Povežite se s nama

Život i društvo

Cvatu korovi: sve je veća koncentracija peludi ambrozije

Objavljeno:

- dana

Prema peludnoj prognozi koju vodi Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, na sjeveru Hrvatske na dan 5. kolovoza prevladavala je pelud korova.

Drveće trenutačno ne predstavlja alergijsku opasnost, kao ni trave, čiji je stupanj alergenosti nizak.

Od korova trenutačno cvatu kopriva i ambrozija, pri čemu je stupanj alergenosti koprive nizak, a ambrozije visok te je na semaforu Zavoda označen crvenom bojom.

Vrlo invazivna biljka

Ambrozija je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, a s obzirom na to da je izrazito otporna, prilagodljiva i invazivna, lako se prilagodila i proširila Europom. Cvate početkom srpnja, a vrhunac koncentracije njene peludi bilježi se od sredine kolovoza do rujna.

Ovaj korov nalazi se na popisu invazivnih vrsta u Hrvatskoj. Prijetnja je zdravlju ljudi i bilja, okolišu, biološkoj raznolikosti i gospodarstvu, posebno turizmu. Osim što proizvodi ogromne količine peludi, čak osam milijuna peludnih zrnaca tijekom pet sati, iznimno je štetan i za poljodjelstvo, jer iz tla izvlači velike količine hranjivih tvari.

Svrstava se u jednu od najistaknutijih invazivnih biljnih vrsta u Europi, a njezin se pelud smatra najjačim prirodnim alergenom našega podneblja te je Hrvatska, osobito njezin kontinentalni nizinski dio, u epicentru širenja ambrozije.

– Hrvatska se sve više prepoznaje kao poželjna turistička destinacija koja, osim prirodnih ljepota, u novije vrijeme pruža i usluge zdravstvenoga turizma, pa tim više problem alergija na pelud ambrozije postaje širi. Izbor turističke destinacije ovisit će i o stanju kvalitete zraka s obzirom na opterećenje zraka peludom ambrozije jer će alergične osobe nastojati izbjeći ta područja. Uza sve veću zdravstvenu važnost, ambrozija je postala i glavni korov u europskoj poljoprivredi, posebno u usjevima suncokreta, kukuruza, šećerne repe i soje, pa se procjenjuje da su gubitci prinosa i do 130 milijuna eura godišnje (primjer Mađarska) – piše Zavod „Dr. Andrija Štampar“.

Suzbijanje

Kontroliranje i suzbijanje širenja ovog korova postalo je međusektorski prioritet te je Hrvatska donijela zakonske akte koji se odnose na praćenje aeroalergena i kontrolu širenja same biljke.

Prema navedenom, ambroziju je potrebno ukloniti na svim javnim i privatnim površinama, gdje god se pojavi.

Veliku ulogu u kontroli širenja imaju građani, čija je dužnost uklanjati ovu biljku u svojim dvorištima, vrtovima te na poljoprivrednom, obrađenom i neobrađenom zemljištu.

– Apeliramo na sve građane i pravne subjekte na aktivno sudjelovanje u suzbijanju ambrozije kako bismo osigurali kvalitetniji i zdraviji život alergičnim osobama te spriječili ili ublažili njezin štetni utjecaj na bioraznolikost i gospodarstvo! – poručuju iz Zavoda „Dr. Andrija Štampar“.

Život i društvo

FOTO Vijetnamka Lucy s vidovečkom adresom: „Nisam još naviknuta na vašu hranu, volim jedino šunku i pršut“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Odluka o preseljenju u drugi grad ili državu svakako sa sobom nosi sate i sate promišljanja i preispitivanja, a kako li je tek bilo Lucy Nguyen, koja je napustila Aziju, odnosno svoj rodni Vijetnam, te se doselila u Varaždin, u Općinu Vidovec?

Reći će vam u razgovoru da je odluka o preseljenju došla polako, a osim ljepota koje nudi ovaj barokni grad, u ideji da svoj život nastavi u Hrvatskoj zasigurno je pomogao njezin s u p r u g , Varaždinac Tomica Kristić, svjetski putnik i poznati putopisac.

– Odluku smo donijeli polako jer smo prije našeg konačnog preseljenja putovali po Hrvatskoj i tako, malo-pomalo, odlučili ovdje trajno ostati, u Varaždinu – govori nam Lucy, koja je navela da se o tome kako je upoznala svog supruga Tomicu može napisati zasebna knjiga.

– Upoznali smo se u državi Rajasthan u Indiji, i to putem CouchSurfinga, boravili smo u istom smještaju. Bilo je to 2016. godine, kada sam imala 28 godina. U početku sam osjećala da mu treba moja briga, a kada smo se bolje upoznali, znala sam da posjeduje veliku strast za ono što radi. Dakle, prije šest godina, kada smo se i upoznali, rekao mi je da putuje svijetom i da će napisati knjige o putovanjima. Toliko sam se tomu nasmijala da me zabolio trbuh, rekla sam mu da “gradi dvorac u zraku”. Ali, sada će objaviti već svoju drugu knjigu. On doista ostvaruje svoje snove. Osim toga, ljubazan je, nježan i vrlo strpljiv u našem odnosu – opisala je Lucy svog supruga Tomicu Kristića.

Danas su u braku, a i da nisu, govori nam ova simpatična Vijetnamka, svakako bi posjetila Hrvatsku te putovala nekoliko mjeseci otkrivajući sve njezine ljepote. No privikavanje na hrvatsku kulturu, klimu, a svakako i hranu te jezik, ne uspijeva joj uvijek s lakoćom. Navodi da mnoge stvari koje su svima urođene u Hrvatskoj doslovno mora ponovno naučiti, na novi način.

– Dosta je teško priviknuti se na velike temperaturne razlike, vašu hranu i hrvatski jezik. Zima, primjerice, ovdje predugo traje i tada mi je, jednostavno, prehladno. Hrvatski jezik je također vrlo težak za naučiti i još ga nisam ni početnički svladala. Ali, srećom, mnogo se ljudi ovdje sporazumijeva na engleskom. Mogu, na primjer, otići u šoping potpuno sama, ali gramatika je ta koja mi zadaje najviše problema. Posebno hrvatska imena, odnosno imena gradova i osoba, sve mi to zvuči isto. Nisam se još ni naviknula na hranu koja se ovdje poslužuje, jedino što volim su šunka i pršut, tako da je na mom stolu još uvijek svakodnevno vijetnamska hrana – objašnjava naša sugovornica, koja se danas bavi istim poslom kao i u Vijetnamu.

Zaposlena je u tvrtki koja se bavi trgovinom namještaja, odnosno slanjem kontejnera u Sjedinjene Američke Države, a Vijetnam joj, kaže, jako nedostaje.

Živjela je u Saigonu, najvećem gradu te azijske države, koji broji 9 milijuna stanovnika. Opisuje ga kao grad s mnogo aktivnosti i ukusne ulične hrane, zanimljivim noćnim osvjetljenjem, velikim zgradama i mnogo motocikala.

– Varaždin, s druge strane, ima doista mnogo starih zgrada, dvoraca, svaka kuća ima svoj vlastiti vrt s prekrasnim cvijećem i zelenom travom, za samo 15 minuta vožnje možete biti okruženi prirodom. U Saigonu, primjerice, treba doista mnogo vremena da se stigne negdje gdje je priroda – objašnjava Lucy, čije je ljeto poprilično radno.

Radni dan joj započinje u 4.30 i traje do 12 sati, zatim vrijeme provodi u svom vrtu te u vožnji biciklom, a nedavno se počela baviti i jahanjem. Vrlo često sa svojim suprugom kampira uz rijeku Dravu, gdje pronalazi osvježenje i mir. Osim toga, vrijeme joj krade i izrada, odnosno oslikavanje vijetnamskih šešira, koje izlaže na festivalima diljem Europe, od kojih je idući upravo varaždinski Špancirfest.

– Vijetnamske šešire ne izrađujem sama, već ih samo oslikavam. Izrađuju ih starije žene iz mog sela u Vijetnamu, i one su me zapravo natjerale na razmišljanje o donošenju vijetnamskih šešira ovamo, u Europu. Ljudi danas vole vidjeti kako nosim vijetnamsku tradicionalnu nošnju i slikam na vijetnamskim šeširima. I ja mislim da je to lijepa slika – govori Lucy i otkriva da će ove godine na Špancirfestu imati svoj vlastiti štand.

– Napravit ćemo mali vijetnamski kutak s vijetnamskim šeširima, slikama Vijetnama s Tomičinog putovanja, ukrasit ćemo ga tradicionalnim nošnjama vijetnamskih plemena. Putem fotografija ljudima ćemo predstaviti način na koji smo u Vijetnamu izrađivali šešire i kako Vijetnamci koriste šešire u svakodnevnom životu. Imat ćemo i kutak za slikanje, a posjetitelji će moći kupiti šešire i oslikati ih sami na mom štandu. Ondje će biti puno aktivnosti – otkriva s uzbuđenjem.

Iako joj obitelj jako nedostaje, kao i tamošnja hrana, kaže da najbolji odnos imaju upravo sada, kada je od njih udaljena više od 9000 kilometara, te da razgovaraju češće nego ikad prije.

Sa željom da uskoro sa svojim suprugom uredi kampericu kojom će idućih pet ili deset godina putovati svijetom zaključujemo ovaj razgovor s Lucy, koja se svakim danom ipak privikava na ovu malu, a tako srdačnu sredinu. Nije nam otkrila kamo će nakon obilaska jugoistočne Azije, Australije i mnogih drugih europskih i svjetskih zemalja poći, već je samo nagovijestila da je riječ o velikom iznenađenju.

Nastavite čitati

Život i društvo

U varaždinskoj katedrali u petak misa zadušnica: 16. je godišnjica smrti biskupa mons. Marka Culeja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U prigodi 16. godišnjice smrti prvog varaždinskog biskupa mons. Marka Culeja, u petak, 19. kolovoza, u 19 sati u varaždinskoj katedrali će bit slavljena sveta misa zadušnica.

Biskup Culej preminuo je u Varaždinu 19. kolovoza 2006. godine nakon duge i teške bolesti u 69. godini života, 43. godini svećeništva i 15. godini biskupstva.

Njegovi zemni ostaci počivaju u grobnici katedrale, ispod pokrajnje kapele Svetoga Križa, ističu iz Varaždinske biskupije.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje