O 35-godišnjem otorincu Domagoju Butiganu mnogi su u Varaždinu čuli samo dobro. Čekaonica ispred njegove ordinacije uvijek je puna, a pacijenti, unatoč dugom čekanju, za doktora imaju samo riječi hvale.

Nakon završene Prirodoslovno-matematičke gimnazije u Zagrebu (popularnog MIOC-a) studirao je na Medicinskom fakultetu te je u Zagrebu odradio specijalizaciju otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata. Oženjen je i otac je dviju kćeri. Karijeru je započeo u Zavodu za javno zdravstvo, ali ubrzo dolazi raditu u Opću bolnicu Varaždin.

Pratite li komentare na portalu Najdoktor.com? Mislite li da su za pacijente relevantan izvor informacija?

Mislim da to nije realna lista. U našoj bolnici ima još puno ljudi koji zaslužuju biti na toj listi. Ljudi koji su ostavljali komentare na stranici bili su jako motivirani. Ili da ostave pozitivan komentar, jer je sve bilo odlično, ili negativan komentar, ako je nešto bilo loše. Komentare na stranici osobno ne pratim, ali informacija dođe do mene, od pacijenata ili obitelji. Mislim da ovakvi portali ne daju realnu informaciju, ali daju neke okvirne smjernice.

Pacijenti ističu Vašu komunikativnost, ljubaznost i spremnost da im pojasnite detalje oko operacije kako biste umanjili njihov strah.

Pacijent treba biti iskren sa svojim liječnikom isto kao što i liječnik treba biti iskren s pacijentom i njegovom obitelji. Treba biti realan, pacijentu moraju biti dostupne sve informacije o njegovoj bolesti i o mogućnosti liječenja jer su pacijent i liječnik partneri koji ne bi smjeli imati “figu u džepu”. Zbog opsega posla danas je teško posvetiti dovoljno vremena svakom pacijentu, pa se trudim “težim pacijentima” posvetiti više vremena nauštrb pacijenata koji nisu “teško bolesni”. To je loše, ali, nažalost, dok sustav funkcionirana na način na koji funkcionira, to je jedino moguće.

Kako ste se odlučili za specijalizaciju otorinolaringologije?

Kao student medicine predodžbu o medicini i o specijalizacijama dobivaš od ljudi koji predaju te predmete na fakultetu. Meni su otorinolaringologiju predavali ljudi koji su bili zaljubljeni u svoj posao i prenijeli su tu ljubav na mene. Na meni je sada da ljubav prema otorinolaringologiji pokažem na najbolji mogući način – da radim svoj posao na dobrobit moga kolektiva i na dobrobit ljudi koji trebaju moju pomoć.

Možete li izdvojiti neke slučajeve pacijenata koji su Vam se osobito urezali u sjećanje?

Nije pošteno bilo koji slučaj izdvojiti. Neki su slučajevi zahtjevniji fizički, dok su drugi psihički zahtjevniji. Nažalost, slučajevi koji su mi se najjače urezali u sjećanje su oni koji su uključivali djecu u prometnim nesrećama ili traumama. Većina tih slučajeva je dobro završila i svi smo bili sretni, no, nažalost, oni drugi slučajevi se ne zaboravljaju…

Kako gledate na problem odlaska liječnika iz Hrvatske?

Istina je da su plaće i uvjeti rada u Europi neusporedivo bolji, no uvijek si stranac u tuđoj zemlji. Osobno mislim da kada bi u Hrvatskoj uvjeti rada bili bolji i da su plaće veće, Hrvatska bi bila raj na zemlji. Isto tako, pacijenti u Hrvatskoj moraju biti svjesni da imaju odličan zdravstveni sustav, no, nažalost, taj sustav počiva na entuzijazmu pojedinaca, a ne na brizi sustava. Polako su se neke stvari počele mijenjati, no to je tek prvi korak, a čeka nas maraton.