Reprezentativnu stanku Nogometni klub Varaždin iskoristio je za promjenu trenera.Sporazumno je raskinut ugovor s Borimirom Perkovićem, a već u srijedu, 9. listopada, predstavljen je novi trener Luka Bonačić. Kakav nogomet sa svojim igračima želi igrati u 1. HNL, može li NK Varaždin izboriti ostanak u 1. HNL, kakvu ekipu je zatekao, što igrači trebaju popraviti – o svemu tome, ali i o njegovoj trenerskoj avanturi u Aziji te o hrvatskome nogometu razgovarali smo sa 64-godišnjim splitskim stručnjakom.

Posljednji angažman u 1. HNL imali ste u Zagrebu ujesen 2012. godine, a u Varaždin se vraćate nakon 19 godina. Kako to da ste se odlučili za povratak u 1. HNL?

Kao što sam već rekao, nisam od onih koji će sjediti doma i uz kokice gledati TV. Imao sam 24 sata da odlučim i prelomio sam. Po prirodi sam čovjek koji pomaže malima. I ranije sam s ljudima u Varaždinu imao izvrsnu suradnju, pa sam došao pomoći svojim iskustvom.

Koliko se toga promijenilo u varaždinskom klubu?

Varaždin nakon sedam godina ponovno ima nogometnog prvoligaša. Velik je entuzijazam prisutan kod ljudi u Upravi i teško je uspoređivati tadašnje i današnje vrijeme.

Bili ste trener u sezoni 1995./1996., kada je tadašnji Varteks igrao finale Hrvatskoga kupa i bio blizu osvajanja titule u Prvenstvu.

Lijepo je imati sjećanja. Šteta što smo živjeli u tadašnjim vremenima kada mali nisu mogli doći do izražaja kao danas. Tada je vladalo jednoumlje i raznim malverzacijama ostali smo bez titule.

Čeka vas puno posla. NK Varaždin je nakon 11 kola posljednji u 1. HNL.

Istina. Gledajući utakmice Varaždina, uvidio sam stvari koje se mogu poboljšati. To se svakako odnosi na poboljšanje nekih automatizama u igri. Također, nakon prvog treninga mogu reći da imam mladu ekipu s puno potencijala. Mnogo tih igrača još uvijek se igra nogometa, a to ne smije biti tako. Mora se uvesti strogi profesionalizam i svatko mora znati koja je njegova pozicija.

Poznati ste po tome da uvijek veliku pozornost pridajete visokoj razini fizičke pripremljenosti. Hoćete li i u Varaždinu na tome inzistirati?

Po prirodi sam asket. Kao igrač sam prošao mnogo toga u Švicarskoj i Njemačkoj. S pokojnim Tomislavom Ivićem smo radili nogomet. Malo sam se promijenio kroz sve te godine. No, fizička priprema ima vrlo važnu ulogu. Kad niste moćni i kvalitetni, morate imate imati fiziku.

Hoće li vaša ekipa igrati napadački ili više defanzivni nogomet, kao što je to bio slučaj kod Borimira Perkovića?

Svaki trener ima svoju filozofiju. Ne možete s puškom krenuti na top. Morate se sakriti iza drveta i onda probati svladati top. Važno je da imamo homogenu ekipu bez devijantnog ponašanja, a borbenost i agresivnost u svakom susretu moraju biti na 120 posto.

Vodili ste GOŠK, Slaven Belupo, Neretvu iz Metkovića, Varteks, Hrvatski dragovoljac, Mosor, Zadar, Zagreb, Pazinku, Rijeku, Osijek i Hajduk. U hrvatskome nogometu nema vas već sedam godina, koliko se toga promijenilo u tih sedam godina?

U Zagrebu sam 2012. godine bio vrlo kratko, pa to ni ne računam. Zadnji put vodio sam Hajduk 2006. godine. Prva HNL sigurno je kvalitetnija, no Liga je postala idealna za mlade igrače i mlade trenere. Problem je što nema top-igrača od 23 do 29 godine. Također, problem je i što publika ne dolazi u tako velikom broju na susrete, izuzev Hajdukove. Tu se nameće problem sportske infrastrukture, koja je jedino u Varaždinu, Splitu i Istri na visokoj razini. Sve ostalo je socrealizam.

Vodili ste mnoge klubove u Aziji, naročito u Iranu. S iranskim Sephanom 2007. godine igrali ste finale Azijske lige prvaka. Zaostaje li Azija u nogometnom smislu i dalje za Europom?

Čovjek se s godinama nauči „plivati“ u Aziji. Igrači ondje nisu skloni kontinuiranom radu. No, s druge strane, ako iza vas stoji predsjednik i imate punu podršku svih, možete čuda napraviti. Iako, ondje se morate naviknuti na neočekivano. Zna se dogoditi da vas nakon pobjeda smjenjuju. Morate se voditi metodom mrkve i batine te znati balansirati.

I za kraj, može li NK Varaždin izboriti ostanak u 1. HNL?

Vjerujem da može. Mi ćemo si kreirati mini-ligu s Interom, Istrom 1961 i Slaven Belupom i možemo biti bolji od svih. Ne smijemo zanemariti ni utakmice s ostalim protivnicima, nego i najboljima probati oteti bodove.