Nogometni klub Zadrugar na polusezoni je ostao bez trenera Jurice Vručine (33) i njegovog brata Bojana (37), glavnog napadača. Oni su otišli u redove austrijskog šestoligaša SC St. Margarethen an der Raaba.

Tako se braći ispunila želja da zajedno zaigraju u istome klubu. Obojica su igrala u napadu te su odveli klub do naslova prvaka.

– Kad su nas doveli na polusezoni, to je bio cilj. Klub je bio na 3. mjestu i na kraju smo uspjeli stići do naslova – rekao je Bojan Vručina koji je postigao 10, a njegov brat Jurica 11 golova u 12 utakmica.

Kileri

– Osim što smo gotovo svaku utakmicu zabijali, imali smo isto toliko asistencija. Imamo vrlo respektabilnu ekipu, a čim smo došli odmah smo pokazali tko su gazde u ekipi. Momčad nam se podredila, a mi smo joj vraćali na najbolji način – golovima – dodao je Bojan koji je istaknuo da je razina nogometa kao u četvrtom rangu hrvatskog nogometa.

– Momčadi su kao naprimjer Bednja prvak 4. HNL Čakovec – Varaždin, koja je s Osijekom igrala šesnaestinu finala Hrvatskog kupa, Nedeljanec ili Mladost iz Sv. Marije. Mi bismo se trećeligašem Podravinom igrali egal. Uvjeti su zbilja fenomenalni. Klub ima tri pomoćna terena, saunu, jacuzzi– ističe Vručina koji je karijeru započeo u Podravini iz Ludbrega i Varteksu, a igračku afirmaciju doživio je u Slaven Belupu gdje je u 149 nastupa postigla 46 pogodaka.

Kasnije je sada 37-godišnjak, koji sa suprugom vodi Adrenalinski park Vručina, igrao za njemački Duisburg, izraelski Hapoel Tel Aviv, grčki Panserraikos, mađarski Kaposvar, albansku Shkëndiju, grčku Trikalu, slovenski Rudar iz Velenja i jordanski Shabab Al-Ordon Club.

Naporno

Iako iza sebe ima respektabilnu karijeru i koliko – toliko je još uvijek fit, nije mu bilo lako.

– Oko dva sata vožnje imamo od kuće do kluba. Tjedno smo išli na jedan trening i utakmice koje su bile uglavnom petkom. Imam mnogo obveza u adrenalinskom parku, pa sam znao biti krepan, no kad nešto voliš kao što je nogomet ništa ti nije teško – dodao je Bojan.

U zadnjem kolu na spektakularan način je proslavljen naslov u šestom rangu austrijskog nogometa.

– Bilo je zbilja ekstra. Pivo je teklo u potocima, palili su se baklje, proslava se kasnije preselila u kafiće i restorane – zaključio je Vručina.