Povežite se s nama

Život i društvo

Sramežljivi su, ali sviraju na ulici: Marta i Igor u Dućanskoj na humanitarnom koncertu

Objavljeno:

- dana

Svi Varaždinci pozvani su u subotu na neuobičajeni humanitarni koncert u Dućanskoj ulici.

Marta Vuković (18) iz Trnovca i Varaždinac Igor Matavulj (19), združeni u Snuggie Festival, od 9 do podneva će svirati i pjevati za Društvo multiple skleroze. Marta, učenica pjevanja Glazbene škole Varaždin, i student zagrebačke Muzičke akademije Igor Matavulj, koji već četiri godine zarađuju džeparac na varaždinskoj ulici, odlučili su se nekako odužiti Varaždincima, a to će učiniti ovim koncertom.

– Radimo što nas najviše veseli. Varaždinci su toliko dobri da stanu, poslušaju dva balavca mlađa od 20 godina i ubace kune. Dovoljno za menzu, hranu preko dana dok nismo doma, žice za gitaru… – kaže Igor i poziva sve da i ove subote dođu i poslušaju dobru glazbu, a ujedno i pomognu oboljelima od multiple skleroze da si prikupljenim novcem olakšaju svakodnevnicu.

Lijeka nema

– Vitamini, od donacija uglavnom kupujemo vitamine. Svake godine nam bikeri daju donaciju, a mi nikad ne potrošimo na nešto drugo. Vitamini nam znatno olakšavaju život, a skupi su. Samo smo prve godine kupili frižider – govori Irena Vrdoljak, predsjednica Društva multiple skleroze u već 4. mandatu.

Društvo multiple skleroze ima 125 članova, a njih 50-ak je iz Varaždina. Žive od donacija Grada Varaždina, varaždinske županije, Ludbrega i Martijanca. Oni brinu o medicinskim terapijama bolesnih, organiziraju malu kreativnu radionicu, grupu za samopomoć, psihološke radionice… Dakle, sve za dobrobit psihičkog zdravlja, koje je s neizlječivom dijagnozom neprestano na kušnji.

Međutim, kaže Irena Vrdoljak, članovima slabijeg imovinskog statusa je često potrebna pomoć za svakodnevno olakšavanje fizičkih tegoba, a tu se moraju osloniti na donacije.

Multiple skleroza „ne bira“ dob u kojoj će se „pojaviti“, nema pravila kojim će se tempom bolest razvijati, usponi i padovi su svakodnevni… a ishod je na kraju uvijek isti – invalidska kolica i sve veća nemoć do konačnosti. Lijeka nema.

Sve dok ne sjednu u kolica, bolesni nemaju naizgled vidljivih simptoma. I to je ono što im je često veliki problem i kad se susreću s nerazumijevanjem okoline.

Petra Mutavčić ima 25 godina, zgodna je izgleda svježe i zdravo, Međutim…

– Dijagnozu imam od 18. godine i najveći problem je ljudima objasniti da sam bolesna, jer imam mnoštvo nevidljivih simptoma. Zbog toga se susrećem s nerazumijevanjem… recimo kad se parkiram na mjesto za invalide uvijek problemi. Nije svaki invaliditet vidljiv.

Prekvalificirana

Petra je magistra ekonomije, završila je menagement u turizmu u Opatiji. I eto paradoksa hrvatskog društva.

– Došla sam na burzu i rekli su mi direktno da sam prekvalificirana za radna mjesta koja se nude osobama s invaliditetom. Zašto ne mogu biti ekonomist? Ljudi imaju predrasude da ako sam stopostotni invalid moram valjda ležati i ne moći razmišljati. Još mogu razumjeti „obične“ ljude, ali kad u bolnici uđem u lift za osoblje, a s kojim mogu i invalidi pa me sestre bez pitanja pošalju van jer je nije lift „za pacijente“… – kaže Petra. A njezini su simptomi teški.

U šest godina je bolest napredovala.

– Sve me boli, imam jako intenzivne neuropatske bolove cijelog tijela kod bilo kakve promjene u mom organizmu; veselje, tuga, na sve tijelo reagira; ukočenost u nogama, u rukama; problemi s vidom, epileptični napadaji, poremećaji ravnoteže…. Vidi se da bolest napreduje – kaže.

Petra i suprug oboje boluju od multiple skleroze, ona je bolje suprug je u kolicima.

Sve se naše sugovornice (Petra Mutavčić, Irena Vrdoljak i Željka Vuković) slažu da je teško biti u vezi s „normalnom“ osobom. Štoviše, kažu da su mnoge njihove supatnice bile ostavljene kako je bolest uznapredovala. Ali dok osobno poznaju nekoliko ostavljenih žena, ne znaju ni jednog muškarca koji je ostao samac nakon dijagnoze. I Petrinog je današnjeg muža djevojka ostavila nakon što mu je dijagnosticirana multiple skleroza.

Oboljeli od ove bolesti nailaze na mnoge prepreke i često se osjećaju diskriminirani, a što po hrvatskom Zakonu ne bi smjeli biti.

Irena Vrdoljak nema djece zbog problema nevezanih uz današnju dijagnozu.

– U Društvu imamo gospođu koja je sa suprugom željela posvojiti dijete, međutim zbog njezine ga dijagnoze nisu dobili. Zašto? Što bi bilo da smo mi usvojili dijete? Ono bi, da smo to učinili u prvoj godini moje dijagnoze danas imalo 27 godina. A ja sam još, fala Bogu, na nogama – ogorčena je, kaže, nepravdom. Njezin muž koji je bio sasvim zdrav kad je ona oboljela, danas ima tri srčane premosnice i u stanju je opasnijem po život nego ona.

(Pre)teško tuširanje

Željka Vuković je dugo patila od raznih simptoma prije nego je dobila dijagnozu.

– Svaki simptom se uvijek pripisivao nečemu drugom. Primjerice, kad sam padala, rekli bi „Joj, visoka je pa je nezgrapna“, „Brzo je zrasla“, „Ne pazi“…- govori.

Čak je operirala kralježnicu, a da nije utvrđen razlog lošega stanja, nego je tek dvije godine poslije dobila dijagnozu. Bila je privatna poduzetnica, međutim bolest ju je spriječila u daljnjoj karijeri pa je prije osam godina, u 40-oj godini starosti otišla u mirovinu.

Željka Vuković je u fazi kad joj trebaju invalidska kolica. Po stanu se kreće samostalno ili sa štakama, međutim vani se zbog padova ne usuđuje hodati.

Neke svakodnevne stvari njima su prilično teške, iako ni jedna od naše tri sugovornice, po ničemu ne izgleda bolesno. I Željka kad ustane iz kolica ne odaje dojam osobe kojoj bi netko prepustio mjesto u autobusu.

Sve se sugovornice slažu da je tuširanje muka.

– Ne samo tuširanje kao takvo, nego ono prije i poslije. Teško se skinuti, obući… Imamo stolicu u tušu, ali nije problem u stajanju. Nekad ne možemo uopće držati tuš u ruci – kažu.

Ulje marihuane

Problem je gdje parkirati, u koji kafić sjesti jer nemaju svi prilagođeni wc za osobe u kolicima kao što je Željka kad je vani.

– Iako je, kažu, Varaždin među boljim gradovima što se tiče pristupa za invalide, ni tu nije dobro. Hvalili su se da invalidi mogu na Stari grad. Koji to invalidi mogu? Do kule se progura po onim kamenčićima, ali kako na kat? Nema šanse. Također, u centru Varaždina se s kolicima ne može ni u jedan dućan jer je na svakim vratima stepenica. Zakon kaže da rukohvat mora biti gdje su tri stepenice. Nama je problem bez rukohvata i jedna. Puno se napravilo, ali još uvijek premalo. Ponavljamo, invalidi nisu samo u kolicima pa da je dovoljna rampa. Nas muči ravnoteža i bez rukohvata ne ide – govore.

Sve boli, a lijeka nema. Simptome najbolje ublažava, slažu se, ulje marihuane ali ga je teško nabaviti i skupo je. Tko si ga može priuštiti odlazi po ulje u Sloveniju.

