ALARMANTNO

Smanjenje nezaposlenosti, povoljni uvjeti kreditiranja poduzetnika kroz subvenciju kamatne stope i strana ulaganja samo su neke od stvari kojima su se varaždinski županijski čelnici pohvalili na posljednjoj sjednici Županijske skupštine, govoreći o stanju u gospodarstvu.

Međutim, ono čime se nikako ne mogu pohvaliti su plaće, koje su najniže u Hrvatskoj! Prema zadnje objavljenim podacima Zavoda za statistiku, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća u hrvatskim tvrtkama za 2012. iznosila je 5.469 kuna, a bruto plaća 7.863 kune. Najveća isplaćena neto plaća u tvrtkama 2012. isplaćena je u Gradu Zagrebu i iznosila je 6.366 kuna, a najmanja u Varaždinskoj županiji i iznosila je 4.374 kune.

I dalje zaostajemo

Prosječna mjesečna bruto plaća u tvrtkama po županijama kreće se od 6.055 kuna u Varaždinskoj županiji do 9.571 kune u Gradu Zagrebu, pa tako varaždinski radnici imaju čak 3.500 kuna manju bruto plaću od onih u Zagrebu. Pretekli su nas i Međimurci, koji su dugo imali najniže plaće u zemlji. Njihova je prosječna neto plaća u 2012. godini iznosila 4.443 kune. Podaci za prošlu godinu za Varaždinsku županiju još su porazniji.

– Što se tiče prosječne neto plaće po zaposlenom u gospodarstvu Varaždinske županije u 2013., ona iznosi 3.789 kuna, što je manje za oko 20 posto od državnog prosjeka. Plaća je još pala u odnosu na 2012. godinu – rekla je županijska pročelnica za gospodarstvo Jelena Zrinski Berger, dodavši kako se “Varaždinska županija i dalje nalazi u samom vrhu konkurentnosti na nacionalnoj razini, no zaostajemo po ekonomskim rezultatima, poput BDP-a i prosjeka plaća”.

Čedomil Cesarec, HGK Varaždin: “Dalmatinci nikad ne bi radili za tako niske plaće, kakve su kod nas.”

Sindikalist i laburist Siniša Miličić napominje kako su plaće u županiji, ako se poigra s brojkama, čak i niže, odnosno čak i oko 30 do 40 posto niže od državnog prosjeka.
– Često slušamo laži kako je naša privreda bazirana na radno intenzivnoj industriji, što nije dohodovno, ali to jednostavno nije istina. Više sam puta rekao da oni koji šiju gaće i čarape spreme godišnje i po 30 i više milijuna kuna čiste dobiti na 400 zaposlenih. Ostvarena dobit po radniku u Varaždinskoj županiji je dva i pol puta veća od dobiti po radniku u Hrvatskoj, iz čega mogu zaključiti da radnike u Varaždinskoj županiji izrabljuju dva i pol puta više nego u ostalim dijelovima Hrvatske – rekao je Miličić. Predsjednik županijske Gospodarske komore Čedomil Cesarec kaže kako se plaće formiraju prema tržištu te da, ako netko dobije radnika za malu plaću, ostale će firme, naročito strane, to iskoristiti i radnike plaćati prema zakonskom minimumu.

– Nažalost, zakon nekim branšama dopušta i da imaju plaće niže od zakonskog minimuma i one to koriste. Država zato mora zakonski promijeniti stvari. Kod nas je stvar i u sindikalnom organiziranju, mentalitetu i postavljanju stvari na pravo mjesto. Dalmatinci, recimo, nikad ne bi radili za tako niske plaće kakve su kod nas i Međimurju. Naši ljudi nemaju more, niti nešto što bi iznajmljivali na crno, možda koji komadić vrta i gorice i onda su zadovoljni ako dobiju 3200 kuna plaće. Moramo školovati stručnjake, razvijati centre znanja i onda možemo diktirati uvjete. Osim toga, ako već naši ljudi imaju tako niske plaće, tu svašta mogu učiniti i Grad i Županija, imaju metode. A ne, mi investitorima damo sve zabadava, oslobodimo ih svega, a oni našim radnicima ne daju ni pauzu – kaže Cesarec.

Šute i rade

Bivši župan i aktualni županijski vijećnik, haesesovac Zvonimir Sabati ističe kako se uopće ne govori o tome koliko u Varaždinskoj županiji pada standard.
– Ne možemo samo mirno promatrati kako ljudi sve teže žive, a ništa ne poduzimati. Stalno ćemo nekoga drugoga kriviti. Vlada je uvijek kriva, koja god bila, to je točno, ali što mi možemo napraviti da pokrenemo neke inicijative i zaposlimo ljude koji će dobro zarađivati? Kod nas se ljudi najviše zapošljavaju u javnom sektoru. Ima otvaranja novih tvornica, ali i dobar dio njih je zatvoren. Kod Merkura i Vodogradnje raste trava, Baumax je zatvoren, a koliko je ljudi ostalo bez posla, ne znamo. Događa se da se sve prelijeva iz jednog trgovačkog lanca u drugi. Je li to jedina struktura gospodarstva koju bismo htjeli? Ljudi šute i rade, iako pod tko zna kakvim uvjetima. Šute zbog minimalnog minimalca koji dobivaju, kako bi mogli preživjeti. Kako god mi sebe tješimo da smo najkonkurentnija županija, suštinski, ljudi sve teže žive. Po čemu smo onda najkonkurentnija županija? – pita Sabati.

Grade nove tvornice i zapošljavaju ljude

Ni u Međimurskoj županiji nisu zadovoljni prosječnom plaćom, koja je lani, kako je rečeno na sjednici GSV-a Međimurske županije prošloga tjedna, iznosila 3.835 kuna. No, u Međimurju raste broj investicija, pa tako tvrtka Haix gradi novu tvornicu i potencijalno otvara novih 200 radnih mjesta u Maloj Subotici, a gradi se i industrijska praonica u istočnoj proizvodnoj zoni Čakovca sa 70 novih radnih mjesta. U Međimurju bilježe i oko 500 zapošljavanja mjesečno.

– Razinu tih pozitivnih brojki najviše održava metaloprerađivačka industrija – rekao je je pročelnik čakvečkog Zavoda za zapošljavanje Vladimir Zebec. Uz prerađivačku industriju, trgovina i građevinarstvo, čine gotovo 80% ukupnog broja zaposlenih u Međimurju. Međimurska županija stoga nastavlja sa stvaranjem uvjeta da sjever zemlje bude poduzetnička sredina za ulaganja i nova zapošljavanja, čime će se povećati potrošnja te prosjek plaća.

Izvor:
Foto: