Povežite se s nama

Život i društvo

Alan Rinkovec: Iako svoj život izlažemo opasnosti, posao u Gorskoj službi nema mana

Objavljeno:

- dana

Volontiranje u HGSS-u

Članovi Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) dostupni su 24 sata na dan te svoj život često stavljaju u opasnost.

Jedan od članova Hrvatsk gorske službe spašavanja je i Varaždinac Alan Rinkovec, koji slobodno vrijeme stavlja na raspolaganje unesrećenim osobama u nepristupačnim područjima.

Tim kao jedno

– Svi članovi Gorske službe spašavanja moraju biti svjesni da ti možeš biti ta osoba koja može nastradati u brdima. I sam sam par puta zaglavio u stijeni pa znam kakav je osjećaj znati da u problematičnoj situaciji postoji netko tko bezuvjetno dolazi u pomoć bez obzira na način koji je doveo do nesreće – objašnjava pročelnik Rinkovec.
– Svaki je izlet ili avantura u prirodi, kao bijeg od svakodnevice, izazov koji čovjeku otvara nove vidike, pruža nove doživljaje slobode, umjetnosti kretanja i percipiranja okoline. Kada u takvom pothvatu stvari pođu krivo, dobro je znati da postoji služba koja posjeduje potrebna znanja, vještine, želju da pomogne i razumijevanje – dodao je Alan Rinkovec iz Hrvatske gorske službe spašavanja, koji je postao pročelnik Stanice u Varaždinu prije dvije godine. Posao je to, kaže, bez mana. – Radiš ono što voliš i jednostavno te ispunjava velikim zadovoljstvom – kaže pročelnik Rinkovec, čija je Stanica u prošloj godini iz Centra 112 primila šest direktnih poziva za spašavanje.
– Svakom je članu, pa tako i meni, zadovoljstvo izaći u akciju sa svojim kolegama i napraviti nešto dobro. Svašta se nagledaš, ali s vremenom si posložiš stvari u glavi i fokusiraš se da akciju odradiš najbolje moguće. S iskustvom sve nekako sjeda na svoje mjesto i nezgodne stvari postaju normalne, kao i u svemu drugome – rekao je pročelnik Alan Rinkovec, koji je na sjednici Stožera Civilne zaštite u ime varaždinskog HGSS-a primio zahvalnicu za doprinos i suradnju u razvoju sustava Civilne zaštite na području Varaždinske županije, koja je kaže, vezana za uspjeh cijele Stanice.

Ljubav prema prirodi

Njegova ljubav prema prirodi i brdima počela je u srednjoj školi prvenstveno kroz planinarenje i brdski biciklizam, a s vremenom se nastavila kroz penjanje, alpinizam i brdsko trčanje. Nakon što je završio alpinističku školu, dvojica starijih članova predložili su da postane član HGSS-a, na što je pristao. Time je postao dio mozaika gorskog spašavanja Stanice Varaždin, koja se već više od 60 godina brine o sigurnosti svojih sugrađana u pohodima na nepristupačnim područjima. Trenutno broji 18 članova.
Varaždin je, kaže Alan Rinkovec, grad u kojem se zadnjih godina znatno povećava broj ljudi koji se bave vanjskim aktivnostima poput penjanja, brdskog trčanja, biciklizma i planinarenja.

Svi članovi varaždinske Hrvatske gorske službe spašavanja volontiraju

– Na par zadnjih alpinističkih škola i speleoškola bilježimo porast ženskih članova, tako da se nadamo da ćemo u naše redove primiti uskoro i  članicu Stanice – rekao je. Tehnike i vježbe spašavanja članovi Gorske službe rade najčešće u brdima u varaždinskom okruženju: Ravnoj Gori, Pokojcu, Ivanščici ili Kalniku, a svake godine u rujnu odlaze na jedno od dežurstava u NP Paklenicu, koja je postala penjačka meka Hrvatske za stanične vježbe. Kao jedne od opasnijih akcija izdvajaju se one u visokoj stijeni s višestrukim prijelomima, a često i vanjskim prijelomima te krvarenjima opasnima po život.

Tijekom svog rada u službi Gorske službe spašavanja često se susretao i sa smiješnim i neuobičajenim akcijama.
– Najzanimljivije su intervencije u kojima smo skidali kućne ljubimce s drveća ili oslobađali zaleđenog labuda kojem pomoć zapravo i nije trebala, jer se sam oslobodio kako smo dolazili do njega. Ali koliko god te situacije djelovale smiješno i neozbiljno, osmijeh i veselje ljudi kojima je njihov ljubimac ponekad “sve na svijetu” daje dovoljno energije da onaj tko je raspoloživ sljedeći put opet ode bez razmišljanja, a u Stanicu se vraća s dobrom pričom – dodaje.

Varaždinci sigurni

Statistički, broj akcija na varaždinskom području nije velik i obično se ne radi o ozljedama opasnima po život. Najčešće ozljede su prijelomi ekstremiteta i razna uganuća. Također, dobar dio odnosi se na potrage za nestalim osobama na nepristupačnim područjima.

– Stanica puno radi na preventivi te u organizaciji s planinarskim društvima provodi alpinističke i speleoškole te gostuje na predavanjima raznih planinarskih škola. Tako se ljude upoznaje s radom Stanice i pokušava se u samom početku ukazati na moguće pogreške i načine na koje ih izbjeći, da ne uče na svojima – dodao je pročelnik Rinkovec. U redovne aktivnosti Stanice ulaze razna dežurstva na sportskim događajima u prirodi, obično četiri do pet dežurstava godišnje, stanične vježbe ljetnih, zimskih ili speleo tehnika spašavanja jednom mjesečno, kao i kondicijske vježbe te konstantan rad s novim članovima.

Ovogodišnji cIlj varaždinske Stanice jest da svi pripravnici završe obuku do kraja

– Prednosti ovog posla su mnogobrojne te volontiranje pruža izuzetan osjećaj. Kada to možete raditi unutar profesionalno ustrojene službe u okruženju u kojem se i sami osjećate odlično i provodite većinu svog slobodnog vremena te ga još k tome provodite s prijateljima, opisivanje je suvišno – dodaje. Jedan od ovogodišnjih ciljeva Stanice Gorske službe u Varaždinu jest da svi pripravnici završe obuku do kraja i polože ispit za gorskog spašavatelja, čime bi se uvelike upotpunio varaždinski tim HGSS-a.

– Događalo se da se ljudi unesreće i ne zovu HGSS jer im je neugodno ili se brinu što će drugi reći. Za to nema potrebe. Mi ćemo doći po vas te ćete zasigurno doživjeti novu avanturu u sigurnim rukama na putu do djelatnika Hitne pomoći, oni će vam pomoći da se izliječite i nakon toga, kad se opet vidimo u brdima u nekoj veselijoj i sretnijoj atmosferi, možemo zajedno nazdraviti za što manje ozljeda u budućim pothvatima – naglasio je pročelnik.

Izvor:
Foto:

Život i društvo

Ljerka Klarić koja je nakon 41 godine staža otišla u mirovinu: Učitelji i nastavnici mogu mijenjati svijet

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

– Smatram da sam odabrala zanimanje svog života jer učitelji i nastavnici mogu mijenjati svijet. Mi smo ti, koji uz roditelje, učenike pripremamo za život, što često i nije lako, ali svoj posao ne bih mijenjala – rekla je Ljerka Klarić, nastavnica savjetnica poljoprivredne skupine predmeta iz Srednje škole „Arboretum Opeka“ iz Marčana, a koja je nakon 41 godine radnog staža otišla u mirovinu.

S njom se složila i pedagoginja u Drugoj osnovnoj školi Varaždin Pavica Kocijan koja je također nakon 41 godine radnog staža otišla u zasluženu mirovinu.

– Suradnja s djecom, roditeljima i učiteljima ostat će mi u najljepšem sjećanju. Posao pedagoga, posebice kad radite u školi s velikim brojem učenika je izazovan, ponekad i težak, ali kada volite taj svoj posao, onda vam ništa nije teško – izjavila je Pavica Kocijan.

One su u utorak, 3. listopada zajedno s još 61 djelatnikom osnovnih i srednjih škola, kao i dječjih vrtića koji su otišli u mirovinu u školskoj godini 2022./23., primile zahvalnice Varaždinske županije za dugogodišnji rad, predanost te doprinos odgoju i obrazovanju uz Svjetski dan učitelja, koji se obilježava 5. listopada.

Uz župana Varaždinske županije Anđelka Stričaka, zahvalnice sada već bivšim djelatnicima škola i vrtića uručio je i pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport dr. sc. Miroslav Huđek.

Nastavite čitati

Život i društvo

Varaždinski vrtlar Dario Kocbek: “Već sam vizualizirao svoj savršeni prostor u vrtu za meditaciju”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

FOTO : IVAN AGNEZOVIC

Samozatajni varaždinski urbani vrtlar i ekolog Dario Kocbek ne miruje ni kada jesen pokuca na vrata. Stoga je ovih dana odlučio dodatno proširiti svoj atraktivni japanski vrt s tri jezerca, koji privlači svojom ljepotom u svako godišnje doba.

Kao u Kyotu

Podsjećamo, Dario Kocbek više od dva desetljeća marljivo uređuje svoju zelenu oazu koja ne mu je pružila spokoj i priskrbila priznanja struke. Ljubav i strast prema vrtlarenju kod Darija je počela 1996. godine kada nakon 5 godina provedenih na ratištu, u mirnodopskim uvjetima izlazi iz profesionalnog sastava 7. gardijske brigade. To je bila logična odluka mladog nadnarednika, prekaljenog bojovnika koji je s kolegama – dočasnicima tijekom Domovinskog rata bio doslovno kičma hrvatske vojske. Međutim, ostale su mu posljedice trauma s kojima će se poput tisuća branitelja uskoro morati suočiti.

– S obzirom na to da je moja majka u to vrijeme išla u mirovinu, ponudila je da izaberem između obiteljskog posla i vojne karijere. Odlučio sam se za ugostiteljstvo i potom još 13 godina rukovodim poslovanjem popularnog Strniščaka. Nakon epizode s ugostiteljstvom i odlaska u vojnu mirovinu imao sam vremena surfati internetom. Srećom, naišao sam na stranicu koja je detaljno prezentirala predivne japanske vrtove u Kyotu od kojih mnogi okružuju tamošnje budističke hramove. Supruzi Nevenki obećao sam da ćemo imati takav jedan vrt. Naravno da me gledala s nevjericom jer dvorište je bilo “okupirano” gospodarskim zgradama. Međutim, uklonio sam sve objekte koji se nisu uklapali u moju viziju i prvo je pod mojim rukama nastalo jezerce. U toj najvećoj “bari” već 23 godine uživa i naša kornjača Biba – ističe Kocbek od kojeg doznajemo da mu je godinama velika podrška u borbi s posttraumatskim stresnim poremećajem bio prim. dr. sc. Ivan Krpan.

Riječ je o iznimno stručnom psihijatru koji je dobro razumio kakve su ratne strahote proživjeli hrvatski branitelji.

– Pokraj mene je na različitim terenima u Domovinskom ratu poginulo 12 kolega i razumljivo je da su ostale velike traume. U mojem slučaju, između ostalog rezultirale su nesanicom pa i danas jako malo spavam. No, nisam si dozvolio da medikamenti od mene naprave nekakvog “zombija” i stoga već više od dva desetljeća svo slobodno vrijeme posvećujem brizi o ukrasnom grmlju i cvijeću – objasnio je objasnio je ovaj 56-godišnjak koji je nakon prvog, brzopotezno uredio još jedno manjeg jezerca kojeg danas u dvorištu više nema.

Prava uživancija

Preostalima je raznolikim sadnicama ukrasnog patuljastog grmlja i drveća ukrasio obale, dok u jezercima plutaju lopoči i rase različito vodeno bilje.

– Japanske vrtove je nemoguće urediti za godinu dana. To si mogu priuštiti samo tajkuni koji mogu platiti bezbroj vrijednih ruku – kroz smijeh kaže naš sugovornik koji svim znatiželjnicima rado savjetuje kako vrtlarenjem osigurati bijeg od gradske vreve.

Otkrio nam je da u vrtu ima posađene ukrasne kovrčave vrbe, magnolije, borove, javore, bijeli hibiskus, rododendrone, azaleje, žutiku, ukrasne trave, hostu, tise, hamaciperise i bezbroj različitih trajnica. Štoviše, kod njega u Turčinu iznenađujuće dobro uspijeva i šimšir koji je posađen oko cvjetnih lijeha.

– Buxus je dosta osjetljiv na bolesti, a napada ga i šimširov moljac. Nažalost, od travnja do listopada potrebno ga je svaka dva tjedna prskati insekticidima ili mu nema spasa. Posadio sam dosta juniperusa, tuja, a okućnicom s ulične strane dominiraju soliterno posađen čileanski bor (Araucaria araucana) te topiary – veli umirovljeni branitelj zlatnih ruku.
Iznimno je vješt u orezivanju i oblikovanju ukrasnog drveća, a baš taj segment vrtlarenja neizostavan je u tzv. “pravocrtnim” francuskim vrtovima.
– U japanskom vrtu prisutno je puno raznolikosti, dok su francuski – renesansni vrtovi uređeni “kao po špagi”. Imao sam dovoljno mjesta za uređenje dva tematska vrta u kojima ne nedostaje žubor vode. Ti minijaturni vodoskoci daju poseban užitak te pridonose atmosferi koja opušta i sve naše goste – govori naš domaćin o vrtu u kojem se pretapaju svjetlo i sjena.
Našlo se u njemu mjesta za ukrasnu ljesku i bonsai o kojem vodi brigu 10 godina. Nažalost, potonji je usamljen jer Dario svoju zbirku patuljastog drveća, koje se uzgaja prema japanskim metodama, poklonio prijateljima.

Bez alata nema zanata

Zavirili smo i u njegovo spremište alata prepuno motika, lopata, grablji, vrtlarskih škara…
– Više cijenim klasične škare, jer bez njih nema uspjeha kod oblikovanja ukrasnog drveća i grmlja. Motorne škare ubrzavaju proces, ali tada izostaje preciznost. Iako imam akumulatorske, u poslu oblikovanja ukrasnog drveća i grmlja ostao sam “tradicionalist” – rezolutan je Kocbek.

Dodajmo da njegova obitelj obožava roštiljati i objedovati u vrtnoj nadstrešnici koja ima i funkciju pergole. Pritom im se pruža pogled na prekrasne japanske lanterne različitih veličina iz kućne radinosti. Sve su mobilne i premještaju ih po potrebi radi osebujnog noćnog ugođaja.
– Ograničen sam prostorom te namjeravam srušiti dio spremišta za alat. Uredit ću i mali vrt za meditaciju, a više detalja o tom projektu zasad vam neću otkrivati. Posjetite me iduće godine, dotad će i metalna dvorišna ograda nestati. Naime, zamijenit će je osebujna konstrukcija od čvrstih bambusovih štapova… – zaključio je Dario Kocbek.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje