Putovanja

Cipar je otočna država u Sredozemnom moru koja je dobila ime po bakru koji se na grčkom kaže “cyprium”. Na našem šestodnevnom izletu prešli smo Cipar uzduž i poprijeko. 

Prevalili smo 1.100 kilometara malim Mitsubishi Coltom koji smo dobili od rent-a-car tvrtke. Zanimljvo je da su registracijske pločice na iznajmljenom autu crvene boje. Pretpostavljam da se lakše uoče strani gosti od domaćina čije su tablice bijele ili žute boje!

Kao u proljeće!

Tu smo se već upoznali s gostoljubivošću Grka koji više-manje svi govore engleskim jezikom. Bili smo žedni i želio sam iz automata kupiti vodu, no nismo imali sitnih kovanica. Zamolio sam djelatnika rent-a-car tvrtke da mi zamijeni pet eura, no on mi je poklonio jedan euro i vratio moje. Ne znam da li bih tako i sam postupio.
Iznenadio sam se što se Ciprom vozi s lijeve strane; ipak je bio pod upravom Velike Britanije od 1878. do 1960. godine. Dočekalo nas je toplo i vjetrovito vrijeme: 18 °C. S obzirom na to da je u siječnju na Cipru sezona kiša, ona nam je pravila društvo u pojedinim dijelovima otoka koji je bio začuđujuće zelen, kao da smo došli u proljeće. Limuni, naranče, grejpovi rastu kao kod nas jabuke i šljive. Bilo mi ih je žao vidjeti na cesti, a kako tek mirišu, nisu kao iz naših trgovina i tržnica!

Grci su gostoljubivi i svi, manje-više, govore engleskim jezikom

Godine 1975. otok je podijeljen na grčki i turski dio između kojih je zona pod upravom UN-a. UN priznaje jedino grčku vladu, dok su Turci na sjeveru proglasili nepriznatu Tursku Republiku Sjeverni Cipar. Turski dio obuhvaća sjeverni dio otoka koji nije toliko urbaniziran kao grčki i tamo je opuštenija atmosfera. Obišli smo gradove Keryineu (turski naziv Girne s prekrasnom lukom), Famagustu i Nikoziju koja je i sama podijeljena na grčki i turski dio.
U rent-a-car kući su nas upozorili da auto nije osiguran u turskom dijelu i da je bolje da ne idemo tamo. Naravno, to je u nama još više produbilo želju za otići. Instalirao sam na svoj mobitel autokartu Cipra radi lakšeg snalaženja po otoku. 

Bez problema smo našli naš hotel u Larnaci, gradove i ulice, turistička mjesta po grčkom dijelu, ali naći ulaz u turski dio, odnosno granične prijelaze, bilo je frustrirajuće. Nigdje nikakvih znakova s grčke strane prema turskoj strani! Još je zbunjujuće bilo kad smo i našli prijelaz: gradovi i mjesta u turskom dijelu imaju turska imena, a ne grčka ili engleska. Primjerice, Nikozija je na engleskom, na grčkom Lefkosia, a turskom Lefkosa. Famagusta na engleskom, na turskom Gazimagusa, grčkom Amoxostos (prevedeno s grčkog znači “skriven u pijesku”). Kod ulaska u turski dio Cipra, potrebno je, osim putovnice, ispuniti i vizu te platiti dodatno osiguranje za auto od 20 eura.      

Grad duhova

Famagusta ima zanimljivu povijest kao i sam Cipar koji je bio prvo pod vlašću Egipta, Asiraca, Feničana, Grka, viteza templara koji su ga prodali Francuzima, pa oni Mlečanima. Mlečani pobjegli od Osmanlija, oni od Engleza. Engleza i dalje ima na otoku (vojne baze). Oni su ga 1960. predali sporazumno Grcima (većina na otoku). To se, naravno, nije svidjelo turskoj strani koja je izvršila invaziju 1974. Famagusta je tu interesantna zbog toga jer je to većinski bio grčki grad.

Limuni, naranče, grejpovi na Cipru rastu kao kod nas jabuke i šljive

I dan-danas unutar Famaguste postoji grad duhova Varosha. U kojeg se, nažalost, ne može ući: okružen je bodljikavom žicom. Već 40 godina u četvrti Varosha, kuće, hoteli, škole i crkve su prazne. Desetine ih čekaju povratak svojih stanara. Turci su spremni Grcima vratiti Varoshu tek kada Cipar prizna nezavisnost sjevernog dijela otoka.  

       Život u gradu stao je 1974. Famagustu su nekada zvali New Yorkom Mediterana i gradom koji nikada nije spavao. Bio je politički, poslovni i kulturni centar Cipra. Na tom mjestu spajale su se kulture i religije. Imao je sve: arhitekturu, arheologiju i ljude. Bila je to bogata oblast i vrlo živ grad. Često ste mogli tu vidjeti poznate osobe kao što su Sophia Loren, Brigitte Bardot, Paul Newman. Sada Varoshi samo vjetar daje život. U taj sjeverni, turski dio otoka, ušli smo kroz vojnu bazu Engleza (Turci su stali s osvajanjem pred engleskom bazom jer su se bojali da se Englezi ne umiješaju u sukob). U centru Famaguste je stari grad okružen zidinama kao naš Dubrovnik. U njemu je velika katedrala sv. Nikole iz 13. stoljeća koja je pretvorena u džamiju i sada se zove Lala Mustafa Pasha! 

Od Apolona do božice ljubavi Afrodite       

Grčka mitologija također ima svoje prste u ciparskoj turističkoj ponudi. Na jednoj plaži blizu grada Phaposa je rođena grčka božica ljubavi Afrodita (ime joj znači “rođena u morskoj pjeni”). Tu su još stari gradovi Kurion s velikim amfiteatrom i hramom grčkog boga Apolona. U grčkom dijelu je i mnogo manastira. Jedan smo i posjetili, manastir Stavrovouni, s kojeg se pruža prekrasan pogled na južnu obalu Cipra. On se nalazi na 700 metara nadmorske visine. Kao i kod džamija, zabranjen je ulazak ženama u manastire. To je mene osobno zasmetalo, no pravilo staro tisuću godina teško se mijenja! Plaže se ne mogu mjeriti s ljepotom, mirisom i kakvoćom našeg Jadrana. More je plitko i plaže su pjeskovite, palmi je posvuda, no mirisa mora niotkuda. Puno je hotela, restorana, noćnih klubova, vodenih parkova, ali i lunaparkova. Cijene hrane i smještaja su slične našima, ali su nekretnine jeftinije.

Izvor:
Foto: