Nasmijana lica roditelja te djedova i baka brojnih mališana kojima su supružnici Đulabić omogućili nezaboravno cjelodnevno druženje sa životinjama na njihovom velikom ranču uz Dravu.

To ne čudi jer sve je više onih koji iz gradske vreve nastoje bježe u prirodu ili na selo. Srećom, u Varaždinu postoji obitelj koja je zbog ljubavi prema životinjama i prirodi stvorila spokojnu – zelenu oazu, kojom caruju pitome životinje.

Podsjećamo, obitelj Đulabić je svojom ušteđevinom i dugogodišnjim odricanjem izgradila i uredila osebujni ranč na kojem su u nedjelju, 19. svibnja, širom otvorili vrata velikim i malim posjetiteljima. Kako doznajemo od Eni Đulabić, ergela je pravo selo u gradu, udaljena svega 15 minuta od centra Varaždina.

– Kompleks se prostire na 36.000 metara četvornih, a naša priča počela je sa suprugovim inatom, Naime, Božo je u svom selu svjedočio situaciji kada je kobila uginula i ostavila samo ždrjebe. On to nije mogao gledati i od svog džeparca je uspio otkupiti četveronožno siroče. U svemu mu je pomogao otac, a nakon što se obitelj iz marofskog kraja preselila u Varaždin počeli su otkupljivati parcele i uređivati staje kako bi prve konje maknuli s privremenog smještaja u pansione kod starog Mikulčića ili onog kod Maksa. Prostor koji danas zauzima ergela bio je zapušten i tu je bila divlja deponija otpada – objasnila je Đulabić.

Moglo bi Vas zanimati:

FOTO Praznik rada na Dravi uz grah i druženje mnogima je omiljen

Praznik rada kod većine je rezerviran za druženje s prijateljim i rodbinom. Neki za ovo odabiru vlastiti dom, prirodu ili...

Dodala je da je obitelj prvo počela uzgajati hrvatske sportske konje s ciljem dobivanja što čišćeg rodoslovlja. Stoga su u jednom trenutku imali čak 35 grla, ali je svo to vrijeme ranč dobivao i nove stanare.

– Prvo što ovdje čujete je njištanje velikih konja i ponija, pa meketanje koza, blejanje ovca i janjadi te kokodakanje. Tu se šepure i purani, a imanje od nepozvanih gostiju čuvaju Rio Blue i Lola, dvoje umiljatih dresiranih škotskih ovčara. Nisu nimalo usamljeni jer od pasjih njuškica društvo im prave još jazavčari Lino i Lada. Njihovo potomstvo je s novim vlasnicima diljem Hrvatske, Slovenije i Bosne, te nas bivši štenci povremeno posjećuju. Trenutno na ergeli imamo 10 konja, te stada od 10 ovaca, 7 koza, jata autohtone peradi uopće ne brojimo, bitno je da uživaju s nama i nesu jaja. Našim ljubimcima nadjenuli smo imena pa je glavni kozel bio Ajfel, a glavni ovan je Zlatko – veli kroz smijeh naša sugovornica.

Zelena oaza na rubu grada

Nakon što su unazad 5 godina na nagovor kolegice omogućili zainteresiranima proslave rođendana, imendana… na svom imanju, osmišljeni su brojni dodatni sadržaji jer posjećuju ih između ostalih brojni vrtićari i školarci.

– Naši gosti ovdje se opuste, te usput upoznaju brojne životinje. O svakoj od njih mi im pričamo, a ovdje imaju priliku probati kako se i čime one hrane, mogu do milje volje skakati u vreći, ljuljati se, penjati po ljestvama, igrati u pješčenjaku, potezati uže, jahati… Trudimo se postići da svi naši konji budu dobro ujahani te nam u svom tom poslu iznimno pomažu djeca – kćerke Eva i Klara te sin Viktor – govori ponosna majka obitelji koja gušta u rekreativnom jahanju.

Za ono sportsko – nemaju vremena jer na prvom su mjestu ipak školske obveze. Njih ima puno jer svako dijete Đulabićevih svira po jedan instrument.

– Konjičkim sportom uvijek se stignu ozbiljno baviti, smatram da je bitno da steknu solidno obrazovanje, a kasnije neka se profesionalno razvijaju u kojem god smjeru žele. Bude li snage i zdravlja, uvjerena sam da će se ergela još sadržajno razvijati, ali to znači da moramo osigurati još koju parcelu za uzgoj krmnog bilja izvan kompleksa ergele – zaključila je Eni Đulabić.

Na kraju, spomenimo i to da se ova vrijedna obitelj iznimno trudi sa svima imati dobrosusjedske odnose, ali nažalost neki od njih su još uvijek –  Bože pomozi…

A kakva je bila atmosfera na ranču pogledajte u galeriji fotografija: