ODLIČAN POSAO

– Osnovno u biznisu su mi izazov, razvoj i stabilan rast. Krenuo sam s jednom industrijom, mogao sam ostati u njoj i imati konglomerat. Veći izazov mi je napraviti jedan projekt, pa ući u drugi, treći… Kompletno promijeniti industriju. Farmaciju sam već radio lijevom rukom i prestala je biti izazov. Puno je veći izazov ući u tajne drugih industrija. Poslovne zakonitosti u svakoj industriji su otprilike iste. Treba samo upornost, učenje i izgradnja poslovnoga i tehničkog tima – govori Stjepan Talan.

Stjepan Talan voli izazove. Zato je 2009. godine prodao stabilnu farmaceutsku tvrtku, otvorio tvrtku Solvis i posvetio se solarnim panelima. Nije ga spriječila ni činjenica da su ekonomski stručnjaci godinu dana ranije najavili krizu i predvidjeli da slijedi “sedam sušnih godina“. Recesija je došla, zatvorena su mnoga poduzeća, iz zemlje je trbuhom za kruhom potjerala desetke tisuća ljudi i vratila standard građana desetljećima unatrag.

U tih istih sedam godina je tvrtka Solvis sedam puta uvećala svoje prihode i broj zaposlenih. Solvis ovu godinu završava s 300 milijuna kuna prihoda i 167 zaposlenih, a njegov vlasnik Stjepan Talan s titulom Poduzetnika godine 2016.

U početku nije bilo sjajno. Solvis je prvih nekoliko godina poslovanja bio u krizi i na računu imao tri milijuna eura manjka. Stjepan Talan za to ne krivi samo recesiju.

– Nekoliko je razloga. Opća kriza, kriza u Hrvatskoj, u solarnoj industriji, koja je nastupila nakon 2010. godine i četvrto, samokritički priznajem, nedovoljno dobra organizacija u tvrtki. Za mene je to trebao biti samo investicijski projekt u koji bih uložio novac, a posao bi odrađivali struka i menadžment. Međutim, u praksi tako ne ide. Čovjek se mora sam maksimalno uključiti i naučiti sve o poslu. U prve tri godine je Solvis proizveo tri milijuna eura gubitka, ali sve je ubrzo sanirano. Trebale su mi dvije godine, 2013. i 2014., da naučim posao. Uspjelo mi je istovremeno ući najdublje moguće u problematiku industrije, ali i posložiti stvari unutar poduzeća. Trebalo je pronaći tržište, jer hrvatsko tržište je još uvijek samo neiskorišteni potencijal.

Nije vam palo na pamet uštedjeti novac i odustati? Osobito nakon što su u Hrvatskoj druge dvije tvrtke iz branše propale, a i i ste bili u dugu?

– Ni u jednom trenutku. Upravo obrnuto. Imao sam partnera koji je mislio da sve skupa nije vrijedno ni perspektivno, pa sam preuzeo odgovornost za cijelu firmu i nastavio sam. Čvrsto sam vjerovao da će to biti nešto jako dobro. Čovjek mora vjerovati da je na pravom putu. Međutim, krivo sam procijenio faktor vremena, mislio sam da će se sve odvijati puno brže. Solarna industrija se kontinuirano i brzo razvija. U svijetu i Europi, ali ne i u Hrvatskoj. Tržište je objektivno premalo, ali niti se ne radi onoliko koliko bi se moglo.

“Mislio sam samo investirati i da stručnjaci odrađuju posao, ali u praksi to ne ide“

Zašto vam je sve to trebalo kad ste kao farmaceut i imali tvrtku iz svoje branše koja je vrlo uspješno poslovala?

– Osnovno u biznisu su mi  izazov, razvoj i stabilan rast. Krenuo sam s jednom industrijom, mogao sam ostati u njoj i imati konglomerat. Veći izazov mi je napraviti jedan projekt, pa ući u drugi, treći… Kompletno promijeniti industriju. Farmaciju sam već radio lijevom rukom i prestala je biti izazov. Puno je veći izazov ući u tajne drugih industrija. Poslovne zakonitosti u svakoj industriji su otprilike iste. Treba samo upornost, učenje i izgradnja poslovnoga i tehničkog tima.

Bez spektakularnosti

Prepoznaje li Hrvatska dobar posao?
– U Hrvatskoj se stalno govori o četiri nužne stvari – investicijama, zapošljavanju, proizvodnji i izvozu. Kontinuirano smo to radili, ali rijetki su to i prepoznali. Investiramo, proizvodimo, zapošljavamo i 95 posto izvozimo. To je ono što je država i tražila.

Tražila jest, ali je li vas onda i pratila u tome, na bilo koji način olakšala poslovanje?
– Ne očekujem nekakvu spektakularnu pomoć niti neke grantove. Ali konkurenti s kojima se nosimo na stranom tržištu nailaze na puno bolju podršku u svojim zemljama. Imaju puno bolji tretman u nastupu na domaćem tržištu – od brojnih olakšica do certificiranja domaćeg proizvoda.

Gotovo sve što proizvedete izvozite. Rekli ste da je tvrtka otvorena s namjerom poslovanja na hrvatskom tržištu. Izvoz je poželjan, ali rekli ste da 95 posto izvoza nije za vas stvar izbora nego nužnosti. Zašto?
– Krenimo od same ideje. Ako smo odlučili nešto raditi, smatrali smo da je to primjenjivo u Hrvatskoj. Jer ako nije, tvornicu bih izgradio ondje gdje jest. Ona je prije svega rađena za ovo tržište, a da se izveze samo ono što tržište ne apsorbira. Kod nas je obnuti slučaj – gotovo sve izvozimo, a ovdje radimo, zapošljavamo, plaćamo poreze.

Koliko otprilike Solvis uplati u državni proračun?
– To je sigurno nekoliko desetaka milijuna kuna godišnje.

Solarna će vrlo brzo postati najjeftinija energija

Računate li uopće da će se odnos države prema poduzetnicima promijeniti ili ste odustali?
– Čovjek se s vremenom pomiri s tim i uzda se u se, okrene se sebi i sam rješava probleme. Tržišno sam orijentiran i nisam niti za to da država daje previše poticaja i subvencija, jer se izgubi motivacija. Jednako tako nije dobro ni obrnuto – ne davati ništa. Treba pronaći pravu mjeru. Mi domaći ne očekujemo, niti ne želimo protekciju. Ja sam za tržišnu, konkurentnu utakmicu… to me motivira. Ne mora nam država pomagati, ali nek’ nam niti ne odmaže.

Jeste li po prijedlogu novoga Poreznog zakona dobitnici ili gubitnici? Kritičara je puno.
– U zadnje vrijeme se u zraku osjeća pozitiva. Nešto se promijenilo u hrvatskom društvu. Dosad se osjećala negativna energija u politici, medijima, međusobnim razgovorima… Primjećuje se dolazak optimizma, i to optimizma s podlogom. Jer, ono što govori ministar Marić zvuči dobro. Jako dobro.

Ali svi se bune?
– Možda ću zvučati grubo, ali bune se oni koji neće dobiti, a neće dobiti oni koji ni dosad nisu osjetili porezne škare. To je, nažalost, ta najniža porezna kategorija. Jer olakšice idu logično onima koji su imali veliki porez – to je poanta.

Koju stavku smatrate osobito dobrom za vas?
– Smanjen je porez na dobit. Nije puno, ali je psihološki dobro.

Vratimo se proizvodnji. Ljudi govore da bi drage volje imali solare, ali da su skupi.
– Da, Sunčeva energija je još uvijek skuplja u odnosu na konvencionalne izvore energije. Taj omjer značajno pada, trenutno je od 20 do 30 posto skuplja cijena, ali uskoro će doći do komercijalne isplativosti te do obrnute situacije – struja iz klasičnih izvora će u budućnosti biti skuplja, a solarna najjeftinija od svih vrsta energija.
Ovdje se opet moramo vratiti na državu. Potreban je poticaj, a sve što je u vezi s poticajima, u vezi je s politikom. Čim je tu politika, tu su i razni interesi. Solara nema jer nema političke volje. Nitko od onih koji odlučuju nije se potrudio saznati zašto je cijela Europa sklona solaru ali Hrvatska nije… Ne može se reći da su svi pogriješili i da rade krivo, a samo Hrvatska dobro. Također, direktni lobiji energije na vjetar utječu na Vladu, što nije slučaj sa solarima. Tako je regulatorna agencija odobrila samo 45 megavata kvota za instaliranje. To je sve ispunjeno, ali potencijal je deset puta veći. Mi bismo to s lakoćom proizveli. Solarima se povećava efikasnost, a cijena pada, pa vjerujem da bi uz mali poticaj ljudi drage volje uveli solarnu, u budućnosti jeftiniju energiju.

