Varaždinski policajac Petar Conjar jedan je od najspremnijih interventnih policajaca u Hrvatskoj. Mladić iz Turčina to je ponovno potvrdio na iznimno napornome natjecanju “Memorijal bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku 2018.” u Vukovaru.
Ovo mu je bio četvrti nastup na sličnome natjecanju. Osvojio je ukupno 10. mjesto, drugo među pripadnicima MUP-a.
Naporno
– Bilo je jako naporno. Dosad najzahtjevnije! Na ruku nam nisu išli ni vremenski uvjeti jer je temperatura bila oko 28 stupnjeva. Trebalo mi je dva do tri dana da dođem k sebi. Bio sam dehidriran, grčevi su me hvatali, a imao sam i dosta žuljeva – rekao je Petar Conjar, koji se nakon natjecanja malo opustio na godišnjem odmoru. Za natjecanje u Vukovaru pripremao se dva mjeseca. Trčao je s opterećenjima te u teretani radio na fleksibilnosti i izdržljivosti.
Start natjecanja bio je kod Ekonomije u Retkovcima, a nastavilo se putom do Križa na Dunavu u Vukovaru. Petar i ostali sudionici punih 40 kilometara nosili su naoružanje i obveznu opremu tešku čak 16,8 kilograma. Morao je prijeći 12 radnih točaka, a jednim dijelom kretao se “Kukuruznim putom” – zemljanim putom zapadno od Vukovara koji je u kasno ljeto i jesen 1991. godine grad pod opsadom jedini spajao s ostatkom Hrvatske.
– Dosta je staze bilo asfaltirano, pa je to stvaralo probleme. Uvijek vam u jednom trenutku dođe da razmišljate o odustajanju, no ideš dalje i tjeraš sam sebe preko ljudskih granica – dodao je Conjar.
Najteže mu je bilo na 33. kilometru, kad je s još dodatnih 40 kilograma morao proći ispod žice i taj teret prenijeti preko prepreka.
Sve boli
– Morate puzati, kleknuti, i sve vas boli. Bilo je slučajeva da morate pozvati pomoć zbog nekog natjecatelja koji se zgrčio i nije se mogao pomaknuti. Koliko je staza bila teška govori podatak da je od 150 natjecatelja natjecanje završilo njih 109 – ističe Conjar, koji je na kraju zadovoljan ishodom.
Osim njega, iz PU varaždinske nastupio je i Jurica Boos iz Lepoglave, koji je završio na 52. mjestu.
– Jurica je na samom početku ozlijedio prsnu kost i to mu je otežavalo disanje. Vjerujem da bi imao još bolji rezultat da nije bilo ozljede – objasnio je Conjar, koji voli svoj posao: – Otac mi je bio vojnik, stričevi i ujak su bili u specijalnoj policiji, tako da mi je to u krvi. Jedina dilema bila je policija ili vojska. S 15-16 godina sam znao što ću raditi i nakon završetka srednje škole prijavio sam se na Akademiju – istaknuo je Conjar.
Voli posao
Za svoj posao u Interventnoj jedinici PU varaždinske ističe da je vrlo dinamičan.
– U mom poslu najvažniji su kondicija i smirenost. Izazovan je jer nikad ne znaš što te čeka. Često radimo na osiguranjima javnih okupljanja. Moraš na sve biti spreman – dodao je 27-godišnjak koji se i dalje vidi u policiji i cilj mu još napredovati.
Druga njegova velika ljubav je nogomet. Naime, njegov brat Ivan igrao je za NK Varaždin u 1. HNL, a Petar trenutno brani boje Dubravke – Zagorac, koja četiri kola prije kraja drži vodeću poziciju Prve županijske lige (peti rang hrvatskog nogometa).
– Kad god sam slobodan, treniram. Nogomet je ljubav odmalena i nadam se da ćemo osvojiti naslov u 1. ŽNL – rekao je uz smiješak Conjar.
Osim svog posla, na koji je apsolutno fokusiran, želja mi je da iduće godine bude još bolji na natjecanju „Prvi za Hrvatsku“.
– Ako me zdravlje posluži, ponovno ću nastupiti. Uvijek ciljate na prvo mjesto, pa tako i ja – zaključio je Conjar.