Povežite se s nama

Kolumne

Androgena alopecija – muška ćelavost

Objavljeno:

- dana

Dermatolog

Najčešći oblik ispadanja kose kod muškaraca jest androgena alopecija. No isto tako, ispadanje po muškom tipu može se javiti i kod žena.

Riječ je o progresivnoj (napredujućoj), ali reverzibilnoj (popravljivoj) alopeciji koja nastaje zajedničkim utjecajem nasljeđa te spolnih hormona, osobito testosterona. Sklonost k razvoju androgene alopecije se nasljeđuje, a najčešće se razvija između 20. i 30. godine života.

Aktivni oblik testosterona koji na bradi i genitalnoj regiji muškaraca pojačava rast dlačica, istovremeno na vlasištu uzrokuje njihovo ispadanje te formiranje sitnih, tzv. velusnih folikula, iz kojih raste vrlo nježna i tanka kosa. S vremenom propadaju i ti folikuli (korijeni), što postepeno dovodi do razrjeđenja kose na vlasištu tj. do razvoja ćelavosti.
 
Ona najčešće započinje na prednjem dijelu vlasišta, u području zalistaka te se postepeno širi prema tjemenu. S vremenom se ti dijelovi bez kose mogu i spojiti, a očuvan ostaje samo rubni dio vlasišta (područje iza uški i prema vratu). Kod određenog broja muškaraca ovakav oblik ispadanja kose predstavlja velik psihološki problem.
 
Osobito se mlađi muškarci teško suočavaju s činjenicom da su ostali bez kose: gube samopouzdanje, zatvaraju se u sebe, iako je zapravo riječ o fiziološkom procesu. U terapiji upotrebljavamo lokalne i sistemske lijekove, koji nastoje spriječiti utjecaj aktivnog oblika testosterona na korijen vlasi, zaustaviti ispadanje, odnosno u novije vrijeme, potaknuti matične stanice kose na rast i obnovu vlasišta.
 
Potrebna je dugotrajna primjena opisanih preparata, tijekom više mjeseci, da bi na vlasištu bile vidljive pozitivne promjene. Nakon tog perioda, potrebna je povremena terapija – tzv. terapija održavanja.

Izvor:
Foto:

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Crno more naših znanja i saznanja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Hrvatskoj je boravio Neal Ascherson, 86-godišnji škotski povjesničar i pisac, čovjek iznimno bogate biografije: bio je vojnik, ljevičarski političar, novinski dopisnik iz Istočne Europe tijekom Hladnog rata, urednik i predavač.

Najpoznatiji je po knjizi „Crno more“, čiji je hrvatski prijevod (VBZ, 2016.) reklamiran kao „jedinstvena priča o Grcima, Skitima, Sarmatima, Hazarima, Hunima, Gotima, Turcima, Tatarima, Rusima, Ukrajincima i Poljacima“.

I kakve to veze ima s nama? Potpune, naravno. Mi Hrvati smo, naime, vjerojatno jedini narod kojeg odviše ne zanima vlastito porijeklo, pri čemu je ovdje posve nebitno koliko su utemeljene ukrajinska, gotska ili iranska teorija o našoj etnogenezi. Bitno je to da smo mi vjerojatno i jedini narod kojeg odviše ne zanimaju ni drugi narodi koji su u prošlosti imali veze s nama i/ili sa sadašnjim hrvatskim prostorom, a to su, između ostalih, Grci, Huni, Goti, Turci, Tatari, Rusi, Ukrajinci i Poljaci, a vrlo vjerojatno i Skiti, Sarmati i Hazari.

Što točno znamo o njima, o njihovoj povijesti? O većini tek ponešto, o drugima pak ništa. To je i logično, jer o samima sebi znamo tek ponešto, ako i to. A malo znamo jer smo ili lijeni ili nas loše uče, pri čemu je ovo potonje definitivno točno.

Stoga će i čitatelji Aschersonove knjige biti, primjerice, zapanjeni njegovim opisima kurgana u crnomorskom prostoru, tih nekoliko tisućljeća starih grobnih humaka neobično nalik tumulu Gomila na lokalitetu Bistričak kod Jalžabeta.

Ti su brojni tumuli na južnoruskim i ukrajinskim stepama još u davnoj prošlosti bili često pljačkani, dok je Gomila kod Jalžabeta opljačkana 12. rujna 2017. godine.

A o počiniteljima se još uvijek ne zna ništa. Jer u nas se o mnogočemu zna tek ponešto, ili pak ništa. Kao da živimo prije nekoliko tisućljeća, a ne u 21. stoljeću.

Nastavite čitati