta ćemo još doživjeti po tim naseljima, još ima toliko puno posla, priča, objašnjavanja, a nas je tek nekolicina koji jedva stižemo i sve oko pasa u azilu, a kamoli nešto drugo. Ovo je dobro završilo, no koliko puta ni ne znamo gdje i kako su štenci završili – tužno su naveli iz ovog najvećeg hrvatskog azila za životinje kojima su ovakve priče gotovo uobičajena pojava na koju se nikada neće moći naviknuti.