STRUKA O CIJEPLJENJU DJECE

U Varaždinu je nedavno održan prosvjed roditelja koji žele slobodu izbora pri cijepljenju djece.

Ova tema posljednjih godina uzburkava javnost, osobito roditelje male djece i liječnike, te se u medijima i na internetu može naći bezbroj komentara i tekstova za ili protiv cijepljenja. Roditelji koji su potaknuli ovu priču organizirali su se u građansku inicijativu pod nazivom “Za slobodu izbora pri cijepljenju”. Pritom ističu da oni nisu protiv cijepljenja, nego se zalažu za model koji postoji u nekim europskim zemljama, a prema kojemu roditelji mogu izabrati hoće li njihovo dijete biti cijepljeno ili ne, tj. za taj se medicinski postupak traži pristanak roditelja kao i kod svakoga drugog postupka.

Među članovima inicijative najviše je roditelja čija su djeca imala, kako tvrde, teže nuspojave nakon cijepljenja. Žale se da pedijatri takve nuspojave ne prepoznaju, ne priznaju i ne prijavljuju, iako bi to trebali. Prosvjed u Varaždinu okupio je 300-tinjak ljudi, među kojima je bilo između 60 i 70 roditelja iz Varaždina i nekoliko obitelji iz Čakovca.

Moglo bi Vas zanimati:

Predsjednik Uprave Koke: Cilj nam je podići energetsku učinkovitost putem EU fondova

Ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan te varaždinski župan Anđelko Stričak tijekom službenog posjeta Grupi Vindija obišli su postrojenje...

Presude

– Nisu svi spremni izaći na ulicu, mnogi žive u strahu od kazni i prijavljivanja Centru za socijalnu skrb i drugim institucijama. Neki su bili i na sudu, ali ima i oslobađajućih presuda. S pedijatrima najčešće nema otvorenog razgovora i ne možete dobiti uputu o cjepivu – govori Varaždinka Nikolina Vincek, majka troje djece, od koje je najstarije doživjelo anafilaktički šok nakon cijepljenja, ali je i dalje bilo cijepljeno. Danas ima problema s astmom, alergijama, sklonost dijabetesu te česte upale uha i grla. Smatra da je to zbog oslabljenog imuniteta uslijed cijepljenja. Srednje je dijete djelomično cijepljeno, a posljednje, treće dijete, nije cijepila. Za razliku od prvo dvoje djece, “s kojima je stalno bila po Hitnoj”, s trećim djetetom još nije morala ići liječniku.

Među članovima inicijative “Za slobodu izbora pri cijepljenju” najviše je roditelja čija su djeca imala blaže ili teže nuspojave u razdoblju nakon cijepljenja

Slična iskustva imala je i Tihana Glavica, također majka troje djece iz Varaždina.
– Među nama ima dosta roditelja koji cijepe svoju djecu, ali smatraju da bi svi trebali imati slobodu izbora. Najviše nas smeta pritisak koji se vrši na roditelje i neobaziranje na nuspojave. Neke su nuspojave blage, ali ima djece koja imaju teže posljedice i liječe se antibioticima i kortikosteroidima – kaže Varaždinka čija su starija djeca također imala posljedice nakon cijepljenja, pa s trećim djetetom, kaže, nije željela riskirati i nije ga cijepila. Prosvjedne šetnje održale su se i u drugim većim gradovima Hrvatske, tako da je Varaždin bio peti po redu. Glavna poruka prosvjeda glasila je – nuspojave nisu 1 na milijun, nuspojave su svakodnevne, ali ih se ne priznaje i ne prijavljuje! Zatim su pročitali imena dvjestotinjak djece s nuspojavama i dijagnozama koje su uslijedile kratko nakon primljenog cjepiva, ističući da je taj broj puno veći jer “mnogi nisu spremni o tome govoriti javno”.

– Nismo protivnici cijepljenja kao medicinskog postupka, već se zalažemo za slobodu izbora pri cijepljenju po uzoru na 18 od 28 zemalja Europske unije. Zakonska obveza cijepljenja nije samo medicinsko već pravno, moralno i etičko pitanje. Konstantno upozoravamo na kršenje zakona i pravilnika koji se tiču imunizacije. Kontraindikacija za cijepljenje je preosjetljivost na bilo koju komponentu cjepiva. Dijete se ne smije cijepiti ako je alergično na djelatne tvari. Stoga pedijatar ima zakonsku obvezu utvrditi preosjetljivost na komponente cjepiva prije cijepljenja, a propusti li to, on je u prekršaju. Ako je pedijatar u prekršaju radi neutvrđivanja preosjetljivosti na sastav cjepiva, pravno je neodrživo da roditelj bude u prekršaju zato što ne pristaje cijepiti dijete “na slijepo” – ističu predstavnici inicijative. Napominju da je cijepljenje u RH jedini preventivni medicinski postupak za koji ne postoji informirani pristanak.

– Svaka uputa proizvođača navodi određene lakše ili teže nuspojave, koje struka, kada se nakon cijepljenja dogode djetetu, konstantno naziva “normalnima” te ih se ne prijavljuje i ne povezuje s cijepljenjem – zaključuju u inicijativi.

Educirati roditelje

Evo što varaždinska pedijatrica Mirjana Kolarek Karakaš kaže o temi cijepljenja:

– Sve se češće srećemo s pojavom odbijanja cijepljenja od strane roditelja. To još nije masovna pojava, ali širi se i na našu sredinu, te smo kao struka dužni reagirati u interesu sve djece. Cijepljenje je za sada zakonska obveza u RH. Čini se da je najveći problem u tome što roditelji nemaju pravo odlučiti sami. Podržavam kritično razmišljanje i neprihvaćanje svega što nam se nudi, no kod takve odluke vrlo je važna medicinska stručnost onoga tko donosi odluku važnu za zdravlje djeteta.

Istina je, neke srednjoeuropske zemlje imaju slobodan izbor, ali necijepljeno dijete ne može biti upisano u vrtić ni u školu. Činjenica je da je zdravstvena kultura stanovništva na Zapadu na vrlo visokoj razini i procjepljenost je uredna, s time da tamo imamo još više cijepljenja. Osim naših 10 bolesti (BCG, difterija, tetanus, hripavac, haemophilus, polio, hepatitis B, ospice, rubeola, zaušnjaci), na Zapadu se još cijepi protiv kozica, meningokoka, pneumokoka, Rota virusa, krpeljnog meningoencefalitisa i hepatitisa A. Pedijatrima bi bilo lakše da roditelji donose odluku, ali mi smo zastupnici djece kada je u pitanju očuvanje zdravlja. Za to smo posebno educirani u toku 11-godišnjeg školovanja (6 godina fakulteta i 5 godina specijalizacije). Pravo na odlučivanje o cijepljenju velika je odluka za roditelja.

I velika obveza. Što ako odabir bude takav da dijete oboli od bolesti protiv koje se moglo besplatno cijepiti? Što ako bude posljedica? Zarazne bolesti nisu iskorijenjene. U našoj sredini još uvijek ima tuberkuloze (nedavno je umrlo dijete koje u rodilištu nije cijepljeno), hripavca, tetanusa, haemophilusa, pneumokoka, ospica, rubeole, zaušnjaka i hepatitisa B. Cijepljenje je najučinkovitija mjera u sprečavanju zaraznih bolesti. Provlači se tvrdnja da su djeca koja su cijepljena bolesnija.

Bolesnija su zato jer idu u vrtić, dok djeca koja nisu cijepljena ne polaze kolektiv. Vrtićko dijete je u prosjeku bolesno 12 puta godišnje. Nuspojave cijepljenja su obično blago povišena temperatura, uz edem i bolnost na mjestu uboda te razdražljivost. U slučaju visokog febriliteta ili alergijske reakcije isto cjepivo se obustavlja. Necijepljena djeca ugrožavaju cijepljenju, jer ni cijepljenje ne daje stopostotnu zaštitu, jer postotak zaštite ovisi o imunološkom sustavu djeteta.

No, ako i oboli, bolest će biti blažeg tijeka. Procjepljivanjem 95% dječje populacije postiže se kolektivna imunost koja štiti djecu koja se ne smiju cijepiti iz medicinskih razloga. U svemu tome najvažnije je povjerenje u doktora koji skrbi o djetetu. Novčane kazne nisu nikada riješile problem. Umjesto represija, ja bih organizirala predavanja i savjetovanja s roditeljima. Razumijem roditelje da su nekada nesigurni, zbunjeni i pod utjecajem napisa na internetu ali razgovorom, nekada i odgodom cijepljenja mjesec ili dva, i na kraju dogovorom, učinimo ono što je u interesu djeteta.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović