Povežite se s nama

Međimurje

“Bili bismo sebični kada bismo ljepotu prirode čuvali za sebe”

Objavljeno:

- dana

MEĐIMURCI U PLANINAMA

Dvjestotinjak zaljubljenika u planinarenje, članova čakovečkoga HPD-a “Međimurje“ od 1995. godine provelo je bezbroj nezaboravnih druženja u prirodi, a dio njih je svoje dojmove i atmosferu s izleta odlučio široj javnosti predstaviti usput zabilježenim fotografijama.

Iako su neki sumnjali kako članovi Društva u tome naumu neće uspjeti, izložba fotografija koja je za razgled postavljena u Galeriji Scheier demantirala je sve pesimiste. Naime, 15 autora je s 54 pomno izabranih fotografija na najbolji mogući način dočaralo što sve dožive “Međimurci u planini“, otkrivši pritom privlačnost gorskih vrhova koja ih poziva u njihovo osvajanje.

– Planine su naša sreća, čine nas boljim ljudima i svaki put kada ih posjećujemo naučimo nešto novo. One nam uvijek nude novo, neponovljivo iskustvo te pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže i krenu u avanturu – naglasio je predsjednik HPD “Međimurje” Željko Poljak. Dodao je da je izložba inicirana spontano, s namjerom da podsjeća na vrijednost okoliša u kojem boravimo, s kojim smo prisno vezani i o kojem ovisimo.

– Bilo bi sebično zadržati svu ljepotu planina isključivo za sebe. Mi je doživljavamo kod svakog planinarenja, izleta ili pohoda. Boravak u prirodi pruža nam mentalno te fizičko zdravlje i sve što nam je zanimljivo želimo trajno zabilježiti. Liječnik liječi, a priroda ozdravljuje. Kao i u životu, cijelo je putovanje ljepše ako ga možemo s nekim podijeliti, a posebna je privilegija imati nekoga s kim ćemo stajati na nekom vrhu – uvjeren je Poljak.

Postav izložbe, koju prati i katalog, pripremili su Davorin Mance i Filip Lučin iz Fotokluba Čakovec, a autori fotografija su Tomislav Borko, Anđelko Borković, Kristijan Čalopa, Bojan Damiš, Jasminka Damiš, Josip Horvat, Slavica Hranilović, Suzana Jalšovec, Franjo Janković, Željko Poljak, Gabrijela Polanec, Branko Šantl, Željko Škvorc, Bogomir Trabe i Damir Železnjak.

– Svaki od autora fotografijama je ispričao svoju priču. One govore o tome kako je svaki od njih uspio doći do svoje planine, na koji način su osvojene i što su im vratile. Oni su nam pokazali da osvajanje planinskih vrhova nije nemoguća misija. Do svakog zadanog cilja postoji planinarski put. No, on nije vidljiv iz nizine, treba samo ustati iz udobnih fotelja i suočiti se s planinama. Vjerujte mi, tko se smije s najviše planine, smije se svim nedaćama ovog svijeta – zaključio je Poljak.

Izvor:
Foto:

Međimurje

Povećanje sigurnosti: na području Općine Nedelišće još tri prometne kamere

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ilustracija

Prema preporuci struke i Policijske uprave međimurske te Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Općini Nedelišće odobreno je postavljanje još tri nove kamere koje bi trebale usporiti i regulirati opterećen promet kroz općinu Nedelišće, kaže nedelišćanski načelnik Darko Dania.

Navodi da će kućišta za kamere biti postavljena na trima novim lokacijama. Kućišta, od kakvih se jedno trenutno već nalazi u Varaždinskoj ulici u Nedelišću, bit će postavljena u Gornjem Hrašćanu (iz smjera Trnovca), Nedelišću (ulica Vladimira Nazora, prema Dunjkovcu) te u Pušćinama (Čakovečka ulica, u smjeru Varaždina).

Kamere će se postaviti u narednih mjesec dana, navodi Dania.

– Razlozi postavljanja kamera uključuju gustoću prometa, nepoštivanje brzine koje su zadane kroz naselje, ali i česte prometne nesreće. Kamere će služiti i za praćenje ostalih kaznenih djela na području Nedelišća – ističe načelnik.

Nastavite čitati

Međimurje

Kolumna Ve – iz pera znatiželjnih umova: Sveta tri kralja?

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Piše: Lea Šprajc

Tradicijski božićni običajni ciklus u hrvatskim krajevima završava 6. siječnja, blagdanom Sveta tri kralja. Ljudi so govorili da je tie dien vekši svetek nek Božič kajti so se na tie dien došli tri kràji pokloniti malomu Jezušu. Biblijska zgoda koju spominje kazivač iz Domašinca najopsežnije je opisana u Matejevu evanđelju (2, 1-12).

Početak navedena ulomka iz Matejeva evanđelja glasi – „Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka magi…“ Istaknuta riječ magi u drugoj je prijevodnoj inačici Novoga zavjeta zamijenjena riječju mudraci. Kod Perzijanaca i Medijaca magi su bili svećenička kasta koja se bavila zvjezdoznanstvom i proricanjem. Etimološki inventar riječi magi podnosi i značenja poput tumač snova, astrolog, mudrac, čarobnjak, liječnik i sl. Ako se u Bibliji u kontekstu o kojem je riječ ne spominju kraljevi, zašto se onda blagdan zove Sveta tri kralja? Ili zašto pjevamo Tri kralja jahahu?

Darovatelji maloga Isusa kraljevima se počinju nazivati u 6. stoljeću. Od 10. stoljeća mijena nastupa i na likovnim prikazima bogojavljenske scene, pa maloga Isusa više ne daruju magi s frigijskim kapama na glavi, već kraljevi koje prepoznajemo po njihovu najočitijem statusnom simbolu – svijetloj kruni. Zanimljivo da u Bibliji također nema traga ni imenima Gašpar, Melkior i Baltazar. Tu pojedinost, kao i preformulaciju biblijskih maga i mudraca u kraljeve, Nives Opačić tumači kao pučku nadogradnju. Ista autorica piše da su se trojica kraljeva tumačila i kao personifikacija triju razdoblja u čovjekovu života (mladić, muž, starac) ili pak kao personifikacija triju kontinenata (Melkior – Europa, Baltazar – Afrika, Gašpar – Azija).

Biblijsku scenu u kojoj trojica kraljeva pohode maloga Isusa te ga simbolično daruju, na svojstven je način obradila i međimurska usmena književnost. Kao primjer navodim nekoliko stihova pjesme Radoval se Jezuš mali, koju su Vinku Žgancu polovicom 20. stoljeća pjevale dvije pjevačice iz Pleškovca.

Radoval se Jezuš mali z Marijom i Jožefom, k jemu došli su tri krali z velikom poniznostjom.

Iz daleka k jemu idu, da bi ga poštuvali, da to dete malo vidli, da bi ga daruvali.

Navedene su stihove, bilježi Žganec, pjevali dečki (katkada i stariji i oženjeni muškarci) obučeni poput biblijskih kraljeva, za obilaska sela uvečer prije blagdana Sveta tri kralja. Potonji Žgančev opis navodi nas na trag ophodnika zv(j)ezdara, poznatih na hrvatskom sjeveru i sjeverozapadu (ophodnika nalik zvezdarima sjećaju se i neki međimurski kazivači, osobito u pridravskim selima). Osim što su bili obučeni kao biblijski kraljevi, zvezdari su nosili i rekvizit u obliku zvijezde načinjene od obruča sita i ukrašene šarenim papirićima i drugim priručnim materijalima.

Ophodi zvezdara, smatra Milovan Gavazzi, u hrvatskim su krajevima stasali pod utjecajem tradicija iz zemalja srednje Europe, napose Slovenije i Njemačke (Sternsingeri). Zvezdari se mogu dovesti u vezu i s tradicijom koja je nedvojbeno starija od spomenute srednjoeuropske – koledama, o čemu pak svjedoči pjesmovni repertoar ophodnika zvezdara, u nekim slučajevima identičan onom koledarskom.

Nastavite čitati