Solarne palme

Mislite li da će se promjenom vlasti nešto promijeniti?
– Mislim da smo se već naučili snalaziti i bez politike. Jer kako hrvatska vlast (ne)funkcionira, pa svaka Vlada donosi svoja, potpuno oprečna pravila prethodnoj, poduzetnici su se naučili snalaziti u takvim uvjetima.

Dok u Hrvatskoj posla nemate, u svijetu ste traženi. U zadnje vrijeme intenzivno razgovarate s Dubaijem. O čemu konkretno?
– Nositelji smo projekta za solarne palme i solarna stabla. Prva četiri stabla smo isporučili i instalirali u Maroko (Marakeš), gdje je prije desetak dana održana Svjetska konferencija o klimatskim promjenama, na kojoj je sudjelovalo 167 zemalja. Solvis je u suradnji s partnerima projektirao i izradio stabla, a naš tim stručnjaka ih je i instalirao.

Hrvatsko tržište  – još uvijek samo neiskorišteni potencijal i ne vidi se pomak

Po završetku konferencije uslijedile su nove narudžbe, pa tako i iz Dubaija, za 670 komada solarnih palmi. Ideja je da se u naselju novosagrađenih vila, u dvorište svake od njih postavi jedna palma. Ali još je jedna ideja o kojoj razgovaramo s njihovom Regulatornom agencijom. Razmišljaju da bi sve te vile, nazovimo ih tako – bile solarne kuće. Kuće sa solarnim pokrovom, solarnom fasadom, nadstrešnicom i punionicom za električni automobil.

Ima i Hrvatska pokoje solarno stablo, autobusnu nadstrešnicu i solarni panel na krovu. Ali gdje se zapravo nalazimo u svijetu solara u odnosu na Europu?
– Zapadna Europa i Skandinavija imaju dosta solara, ali mi se ne moramo s njima uspoređivati. Daleko smo i iza Bugarske i Rumunjske. Trebali bismo pogledati zemlje u regiji. Solar se puno bolje razvija u BIH, na Kosovu i u Albaniji, a Solvis je dobrodošao partner. Ovih mjeseci sa svima njima razgovaramo o predstojećim projektima.

Znači, svi osim Hrvatske?
– Trenutno uopće nema odaziva. Možda kad se vlast i ekipa stabiliziraju. Treba donijeti energetsku strategiju, zakon o obnovljivim izvorima energije i pravilnike koji će sve to podržavati. Sve se to može pratiti novcem iz EU fondova, koje netko treba odraditi, a to opet može najviše država. Ministarstvo treba povlačiti novce iz fondova i onda ih transferirati. Nadamo se i vjerujemo da će se to i dogoditi.

Sve što čovjek treba

Kažete da vas ne zanima masovna proizvodnja, nego izazovi. Što je trenutni izazov?
– Sad nas zanima razvoj i Solvis u budućnosti vidim kao centar razvoja. Pred potpisivanjem smo pet ugovora za razvojne projekte – s Ruđerom Boškovićem, FER-om, splitskim FESB-om, Tehničkim fakultetom u Rijeci i klasterom Inteligentna energija. Njihovi timovi razvijaju razne projekte i trebaju nas kao partnera koji će ih praktično odraditi.

Planirate li možda ulazak i u treću industriju?
– Volio bih raditi nešto u vezi hrane, u širem smislu. To je vrlo perspektivna industrija. Mislim da su energetika, hrana i lijekovi ono što je krucijalno za život i na što čovjek treba obratiti pažnju u budućnosti.

Izvor:
Foto: