Povijest domaće prostitucije u Novom Marofu

Zagrebačke prostitutke nekad su imale svoje legitimacije i nisu smjele biti mlađe od 17 godina. Poslodavci su im smjele biti isključivo žene i to starije od 30 godina, a javne kuće nisu smjeli posjećivati  mlađi od 16 godina. Sve to i puno više uredno je bilo regulirano Bludilišnim pravilnikom iz 1899. godine. Sličan pravilnik su imali i svi ostali, veći hrvatski gradovi. 

Sve to se moglo saznati na zanimljivom predavanju o prostituciji Udruge Mladi za Marof.

Ova vječita tema pala im je na pamet nakon što je njihova članica, profesorica povijesti Lucija Pofuk, napisala rad o prostituciji. Uz prezentaciju tog rada odlučili su i debatirati pa je sve skupa bilo vrlo živo.

Javne kuće

U predavanju Javne kuće u Zagrebu tijekom 19. stoljeća – za koje se autorica poslužila podacima Državnog arhiva u Zagrebu – moglo se saznati sve o povijesti zanata, o zabrani i legalizaciji.

U Zagrebu je 1899. godine djelovalo šest  javnih kuća sa 73 prostitutke. Kako bi zaštitili javni moral i spriječili širenje spolnih bolesti, gradske vlasti su ih na određeni način nadzirale, preko mjesnog redarstva, a pravno uređivale zakonima i pravilnicima. Bludilišni pravilnik  su imali i svi drugi veći hrvatski gradovi. Možda ga je imao i Varaždin, što bi , rekla je autorica, trebalo tek istražiti.

Javne kuće su morale biti okružene visokim ogradama, a svi su prozori trebali biti zatamnjeni. Bludnice su morale tri puta mjesečno obaviti zdravstveni pregled.

Život u bludilištu nije bio nimalo lak. Prostitutkama bi često veći dio zarade uzela vlasnica, bile su zlostavljane, a bilo im je i zabranjeno izlaziti na ulicu te na bilo kakva javna mjesta. Bile su obespravljene.  

Zbog toga je dio njih radio ilegalno. To se kažnjavalo ali i bilo problematično zbog nemogućnosti nadzora širenja spolnih bolesti.

Spolne bolesti bile su tada iznimno učestale, osobito sifilis koji se teško liječio.

Trgovina ženama

Mnoge djevojke nisu u javnu kuću došle dobrovoljno. Trgovina ženama je bila česta. Namamljene su obećavajućim oglasima o poštenom poslu  pa prisilno dovođene u javne kuće. Zbog svega toga  su 1922. Godine zatvorene javne kuće, a od 1934. prostitucija je zabranjena na području hrvatskih zemalja.

Nakon ovog zanimljivog predavanja profesorice Pofuk, otvorena je debata, bez namjere zauzimanja za ili protiv strane.

U živom razgovoru – pod koordinacijom Ivana Pikija i Dorotee Neuberg – gostima su ukratko predočeni hrvatski zakoni o prostituciji. Čim su čuli zakone, svi su se složili kako su oni prepuni manjkavosti. Zagovarali su se australski i nordijski model, kojima je prostitucija legalna. Ipak, brzo su uvidjeli kako bi u Hrvatskoj bilo teško primijeniti takve modele. Jer Hrvatska nije, moglo se čuti, niti gospodarskim razvojem niti mentalitetom slična tim zemljama.

Bilo je tu i žestine u raspravi, oprečnih stavova… da bi na kraju jednoglasno bilo zaključeno kako ne postoji idealno rješenje. – Rješenje treba tražiti u već postojećim modelima pri čemu treba u obzir uzeti društveni kontekst – zaključeno je.

– Ovo nije bila debata p moralu jer svatko ima pravo na osobni stav. To je bio objektivan razgovor o  pitanju prostitucije u Hrvatskoj i kako ju regulirati. Bilo nam je bitno da svatko kaže svoj osobni stav,  budući da je tema vrlo delikatna i da se jako rijetko priča o njoj u javnosti, posebice među mladima – rekla je Dorotea Neuberg.  

Izvor:
Foto: