Ovo je zaista lijep i miran kraj koji ima puno potencijala. Imate prirodne ljepote i bogatu povijest i kulturnu baštinu. Dugoročni plan je da uredimo dvorac u Velikom Bukovcu i da ovdje živim nakon što završim školovanje. To nam je u razgovoru, koji smo prije nekoliko dana vodili u perivoju dvorca u Velikom Bukovcu, otkrio Ivan Alexander Drašković, unuk pokojnog grofa dr. Karla Draškovića.

Mladi potomak ove plemićke obitelji koja je dala četiri hrvatska bana, Jurja II., Ivana II., Ivana III. i Ivana V., trenutno živi u Beču, gdje se školuje. Govori nekoliko jezika, među kojima je i hrvatski, završava tamošnju gimnaziju, godinu dana proveo je u internatu u Engleskoj. Čeka ga još služenje vojske u Austriji od šest mjeseci. Osim hrvatskog ima i austrijsko državljanstvo, a vojska je tamo obavezna. Nakon toga planira upisati fakultet iz područja ekonomije i menadžmenta, što mu je potrebno da bi mogao voditi poslove u Hrvatskoj. On baš kao i njegova cijela obitelj voli provoditi vrijeme u Velikom Bukovcu.

Iako su možda javnosti najpoznatiji dvorci, poput ovoga u Velikom Bukovcu ili u Trakošćanu, Draškovići su u Hrvatskoj gradili i crkve, pomagali u razvoju obrazovnog sustava, te su tijekom niza stoljeća imali važnu ulogu u političkom i društvenom životu, a posebice u gospodarskom razvoju.

Nakon Drugoga svjetskog rata Draškovićima je oduzeta sva imovina. Izgubili su svoja tada nacionalizirana imanja u domovini i odselili se u inozemstvo. Novi život nastavili su u Güssingu u Austriji, a 1992. godine se pokojni grof dr. Karl Drašković vratio se u Hrvatsku s kojom je i poslovao iz austrijskog Gradišća.

Nakon što je devedesetih, uspostavom samostalne Republike Hrvatske, omogućen povrat imovine, Draškovići su jedan dio uspjeli vratiti, poput spomenutog dvorca u Velikom Bukovcu.

Nakon smrti grofa Karla, posjed u Velikom Bukovcu naslijedio je njegov sin Nikolaus, koji je oženjen libijskom plemkinjom Rulom s kojom ima blizance Ivana Alexandra i Mariju Alisar, te mlađeg sina Karla koji je ime dobio po svojem djedu.

Draškovići su ubrzo nakon povrata započeli s obnovom dvorca u Velikom Bukovcu, koji je do tada bio nagrižen zubom vremena…

Potom slijede godine borbe za povrat oduzete imovine, a nakon očeve smrti tu pravnu bitku nastavlja njegov sin Nikolaus.

Obitelj se inače u Austriji bavi poduzetništvom. Iako su potomci plemićke obitelji, ne vole to ni na koji način isticati. Ipak, nastoje se uključiti u društveni život pa je tako nedavno u Trakošćanu održana sad već tradicionalno sportsko događanje “Utrka za mač grofa Draskovicha” u organizaciji Atletskog kluba Varaždin. Pobjednicima je ove godine medalje uručio Ivan Alexander.

– Ove godine otac i majka nisu mogli doći zbog poslovnih obaveza pa je meni pripala ta čast. Zaista lijepo događanje i drago mi je da sam bio prisutan. Želja moje obitelji je da pridonosimo razvoju kraja u kojem su živjeli naši preci, a kako se bliži završetak mog školovanja, otac me sve više uključuje u posao. Tu mi je od velike pomoći upravitelj i direktor Ivan Domislović, koji već 35 godina brine o posjedima, ali i pravnim zavrzlamama oko povrata imovine – kaže nam mladi Ivan.

Zanimalo nas je i kako izgleda njegov život kad uhvati malo slobodnog vremena.

– Ne znam kakva je ovdje percepcija, ali to što smo nasljednici plemićke obitelji ne znači da se ne trebamo boriti u poslovnom ili bilo kakvom drugom smislu. Roditelji imaju jako puno posla, mi im nastojimo pomoći, ali i krenuti nekim svojim putem. Osobno mi je cilj završiti školu i preuzeti brigu o imovini u Hrvatskoj, te živjeti ovdje u dvorcu u Velikom Bukovcu. Slobodno vrijeme? Volim ga provoditi s obitelji i prijateljima, kad nismo u Hrvatskoj, volim otići na planinarenje ili odmor u prirodi u Austriji, primjerice negdje uz rijeke – govori nam skromni Ivan Aleksandar. Mladić ima velike ambicije vezane uz sam završetak obnove dvorca, ali i razvoj cijeloga kraja.

Ovaj put u Hrvatskoj je proveo nešto više vremena, pa je uz poslovne obaveze uspio i malo bolje upoznati bukovečki kraj.

– Proveo sam jedno poslijepodne uz Dravu, odnosno ribnjak Željka Sovića koji uspješno godinama vodi ugostiteljski objekt u sklopu dvorca – rekao nam je Ivan, koji se okušao i u ribolovu. Dodaje da je zahvalan što je uspio vidjeti i doživjeti prirodne ljepote ovoga kraja.

Međutim, kako kaže, nije u Hrvatsku došao samo uživati u ljepotama rodnog kraja njegovih predaka, već i raditi, i to po 10 do 12 sati dnevno.

– Namjera je bila da se još detaljnije upoznam s poslom, ali doslovno, kako s papirologijom, tako i fizičkim poslom – priča nam Ivan Alexander koji je primjerice iskusio kako je to raditi na proizvodnji tagetesa.

Prošlog tjedna je pak s Domislovićem i njihovim suradnicima, te jedan dan i s ocem Nikolausom, obilazio posjede diljem Hrvatske. Održali su niz sastanaka, a mladi Ivan kaže nam da željno iščekuje novi dolazak u ovaj kraj.

Kad se riješe sve pravne zavrzlame, posvetiti će se daljnjoj obnovi dvorca, ali i upravljanju imovinom. Spomenimo i da su im u Opatiji vraćene mala i velika Villa Keglevich, kao i nekretnine u Zagrebu, te poljoprivredna zemljišta i šume na području Varaždinske županije, ali i drugim dijelovima Hrvatske.