– Ulje ublažava bolove, spazme, kad imamo svakodnevno ulje moj muž nije u kolicima kao inače, ni na štakama, normalno hoda jer nema spazama koji ga svakodnevno usporavaju i od ukočenosti ne može pomaknuti noge. Toga s uljem nema. Vrati nam se vid jer ulje pomaže očnom živcu. Mi oboljeli od multiple imamo puno problem sa spavanjem, sa uljem spavamo bez problema – govori Petra.

Svi su oni jako zahvalni domaćicama koje im pomažu u sklopu Projekta za kvalitetan život. One svakoga dana rade četiri sata, a na pola radnog vremena je u Društvu multiple skleroze zaposlena i socijalna radnica.

Marta i Igor su kroz prijateljstva uključeni u priču ovih hrabrih ljudi pa kad su birali za koga će svirati, nisu puno dvojili.

Biti će to tko zna koji njihov performans na varaždinskoj ulici, ali prvi put s konkretnom svrhom – prikupiti donacije za pomoć Društvu multiple skleroze.

Iako oboje pomalo sramežljivi, svirati i pjevati na ulici ih nije sram.

– Niti ih je ikad brinulo što će reći njihovi vršnjaci.

– Prvi put me jedino bilo malo strah kako će ispasti. Uzeo sam bakin jastuk, sjeo na pod i zasvirao. Prijatelj je uzeo staklene boce za udaraljke i svirali smo tri sata. I tako do danas, osim što je u međuvremenu došla i Marta, a prijatelj otišao – prisjeća se Igor Matavulj i onako sramežljivo veli da su oni „bez srama“.

Takvi „besramni“ biti će vam jako dragi. Kad u subotu prođete mimo njih u Dućanskoj ulici, zastanite i ubacite koju kunu. Bit’ će to u humanu svrhu.

Život i društvo

Agresivni i gladni stršljeni vrlo su aktivni ljeti te su opasni jer mogu ubosti više puta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Ilustracija/Pixabay

Agresivni i gladni stršljeni postali su prava prijetnja stanovnicima Slavonije.

I na našem je području bilo problema s ovim životinjama. Podsjetimo, u srpnju 2022. godine u Gornjoj Voći muškarca je napao roj stršljenova te je preminuo.

>> Gornja Voća: 58-godišnjaka izbo roj stršljenova te je preminuo!

Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije objavio je nekoliko savjeta kako se nositi sa stršljenima.

Stršljeni i ose pripadaju porodici osa (Vespidae). To su srednje veliki do veliki opnokrilci, obično crne i žute boje. Leglicom, koja je preobražena u žalac, ubadaju plijen, ali i ljude. Neke vrste žive solitarno, dok većina živi u zajednici. Stršljeni grade gnijezda u šupljim stablima, dupljama drveća, pod strehom, krovovima, u potkrovlju zgrada ili ventilacijskim sustavima, a gnijezdo je promjera 35-60 cm.

Stršljeni su regulatori štetnih populacija kukaca, ali u voćnjacima mogu napraviti i značajne štete jer nagrizaju zrele slatke plodove (najčešće grožđe i kruške), a pored toga oštećuju koru mladog drveća (jasen, joha, breza, lipa, vrba, topola, hrast, divlji kesten, ariš) od kojeg uzimaju materijal za svoja gnijezda što može dovesti do sušenja stabala. Napadaju i pčele, a višestruki ubodi stršljena mogu biti smrtonosni za domaće životinje i za čovjeka jer mogu uzrokovati jake alergijske reakcije. Aktivni su danju i u sumrak, od kasnog proljeća do kraja jeseni.

Dosad su zabilježene 22 vrste stršljena (Vespa) širom svijeta. U Europi je najrašireniji europski stršljen – Vespa crabro, a trenutačno su prisutne još dvije vrste: orijentalni stršljen – Vespa orientalis i azijski žutonogi stršljen – Vespa velutina.

Savjeti

Do danas je opisano više od milijun vrsta kukaca, a samo manji broj vrsta uzrokuje alergijske reakcije kod ljudi. Uzrok tome su otrovi koji sadrže alergene, a izlučuju se ubodom u kožu ili sluznicu. Alergijske reakcije najčešće su uzrokovane ubodima opnokrilaca (osa, stršljena, bumbara i pčela).

Do uboda opnokrilaca uglavnom dolazi slučajno i to najčešće ljeti. Stršljeni mogu ubosti više puta jer ne ostavljaju žalčani aparat u koži žrtve. Ovi su kukci često agresivni, napadaju i kada nisu uznemireni, posebice u kasno ljeto i jesen. Otrov ose i stršljena sadrži kemijski aktivnije tvari pa su alergijske reakcije teže, osobito pri ubodu stršljena gdje je i količina otrova veća.

Na ubode opnokrilaca ljudi različito reagiraju. Reakcije mogu biti lokalne i sustavne (zahvaćen je cijeli organizam). Ubodi znaju biti vrlo nelagodni, no uglavnom su bezopasni i prvenstveno izazivaju samo blagu nadraženost s lokalnim reakcijama. Najčešće se na mjestu uboda, uz bol, javlja crvenilo i oteklina kože, svrbež ili osjećaj pečenja. Simptomi traju od nekoliko sati do nekoliko dana.

Alergijske reakcije javljaju se kod osjetljivijih osoba. Desetak minuta nakon uboda kod takvih se osoba javljaju sustavne (anafilaktičke) reakcije koje mogu biti blage (porast tjelesne temperature, crvenilo, svrbež, osip, mučnina i rinitis), umjerene (svrbež, astma, bol u trbuhu, povraćanje, proljev, promuklost, otekline, otežano disanje – početni znaci anafilaktičkog šoka) i teške (poteškoće s disanjem – edem pluća ili astma, smanjeni krvni tlak, tamnoplava boja kože i sluznica, inkontinencija stolice ili mokraće, gubitak svijesti – odnosno anafilaktički šok koji može završiti smrću – najčešće nakon uboda pčele, ose ili stršljena u područje glave ili vrata). Teške posljedice može imati i pojedinačni ubod opnokrilca u području usne šupljine zbog lokalnog nastanka otekline jezika i ždrijela što može izazvati gušenje. Većina smrtnih slučajeva javlja se pretežno zbog preosjetljivosti osobe, manji dio njih zbog mjesta uboda, a najmanji dio zbog količine ubrizganog otrova.

Općenito, u svrhu smanjenja rizika uboda potrebno je pridržavati se općih pravila ponašanja:

  • izbjegavati boravak u vrtovima i voćnjacima blizu cvijeća ili prezrelog voća
  • ne uznemiravati gore navedene opnokrilce, ne mahati rukama jer zbog toga mogu postati agresivniji
  • ne tresti stare grane s drveća jer ose i stršljeni često ondje imaju gnijezda
  • ako kukac sleti na ruku pažljivo je skinite povlačenjem papirnate maramice po ruci
  • ne hodati bosonog po travi – pčele rado borave u djetelini
  • izbjegavati nošenje preširoke odjeće u koju bi se kukci mogu zavući i postati agresivni; nositi odjeću koja pokriva što veći dio tijela
  • ne oblačiti odjeću jarkih boja; nositi svijetlu, glatku odjeću
  • ne nanositi na kožu intenzivne mirise; izbjegavati parfumirane sapune, šampone i dezodoranse
  • voćne sokove i slatke namirnice držati pokrivene (ose vole slatko, kiselo, ali i miris roštilja)
  • ako pijete iz otvorenih čaša u prirodi – pogledajte da se u njima slučajno ne nalazi opasni kukac
  • posudu sa smećem držati zatvorenu; održavati radna područja čistima; društvene ose uspijevaju na mjestima gdje ljudi odbacuju hranu
  • na vrata i prozore postaviti zaštitne mreže
  • prirodna alternativa sintetskim insekticidima/repelentima jesu eterična ulja lavande, eukaliptusa, bosiljka, metvice, limuna i citronele jer izrazito odbijaju kukce
  • ako dođe do napada nekoliko insekata, treba pobjeći od njih. (Pčele ispuštaju kemikaliju kada ubodu, što može privući druge pčele.); skloniti se u zatvoreni prostor
  • ako pčela uđe u vozilo, preporučljivo je polako zaustaviti automobil i otvoriti sve prozore da kukac izađe
  • osobe koje znaju da su alergične na ubode kukaca trebale bi sa sobom nositi lijekove.

Prva pomoć kod uboda (prema CDC-u) u slučaju uboda pčele, ose ili stršljena:

  • ostati s osobom kako bi bili sigurni da nema alergijske reakcije
  • oprati mjesto uboda sapunom i vodom
  • ukloniti žalac gazom
  • nikada ne stiskati žalac ili koristiti pincetu
  • na mjesto uboda staviti hladan oblog (led) kako bi se oteklina smanjila
  • ne češati ubod jer to može povećati oteklinu, svrbež i rizik od infekcije.

U cilju smanjenja rizika od uboda stršljena, stanovnicima naselja gdje su primijećeni preporučujemo da:

  • uklanjaju ostatke hrane iz okoliša i izbjegavaju konzumaciju hrane u vanjskom okolišu kako ne bi privlačili stršljene, ose, druge insekte i glodavce. Stršljene i ose posebno privlače slatke tekućine, ali i drugi prehrambeni proizvodi, a posebno je opasan ubod u ustima ili kada se insekt proguta prilikom jela.
  • angažiraju ovlaštene izvođače DDD mjera radi uklanjanja gnijezda stršljena pogotovo kada su vjerojatno locirana na području naseljenog mjesta. Za navedeno mogu zatražiti pomoć nadležnog komunalnog redarstva jedinice lokalne samouprave koji mogu predložiti ili angažirati ovlaštenog izvođača DDD mjera. Ne preporučuje se da uklanjanje gnijezda ili trovanje dezinficijensima provode needucirane i neovlaštene osobe zbog rizika od uboda te osobe i drugih u neposrednom okruženju, kao i rizika primjene dezinsekcijskih otrova.

Nastavite čitati

Život i društvo

Vijeće Trnovca Bartolovečkog odlukom o kreditnom zaduženju stalo iza projekta izgradnje novog vrtića

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Općina Trnovec Bartolovečki stvorila je i posljednji preduvjet za početak izgradnje novog vrtića u Trnovcu koji će moći primiti oko 200 djece, a čijom će se izgradnjom omogućiti da svaka mlada obitelj ima osigurano mjesto u vrtiću za svoje najmlađe.

Naime, Općinsko je vijeće na posljednjoj sjednici većinom glasova prihvatilo zaduženje kako bi se osigurao potreban dodatni dio sredstva za izgradnju vrtića nakon što je s nacionalne razine već ranije osigurano sufinanciranje projekta u iznosu od 1.146.726 eura.

Podsjetimo, nakon što je Općina uspješno napravila i prijavila projekt, donijeta je odluka, odnosno prihvaćanje projekta „Izgradnja i opremanje matičnog dječjeg vrtića u Trnovcu Bartolovečkom” na natječaju iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.

Projekt je uspješno prošao procjenu kvalitete Ministarstva znanosti i obrazovanja te ukupna bespovratna sredstva iznose 1.146.726 eura. Riječ je o najvećem kapitalnom projektu u općini, vrijednom oko 4,5 milijuna eura.

– Kako bi realizirali ovaj važan projekt za budućnost, na posljednjoj sjednici većina u Vijeću pokazala je razumijevanje i spremnost da se ovaj projekt realizira. Vijeće je donijelo odluku o nužnom kreditnom zaduženju kako bismo izgradili vrtić za naše najmlađe. Mi jednostavno moramo izgraditi vrtić, a postojeći objekt prema procjeni stručnjaka nemoguće je proširivati i uređivati. Izgradnja novog vrtića je nužnost – pojasnila je načelnica Općine Trnovec Bartolovečki Verica Vitković, koja, osim što je zahvalila većini u Vijeću, na podršci za izgradnju vrtića zahvaljuje i mještanima.

Što se tiče same odluke, podržali su je vijećnici Narodne stranke – Reformisti, HDZ i HNS.

Dodajmo i da je na sjednici Općinskog vijeća većinom glasova prihvaćen rebalans ovogodišnjeg proračuna. Tim izmjenama omogućit će se nabava komunalne opreme, odnosno traktora i priključnih strojeva, za što je dio financijskih sredstava, u iznosu od 13.900 eura, osiguran preko Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva. Izmjenama proračuna osigurana su i sredstva za zbrinjavanje azbesta građanima s područja Općine.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje