Povežite se s nama

Život i društvo

Varaždinka Željka koja se bori s multiplom sklerozom nikud bez svoje asistentice Sanje

Objavljeno:

- dana

Željka Vuković i Sanja Bakliža provedu svakog dana četiri sata u druženju, ali nisu sestre ni najbolje prijateljice (barem ne službeno). Sanja je Željki, kao osobi oboljeloj od multiple skleroze, osobna asistentica i već joj tri godine pomaže u obavljanju svakodnevnih poslova.

Posjetili smo ih u Željkinu domu u Varaždinu, kamo Sanja dolazi svakog dana oko 11 sati. Često zajedno izlaze jer Željki najveća pomoć treba oko nabave namirnica i drugih stvari za kućanstvo, zajedno odlaze na kontrole kod liječnika u Zagreb ili joj Sanja donosi knjige iz knjižnice jer Željka voli čitati.

– Idemo zajedno u šoping – smiju se obje odgovarajući na naše pitanje kako najčešće provode zajedničko vrijeme. Željki je prije sedam godina dijagnosticirana multipla skleroza, i to nakon desetak godina lutanja od jedne do druge ordinacije.

Ova autoimuna neurološka bolest često ostane neprepoznata jer simptomi ukazuju i na druga bolesna stanja. Također se ne zna što točno utječe na razvoj multiple skleroze, a nema ni trajnog izlječenja. Postoje jedino lijekovi koji mogu usporiti razvoj bolesti, ali se oni u Hrvatskoj, nažalost, daju tek težim slučajevima. Stoga se svake godine na Nacionalni dan multiple skleroze, 26. rujna, već godinama kroz kampanju ističe potreba da se promijene diskriminirajući kriteriji prema kojima HZZO u Hrvatskoj odobrava dobivanje novih i skupljih lijekova za tu bolest.

Sanja Bakliža svoju je karijeru osobne asistentice započela prije devet godina. Za to nije imala nekakve prethodne kvalifikacije, ali u ovom poslu to nije ni potrebno. Iako je prethodno radila kao poslovna tajnica, odlično se snašla i u ulozi asistentice. A za taj su posao, prema njezinim riječima, najpotrebniji snalažljivost, prilagodljivost, želja za učenjem novih stvari i prirodni dar poznavanja ljudske psihe ili, kako bismo danas rekli, emocionalna i društvena inteligencija.

Prvo je šest godina radila s korisnicom koja je bila teško oboljela te je osim multiple imala i dijabetes, tako da joj je s njom bilo dosta teško i zahtjevno raditi. Uz svoju prvu korisnicu i njezine liječnike puno je naučila o multipli sklerozi s medicinske strane i njezi oboljelih. Kad je prva korisnica preminula, postala je asistentica Željki.

– Ova bolest ima razne popratne pojave, posebice psihičke, neki padnu u depresiju. Mislim da je lakše oboljelima koji žive sami jer se posvete sebi i lakše pronađu smisao u životu, dok onima koji žive u obitelji bolest teže pada. Često imaju osjećaj krivnje ili osjećaju da život prolazi mimo njih. Asistent koji radi s korisnikom koji živi s obitelji treba dobro snimiti situaciju u obitelji i znati podvući crtu kada treba. Ne smijete dopustiti da vas uvuku u svoje obiteljske probleme i odnose jer asistent nije tu da rješava tuđe probleme – opisuje naša sugovornica s čime se sve suočavaju asistenti.

Svoj odnos sa Željkom opisuje kao „med i mlijeko“ jer je ona tu da joj pomogne i savjetuje je, ali je Željka „gazdarica u svom domu“. Naša domaćica Željka Vuković završila je srednju tekstilnu školu, ali je radila kao knjigovotkinja i prije šest godina otišla je u invalidsku mirovinu. Bolest joj je najviše pogodila donje ekstremitete, tako da teško hoda, ali zbog bolesti se nije povukla u svoja četiri zida.

