Sestre blizanke Martina i Ivana Oršuš ovih su dana pod priličnim stresom jer se bliži kraju njihovo srednjoškolsko obrazovanje i predstoji im ispit mature, za koji se svakodnevno pripremaju.
Na prvi se pogled ni po čemu ne razlikuju od svojih vršnjaka, koje također “muči” iščekivanje finalnog ispita, ali zapravo nose zanimljivu priču.
Obrazovanje
Sestre su pripadnice romske nacionalne manjine i odrasle su u Paragu, romskome naselju u Međimurju. Njihov otac Matijaš Oršuš vijećnik je u Međimurskoj županiji kao predstavnik romske nacionalne manjine, a njihova je obitelj po mnogočemu primjer uspješne romske obitelji. Osim što se mogu pohvaliti novom kućom u Trnovcu, u koju su se nedavno preselili, cijela je obitelj aktivna u zajednici, a roditeljima je u odgoju djece glavni cilj bio njihovo školovanje. Martina i Ivana su najmlađe u obitelji sa šestero djece.
Njihova starija braća i sestre također su završili školu, ali čini se da će Martina napraviti korak dalje jer nakon što završi Srednju medicinsku školu u Maruševcu planira upisati studij Sestrinstva na Sveučilištu Sjever u Varaždinu. Ivana se planira zaposliti jer joj je želja da što prije počne nešto praktično raditi, a Martina je, kako ističe njezin otac, “zagrizla” za školu, pa možda bude prva u obitelji sa sveučilišnom diplomom.
Vidjevši našu volju za radom tijekom prakse u varaždinskoj bolnici, sestre s Odjela su nas zagrlile i pohvalile.
Martina je bila među najboljim učenicama Osnovne škole u Macincu, koju su pohađale obje sestre, tako da su ih učitelji također poticali da nastave školovanje. U njihovu naselju Parag tada je već bilo nekoliko mladih koji su nastavili školovanje u Srednjoj školi s pravom javnosti u Maruševcu, koju vodi Adventistička crkva.
S obzirom na to da je zvanje medicinske sestre deficitarno, odlučile su se za tu školu. Srednju školu u Maruševcu, uglavnom medicinski smjer, završilo je dosad petero mladih Roma. Njima će se uskoro pridružiti Ivana i Martina, a u školi se trenutačno školuje 18 učenika romske nacionalne manjine. Jednostavno, kad su prvi učenici krenuli, potaknuli su i inspirirali druge u romskome naselju, što je odličan primjer međusobnoga pozitivnog utjecaja mladih. Ali sestre ističu da su također važni podrška roditelja i poticaj učitelja.
– Učitelji u našoj osnovnoj školi u Macincu govorili su nam da trebamo nastaviti školovanje, a danas, kada dođemo u školu, govore drugim učenicima: „Vidite, kad su mogle Ivana i Martina, možete i vi.“ Važno je potaknuti djecu da se trude dati više od sebe, a ne im samo dati dvojku, samo da imaš s njima što manje posla – govori Martina. Obje su vrlo zadovoljne školom u Maruševcu, gdje su boravile u Učeničkom domu.
Primjer drugima
– Svi nam izlaze ususret i pomažu ako zatreba. Većina profesora živi u istoj zgradi s nama ili u blizini, i uvijek smo se oko svega dogovorili. Društvo nam je također bilo odlično. Naša je soba bila uvijek puna. Nismo se odvajali u neki “romski” klan, nego smo se družili sa svima – govore sestre. Navode i pojedine primjere iz svog života u kojima su osjetile da se drugi prema njima odnose nepravedno, i to zbog njihova podrijetla i imena, ali ne žele se previše fokusirati na priču o diskriminaciji Roma.
– Pokušavala sam barem malo okrenuti mišljenje većine o Romima, ali mi zapravo moramo mijenjati sebe, raditi na svojoj kulturi i školovanju, pokazati svojim primjerom drugima – govore sestre, koje bi voljele svoje medicinsko znanje iskoristiti u radu s djecom, trudnicama i mladim majkama u romskoj zajednici.
– Kod nas se rijetko govori o kontracepciji, mlade majke često ne znaju kako se pravilno brinuti o djetetu, posebice kad je bolesno, a mladima treba govoriti o štetnosti pušenja i droga – spominju samo neka područja u kojima misle da mogu svojoj zajednici donijeti korisne informacije.