Povežite se s nama

Kultura

Iz ljekarne trkom na satove solo pjevanja

Objavljeno:

- dana

SUSRET

Silvija Habunek ima dvije ljubavi – glazbu i farmaciju. I dok je farmaciju davno diplomirala, u varaždinskoj se Glazbenoj školi tek priprema za maturu iz solo pjevanja. S jedne strane šefica, s druge učenica. Muzičko obrazovanje ove sopranistice osciliralo je počecima, prekidima, novim počecima…

Iako, dakle, još uvijek maturantica, Silvija Habunek prije desetak je dana održala svoj prvi solo koncert. Pozornica joj nije strana. Do sada je redovito pjevala kao članica zbora i solistica “Chorus Angelicusa”, nekoliko puta s Varaždinskim komornim orkestrom, Glazbenom školom…

Počeci i prekidi

– U Glazbenu školu krenula sam još kao predškolsko dijete. Već tada se rodila spoznaja o ljubavi prema glazbi, pa sam u osnovnoj školi učila svirati flautu.

Glazbeno školovanje Silvije Habunek osciliralo je počecima i prekidima. Nakon prvog razreda srednje škole matematičke gimnazije prekinula je Glazbenu školu. Iako je vjerovala da je nikada neće upisivati ponovno, “nikad ne reci nikad” u njezinu se slučaju ponavljalo nekoliko puta.

Kad je, dakle, nakon prve godine srednje Glazbene, prekinula istu, nakon dvije godine upisala je pripremne razrede solo pjevanja, kao da nikada nije išla u Glazbenu školu. Upisom fakulteta u Zagrebu, opet prekida s glazbenom naobrazbom. I opet na nekoliko godina. Pa ponovno počinje – Ne možete pobjeći od toga.

Kad sam završila fakultet, upisala sam srednju Glazbenu školu solo pjevanja. Prošla audiciju i sve što je trebalo. Malo obrnuto, je l’? Čak mi je profesorica bila bivša razredna kolegica iz srednje Glazbene škole, veli Silvija, koja je na srednjoškolskoj audiciji otpjevala “Ave Maria”.

Bila je to pjesma klasičnog dijela njezina repertoara na vjenčanim obredima kojima je zarađivala za studentski džeparac. – Upisala sam se u zadnji trenutak, jer jedan od kriterija za redovno školovanje su i godine.

Nitko joj, zbog tih godina, magisterija i ranijeg glazbenog školovanja, nije “progledao kroz prste”. Niti je to željela – Išla sam redovito na sve predmete, zajedno sa svim ostalim učenicima, kaže. Jedino što je za razliku od svojih kolega koji su se vraćali doma pisati zadaću, Silvija odlazila na radno mjesto voditeljice apoteke. – Pola dana voditeljica, pola učenica, smije se.

Suverenost

Većina njezinih razrednih kolega mlađa je od nje sedam do osam godina. Silvija Habunek jednaku pažnju posvećuje farmaciji kao i glazbi.

Redovito ide na profesionalna usavršavanja, kongrese, predavanja, educira zaposlenike. Na pitanje kako je s jedne strane biti šefica, s druge učenica, bez premišljanja veli: – Super. Jako dobar spoj. Kao šef sam ozbiljnija, dok u glazbi više mogu biti “ja”. No, jednako sam vedra i raspoložena u oba slučaja. Ljudi primjećuju ono što se radi s ljubavlju i velikim angažmanom. Potreban je taj feedback – povratna informacija.

S današnjom profesoricom zajedno krenula u Glazbenu školu

Magistrica će maturirati 25. svibnja. Je li je strah? – Jooooj. Nakon svega što sam prošla, to je jedna trešnjica na vrhu voćnog kupa. Završetak jednog poglavlja, iako mislim da to neće biti završetak ničega. Već sad snujem o nekom drugom terminu, drugom koncertu…

Silvija Habunek ne misli otići nikamo, ali normalno je da je razmišljala u kojemu bi gradu najbolje spojila svoje dvije strasti. – Beč.

Pruža ogromne mogućnosti. Ima posla za farmaceute, dvorana za pjevanje, publiku, Akademiju… nabraja. Akademiju? Znači, možda još obrazovanja? – Trenutno ne mislim na to, kaže. Zašto je onda spomenula Akademiju? – Tko zna. Možda se kroz koju godinu opet javi ta velika želja. Životni putevi su krivudavi, kaže sopranistica koja najviše voli pjevati romantične napjeve. – Volim dati, prenijeti emociju. Scenski izražaj je vrlo bitan, vizualni efekt. Što se toga tiče, Silvija Habunek može biti mirna. Na njezinom solo koncertu poznavatelji ozbiljne glazbe složili su se da suvereno vlada scenom – od pokreta do geste. Komplimentiraju joj da njezini aduti nisu samo glas i vokalna izvedba nego kompletan doživljaj. – To je jedini smisao. Ne pjevaju se note, nego svakoj noti treba udahnuti život. Da ona prestane biti nota i postane glazba.

“Mnogi bi na mom mjestu odustali”

Još se nisam, ali voljela bih se etablirati u glazbenom svijetu. Voljela bih još koji solo koncert što je u Varaždinu teško. Nema puno koncerata, ne znam jeste li to uopće primjetili. Ima par velikih događanja i tu je kraj. Nadam se boljoj budućnosti po tom pitanju. I još nekom vlastitom koncertu. Ovaj je odrađen s velikom ljubavlju. Mnogi bi na mom mjestu odavno odustali. Teško je dogovoriti termin, lokaciju, plaća se ZAMP, dvorana, PR, oglašavanje, pozivnice… Imala sam sreću pa je ovoga puta sve određeno u organizaciji Glazbene škole. Ljudi koji u Gradu organiziraju koncerte nedovoljno su kompetentni u umjetničkom smislu i, ako se to izuzme, upitna je  njihova ljubav prema glazbi. Istovremeno Grad želi biti prijestolnicom kulture. To je kontradiktorno. Nadam se da će se poduzeti nešto po tom pitanju.

Izvor:
Foto: Siniša Sović

Kultura

Restauratorski odjel Ludbreg već 30 godina spašava ugrožena kulturna dobra

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U petak, 3. svibnja, prigodnom će svečanošću i otvorenim vratima restauratorskih radionica biti obilježena 30. obljetnica osnivanja Restauratorskog odjela Ludbreg.

Restauratorski centar Ludbreg (danas Restauratorski odjel Ludbreg) osnovan je 1994. godine s ciljem spašavanja i privremenog smještaja evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske.

Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg.

U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost.

Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine.

Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.

U Centru su se održavali i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.

Nastavite čitati

Kultura

Proslava 70. obljetnice muzeja Dvor Trakošćan uz otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: MKM/Dubravko Hrupa

U srijedu, 24. travnja, održano je službeno otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi?” koja predstavlja središnje događanje povodom 70. obljetnice postojanja muzeja Dvor Trakošćan.

Obilježavanju je prisustvovala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, župan Anđelko Stričak, načelnik Općine Bednja Damir Poljak te brojni drugi uzvanici i građani.

– Dvorac Trakošćan je od samog početka prepoznat kao iznimno vrijedan spomenički kompleks kojeg je krasila vrsnoća samog graditeljskog sklopa, ali i jedinstvena povezanost s prirodom. To je ono što je Trakošćan učinilo tako atraktivnim, toliko posjećenim i tako posebnim među nizom dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sam rad muzeja, ideja da se ovdje uspostavi muzejska zbirka, doprinijela je tome da se dvorac na najbolji mogući način cijelo vrijeme održavao i obnavljao. Vjerujemo da će, uz velike ambicije i planove sadašnje ravnateljice, u sljedećim godinama dvorac doživjeti značajna unapređenja, postati još atraktivniji i pristupačniji brojnim posjetiteljima – istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.

Čestitke je uputio i župan Anđelko Stričak.

Ravnateljica Muzeja Goranka Horjan je istaknula da gotovo da nema turističke promidžbe Lijepe naše bez slike Trakošćana.

– Svaka obnova postava u Trakošćanu ima jednu zadanu komponentu, maksimalno uvažavati sačuvani interijer. Sadašnja muzeološka koncepcija prezentira život hrvatskog plemstva, odnosno nasljeđe obitelji Drašković, a jedan smo od rijetkih muzeja koji izlaže veliki postotak svog fundusa, gotovo 70 posto, dakle pristupačnost građe je na prvome mjestu – rekla je Goranka Horjan i dodala da muzej ima nekoliko zbirki koje sadrže vrhunska dostignuća umjetničkog obrta.

– Uvijek smo bili fokusirani na prezentaciju stalnog postava, međutim sve više se otvaramo i drugim događanjima i radionicama te cijela paleta aktivnosti svjedoči o 70-godišnjem radu Dvora Trakošćan – naglasila je ravnateljica.

Izložba „Tko tu koga ženi“ je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i moći će se razgledati sve do 15. rujna.

Izložba prikazuje ugovorene brakove koji su sve do u 20. stoljeće bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji i sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja te ostvarivanja političkih ciljeva. Autorica stručne koncepcije je kustosica Andreja Srednoselec, stručna suradnica Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić.

Osim službenog otvorenja izložbe, za posjetitelje je priređen bogat glazbeni program, impresivan light show te se ukazala prilika za druženje s muzealcima, što je upotpunilo događanje. „Povezani kroz vrijeme”, kao slogan kojim Dvor Trakošćan želi obilježiti ovih 70 godina, ističe važnost kontinuirane povezanosti s prošlošću, oblikovanje sadašnjosti te zajedničko stvaranje budućnosti.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje