EKSTREMNA MEDICINA, LIJEČENJE U EKSTREMNIM UVJETIMA

U baznom kampu Himalaje iznad 5.000 metara nema trčanja na Hitnu kada temperatura naraste iznad 37,5 stupnjeva, u prašumama Papue Nove Gvineje nema pregleda grla koje boli nekoliko dana, a na Antarktici nema lista čekanja kojom bi se preko interneta provjerilo koliki je red za ultrazvuk.

Ljudi svejedno odlaze na takva mjesta, u ljudskoj prirodi je da se istražuje, putuje, otkriva nove prostore, događaje i iskustva. Iako to nije bitno za preživljavanje, ljudi se i dalje penju preko najviših planina, zaviruju u dubine, kreću se u uvjetima ekstremnih temperatura i još uvijek ekstremnih krajolika gdje civilizacije nema tisućama kilometara. Pa tako ni dostupne zdravstvene skrbi kakvu poznajemo.

Teško do iskustva

Tu nastupaju liječnici koji su spremni pružiti medicinsku pomoć u takvim uvjetima, a svake godine oni se okupljaju na jednom od najvećih stručnih događaja – Svjetskoj konferenciji ekstremne medicine.
Ovogodišnjoj je konferenciji u Londonu prisustvovao i varaždinski liječnik fizijatar dr. Pavao Vlahek.
– Ovo je bila prilika slušati svjetsku kremu po pitanju liječenja u ekstremnim uvjetima budući da je takva iskustva teško steći čitanjem udžbenika ili stručnih članaka na internetu. Sâm sam trkač, nekoliko puta sam završio utrku Ironman (uključuje 3,6 kilometara plivanja, 180 kilometara vožnje na biciklu te 42 kilometra trčanja), a kao liječnik bavim se sportašima i trkačima koji preživljavaju velike napore što također spada u ekstremnu medicinu. U Hrvatskoj ne postoji neka uska specijalizacija na medicinskom fakultetu jer su situacije u koje spada ekstremna medicina vrlo rijetke. Jedino slično u Hrvatskoj je djelovanje liječnika i medicinskog osoblja u okviru Hrvatske gorske službe spašavanja – kaže Vlahek.

Ledena voda

Trodnevna konferencija uključivala je niz tema, kaže Vlahek, od predavanja o kanibalizmu, postupaka što učiniti s osobom koja padne u ledenu vodu sve do toga što učiniti s ultramaratoncem koji danima trči u pustinjskim uvjetima, dehidrirao je i ne želi odustati i otići u bolnicu. Ipak, Vlahek izdvaja predavanje dr. Suzy Stokes, mlade liječnice koja je ove godine radila u ambulanti na baznom kampu na putu za Mt. Everest iznad 5.000 metara.

 

Na 5.000 metara ambulanta je šator, a oprema su liječnici

– Ambulanta je zapravo jedan šator s crvenim križem na bijeloj podlozi, a oprema su osnovni lijekovi, glave i ruke mlade liječnice. Doduše, bio je prijenosni ultrazvuk na baterije, ali baterijama je u hladnim uvjetima rok trajanja kratak. I baš tada se u travnju ove godine dogodila velika nesreća s mnogo ozlijeđenih i poginulih osoba u lavini koja se sručila malo iznad kampa. A ona je bila jedan od dva liječnika koji su organizirali skrb o ozlijeđenima – veli Vlahek.

Izdržljivost tijela

Imao je priliku i uživo čuti predavanje o primjeru koji je promijenio paradigme reanimacije i koji je pokazao koliko je izdržljivo ljudsko tijelo.
– Mlada švedska liječnica Anna Bagenholm je prilikom skijanja na sjeveru Norveške 1999. pala u potok ledene vode te zaglavila gornjim dijelom tijela ispod ledene kore. Na sreću imala je mali prostor sa zrakom koji ju je održavao na životu još pola sata, nakon čega je izgubila svijest i utonula u vodu. Sve vrijeme je kraj nje bio kolega anesteziolog koji nije mogao ništa učiniti jer je bila zaglavljena ispod leda i vode. Ubrzo je došlo još ljudi, s obzirom na to da je skijalište kilometar od gradića, koji su je pokušali izvući i osloboditi. Dok im to nije uspjelo, prošlo je još dodatnih 60 minuta gdje je bila pod vodom. Kada su je oslobodili, srce nije radilo i nije disala – pokazivala je sve znakove smrti.

 

U Hrvatskoj jedino slično ekstremnoj medicini postoji u okviru GSS-a

Započeli su reanimaciju te je helikopterom prebacili u bolnicu gdje su joj izmjerili tjelesnu temperaturu od 14 stupnjeva. Počeli su s grijanjem tijela ostalim reanimacijskim intenzivnim postupcima te kad se tijelo zagrijalo na 28 stupnjeva, njeno je srce počelo raditi. To se desilo pet sati nakon pada u vodu! Potrebna su bila dva tjedna intenzivnog liječenja da bi se probudila. Probudivši se, bila je oduzeta od vrata naniže, međutim s vremenom se funkcija živaca počela oporavljati te se kroz godinu dana rehabilitacije vratila u normalan život. Njezin je primjer ušao u mnoge medicinske udžbenike, a zemlje gdje postoji mogućnost da osobe dožive slično (skandinavske zemlje, Kanada) promijenile su svoje algoritme liječenja. Najimpresivnije je bilo da je upravo ona održala to predavanje. Njezin slučaj je pokazao da osobe koje se pothlade i stanu im životne funkcije imaju veće šanse za preživljavanje uz dugotrajne postupke reanimacije i intenzvnog liječenja jer prilikom pothlađivanja dolazi do smanjenja metabolizma, pa mozak duže vrijeme može izdržati bez kisika da se ne ošteti – ispričao je Vlahek.

Sat vremena pod ledom

Švedska liječnica Anna Bagenholm na skijanju je pala pod ledenu koru. Pola sata je disala u ledenoj vodi, a gotovo sat vremena bila je potopljena. Kada su je izvukli, bila je mrtva. Nakon intenzivne reanimacije, pet sati nakon pada u vodu, počela je disati.
Dva tjedna nakon intenzivnog liječenja probudila se i bila je oduzeta od vrata naniže. Godinu dana intenzivne rehabilitacije vratilo ju je u normalan život. O svojem iskustvu održala je predavanje. Ovaj slučaj promijenio je medicinu  i ušao u sve medicinske udžbenike.

Izvor:
Foto: