Jedna objava na društvenim mrežama je bila dovoljna da Vladimir Juriša, vozač AP-ovog autobusa, postane viralni hit. Priča o njegovom dobrodušnom činu, objavljena prošli tjedan na web stranicama Regionalnog tjednika, osvojila je naciju.

Što je to napravio Vladimir Juriša da mu danas svi skidaju kapu do poda? Ljudi kažu „sve“, a on veli „ništa“. Priču o Vladimiru Juriši poslala nam je Stela Posavec, koja je tog jutra bila putnica u autobusu na liniji Trakošćan – Varaždin.

Pismo Stele Posavec Regionalnom

– Javljam se evo kako bih u ovom ludom svijetu punom negativnosti u medijima i loših iskustava izdvojila današnji događaj iz ranojutarnjeg autobusa iz Lepoglave prema Varaždinu.  U krcati bus  u Kaniži ulazi stariji bračni par, plaća kartu ta Varaždin. Oko kilometar dalje gospođa shvaća da je zaboravila papire na autobusnoj stanici pa to kaže svom jedva pokretnome mužu i vozač, koji čovjeka pušta van iz autobusa. Starac sav jadan krene trčati natrag.  Sad su svi očekivali da ce vozač u svojoj profesionalnosti krenuti naprijed, ali ne. Vozač pun čovječnosti se okrenuo na cesti i počeo se  vraćati  u smjeru zaboravljenih nalaza. Na cesti je u jednom trenutku nastao kaos:  svi su trubili, srednjoškolci su se smijali , a u mome srcu bilo je VAUUUUUU.  Kakva ljubav vozača prema čovjeku. I putem prema sretnemo starog djedicu kako trčećim korakom ide po ženine nalaze , a meni suza u oko. I vozač stane na busnoj,  opet se okrene , uzme nalaze i pokupi djedicu pa svi sretni krenemo dalje. I jadan nagluhi djed želi još dati vozaču za kavu ali vozač odbija. Moj dan je tom malom gestom još uvijek dobrih ljudi postao savršen – napisala je Stela, Regionalni tjednik prenio je pismo, vijest iz Regionalnog su prenijeli nacionali mediji,prosljeđivala se bezbroj puta i  Vladimir Juriša se uvukao pod kožu svima- napisala je Stela u fb poruci Regionalnom.

“Nisam ja nikakav heroj”

Nakon pet minuta provedenih u njegovom društvu, čovjeku je jasno da vijest o njegovom dobrodušnom činu uopće zapravo i nije vijest kad je on u pitanju. Čini vam se da niti ne znate kako bi to drukčije vozač iz Trakošćana i mogao postupiti kad mu iz autobusa izađe starac i počne trčati natrag  prema autobusnoj postaji po zaboravljene nalaze, nego se s autobusom punim putnika u jutarnjoj špici okrenuti na cesti i poći za njim. Vladimir Juriša ne vidi, kaže, što je to on učinio, a što ne bi napravio bilo tko drugi na njegovome mjestu. – I netko drugi bi napravio isto. Stjecajem okolnosti sam to bio ja. Nagluh i šepav čovjek i njegova supruga koja jedva hoda… kaj da napravim? Žena mu je rekla neka ode po papire i pričeka drugi bus, a ona će ga čekati u Ivancu. Stao sam i refleksno ga pustio van,  a kliker mi je proradio kad je počeo trčati. Okrenuo sam se i to je bilo to. Nisam ja nikakav heroj – neugodno je Vladimiru Juriši. – Nisam ja naučen na ovo. Može iskrena molba? Bez napuhavanja, čovjek je, ovo, ono… Čovjek je takav, kakav je, nisam ja nikakav heroj, nisam napravio ništa nadljudski, samo sam izašao ljudima u susret i to je to. Ako vam je baš stalo da napišete, napišite neku skromnu sitnicu.

 Ja volim ljude

Vladimir je rodom iz Pleša, mjesta između Bednje i Trakošćana, a autobus vozi 25 godina. Bio je mehaničar, ali voli ljude pa je rado sjeo za volan busa. Tako će i na pitanje koga ili što najviše voli, odgovoriti ljude, a od svih mu je srcu najdraži petomjesečni unuk Karlo. – Netko voli, životinje, netko prirodu, netko novac, a ja volim ljude. Netko vozi kamione, šlepere…, ali to za mene nije to. Nema ljudi – kaže . Svoj , kako ga naziva, normalni i spontani čin, on uspoređuje sa situacijom kad vozač ostane u kvaru na cesti, a netko mu da jesti i piti, pomogne zašarafiti nešto.  – Netko meni dobro, ja nekome dobro. Ali sad da ne ispadne krivo: imam ja dobrih i loših dana, nije mi žena dobro skuhala pa dođem srditi na posao Siguran je da je cijela njegova osobnost razvijena u roditeljskom domu, gdje je bilo 11- ero djece i nije bilo druge nego si međusobno pomagati. Velika potpora u život mu je, kaže, supruga Blaženka, bez koje, veli, ne zna kako bi sve to funkcioniralo. – Bilo joj je jako neugodno kad sam rekao da ste me zvali i zašto. Kaže „to budu ljudi sad napuhavali da se delaš važan“ – kaže. Na pitanje kakvim se čovjekom smatra, on kaže da bi si od jedan do 10, dao ocjenu – pet?! – Nitko od nas nije idealan. Valjda mi se taj dan potrefilo da budem dobar. Danas ujutro možda nisam bio, tko zna kako će biti sutra.  

Moglo bi Vas zanimati:

Nezavisna platforma Sjever Matije Posavca, IDS i PGS od danas zajedno sa savezom Naša Hrvatska

Nezavisna platforma Sjever, koja okuplja nezavisne načelnike i gradonačelnike u III. izbornoj jedinici, od danas je u novom savezu okupljenom...