– Neki se začude kad vide da vozim automobil. Volim izaći ili se naći s prijateljicama na kavi, ali u središtu Varaždina kafići uglavnom nisu prilagođeni osobama u kolicima – kaže naša sugovornica aludirajući i na naše društvo, koje još uvijek nije svjesno da oboljeli i osobe s invaliditetom imaju iste potrebe kao i svi drugi. Upravo je nepoznavanje multiple skleroze kao bolesti jedan od razloga zbog kojih je teško pronaći novog asistenta kad dotadašnji asistent ode u mirovinu ili pronađe drugi posao. Kako nam govori Sanja, ni ona nije puno znala o bolesti, ali je imala oboljelu prijateljicu koja joj je rekla da Društvo multiple skleroze Varaždinske županije traži osobne asistente i da bi ona svojim pozitivnim duhom i snažnim karakterom mogla biti dobra u toj ulozi.

– Znaju nam reći da se ne vežemo za svoje korisnike, ali nije to tako lako kad prolaziš s njima sva njihova emocionalna stanja. Po prirodi nikad nisam bila „crna kronika“ i mislim da u životu i od tragedije uvijek treba napraviti komediju – zaključuje Sanja.

TEŠKO DO NOVIH OSOBNIH ASISTENTICA

U Društvu multiple skleroze Varaždinske županije radi devet osobnih asistentica. Njih tri rade osam godina, a dvije su zaposlene ove godine; jedna je zaposlena zbog odlaska prethodne asistentice u inozemstvo, a druga zbog odlaska prethodne u mirovinu. U Društvu spominju da je teško pronaći zamjenu za asistenticu koja ode. Posebice je teško naći novu asistenticu za korisnike koji žive u udaljenim mjestima jer se asistentima troškovi putovanja ne pokrivaju u punom iznosu.

– Mlađe asistentice odlaze brže jer nađu bolje plaćen posao na puno radno vrijeme, a starije većinom ostaju jer im odgovara rad na pola radnog vremena. Kad netko ode, obvezno objavljujemo natječaj za novog osobnog asistenta na Zavodu za zapošljavanje. Glavni razlozi zbog kojih se ljudi teže odluče javiti na naš oglas su težina i specifičnosti posla asistenta. Naše su asistentice uglavnom žene srednje životne dobi koje teško pronalaze posao u svojoj struci. Veća bi plaća svakako bila najbolja stimulacija za bolji odaziv potencijalnih asistenata, ali o tome odlučuje resorno ministarstvo, koje financira program – kaže predsjednica Društva Irena Vrdoljak.

Slično je i u Društvu multiple skleroze Međimurske županije, koje zapošljava osam asistentica i dvije gerontodomaćice. Jedna je asistentica zaposlena osam godina, a gerontodomaćica sedam godina, dok ostale asistentice rade dvije godine.

– Naše asistentice i gerontodomaćice dosta dugo ostaju zaposlene te im pokušavamo pomoći u slučaju nesuglasica s korisnicima, da im tako olakšamo posao. Multipla je „bolest s tisuću lica“, pa je nepoznavanje ove bolesti jedan od razloga zbog kojih je teško naći osobne asistente. Svaki član ima drugačije simptome i svatko se na svoj način nosi s bolešću. Nažalost, mala plaća i putni troškovi također su razlozi zašto je teško pronaći asistenta. Država bi trebala stimulirati takav dobrotvorni rad i povisiti plaće i naknadu za putne troškove jer na selu naše gerontodomaćice koriste osobne automobile za odlazak na posao i imaju puno veće putne troškove nego oni koji rade u gradovima – zaključuju u međimurskom Društvu.

Život i društvo

Novo Selo Podravsko moglo bi postati hrvatsko “Selo ruža”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Za dobru organizaciju potrebno je malo motivacije, dobre volje, nešto vremena, ali puno zajedništva. Govore nam tako u Udruzi Slobodnjaki iz Novog Sela Podravskog, mjesta u sastavu Općine Mali Bukovec.

Oni su se nedavno primili organizacije jedinstvene manifestacije ˝Rikićevo proljeće˝, koja je posvećena hrvatskom glumcu Rikardu Brzeski, rodom upravo iz tog mjesta.

On je ostvario zapažene uloge u Mejašima, Gruntovčanima te u filmu legendarnog Žnidaršića Tko pjeva zlo ne misli.

Stoga su Slobodnjaki odlučili, ne samo odati počast svom poznatom sumještaninu, već očuvati taj dio kulture i stvaralaštva od zaborava.

– Riki Brzeska ostvario je značajne uloge u našim legendarnim filmovima, a želja nam je da i mlađe generacije upoznaju taj dio naše kulture – kažu nam u Udruzi.

Manifestaciji je prisustvovao i župan Anđelko Stričak.

– Novo Selo Podravsko, koje se nalazi u Općini Mali Bukovec je poznato po proizvodnji ruža. Međutim, sad je bogatije i za jednu manifestaciju “Rikićevo proljeće” u spomen na glumca Rikarda Brzesku. Pretpostavljam da se svi ili barem mi stariji sjećamo nezaboravnih Gruntovčana, a on je u njima utjelovio lik Gabera Požgaja. Scene bakice koja je umrla pa se predomislila, proslave obljetnice vatrogasnog društva, licitaža trstike, Dudeka uposlenog u HŽ-u, njihovog pjevanja “… tihe noći moje zlato spava….” ostaju nezaboravne. Uvijek ih je ponovo lijepo gledati. To su scene koje uz seriju Velo misto zasigurno ulaze u najbolja djela hrvatske kinematografije. Ali, osim podsjetnika na njih potrebno je i prisjetiti se svih tih velikana hrvatske povijesti – rekao je Stričak.

Pritom je dao podršku Udruzi Slobodnjaki, njihovom predsjedniku Daliboru Horvatu i načelniku Malog Bukovca Darku Markoviću da Novo Selo Podravsko brendiraju kao hrvatsko ˝Selo ruža˝.

– Udruga je zaista aktivna, članovi organiziraju predstave, mnogobrojne sportske aktivnosti i izlete, uređuju i održavaju vanjske prostore poput igrališta i prostora oko društvenoga doma, pomažu i uveseljavaju malim gestama one kojima je to potrebno – rekao je načelnik Marković te dodao kako uz sve to Novo Selo Podravsko ima najveći rasadnik ruža u Republici Hrvatskoj pa je želja da se kompletni centar naselja zasadi sa stotinama sadnica ruža te da se mjesto pretvori u hrvatsko ˝Selo ruža”.

Što se pak tiče ostalih aktivnosti, Slobodnjaci imaju puno planova.

– U lipnju je planirano obilježavanje obljetnice izgradnju društvenog doma u Novom Selu Podravskom, potom je u planu Seoski mali nogometni turnir i druženje mještana Novog Sela Podravskog. Također, planiramo sadnju drvoreda-parka na jesen. Spremamo se i na edukacijski izlet u Volčji Potok radi projekta sadnje spomenutog parka u Novom Selu Podravskom – kažu nam u Udruzi. Naravno, pred kraj godine pripremaju i Adventsko druženje.

Nastavite čitati

Život i društvo

Obrana od poplava bila u fokusu vježbe operativnih snaga VZO-a Gornji Kneginec

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U srijedu, 24. travnja, održana je vježba operativnih vatrogasaca u organizaciji Vatrogasne zajednice Općine Gornji Kneginec, na ribnjacima ŠRD Ostriž u Knegincu Gornjem.

Cilj vježbe bila je simulacija obrane od poplava postavljanjem barijera za vodu, izradom zečjeg nasipa te prepumpavanjem većih količina vode.

Ujedno je tom prigodom obavljena provjera ispravnosti opreme te je procijenjeno koju količinu vode se može prepumpati s pumpama i vozilima koju posjeduju društva iz Vatrogasne zajednice Općine Gornji Kneginec.

Vježba je podijeljena na više sektora rada i uz komunikaciju voditelja vježbe s vatrogasnim odjeljenjima radi koordinacije same vježbe.

U vježbi su sudjelovali članovi DVD-a Gornji Kneginec, Donji Kneginec, Varaždinbreg i Lužan Biškupečki koji su vršili prepumpavanje vode pomoću motornih i potopnih pumpi.

Vježbi su prisustvovala 34 operativna vatrogasca VZO-a Gornji Kneginec te načelnik Općine Gornji Kneginec Goran Kaniški, predsjednik Općinskog vijeća Marko Brezovec, načelnik stožera Civilne zaštite Općine Gornji Kneginec Robert Đuranec, predsjednik VZO Gornji Kneginec Mihael Magdić te zapovjednik VZO Gornji Kneginec Igor Kišiček.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje