Ludbreg danas slavi Dan Grada, a s gradonačelnikom Bilićem razgovarali smo o projektima, planovima, ali i trenutnoj političkoj situaciji. Među osnivačima je Nezavisne platforme sjever, čiji je predsjednik međimurski župan Matija Posavec.

Ludbreg se ove godine opet upisao na kartu svijeta. Ovaj put zbog jedinstvenog obrazovnog programa kakvog nitko prije njih u Hrvatskoj nije realizirao. Kroz projekt “Regionalni znanstveni centar za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje u STEM području”, izgradili su Newton sobe, i to uz stari mlin, na području koje je bilo prepušteno propadanju. U svijetu postoji samo 45 Newton soba, a jedine u Hrvatskoj imat će Ludbreg.

Za Ludbreškog gradonačelnika Dubravka Bilića ovo je jedan od najljepših projekata, a za Ludbreg koji slavi svoj dan, sigurno jedan od ljepših poklona.

– Riječ je o obrazovanju i ulaganju u naše najmlađe. Želja nam je da kroz priču Regionalnog znanstvenog centra Lori govorimo i o Ludbregu kao mjestu koje pruža dodatne mogućnosti za obrazovanje za cijeli sjever, odnosno Varaždinsku, Međimursku, Koprivničko-križevačku županiju i Krapinsko-zagorsku županiju te Zagrebačku županiju – rekao nam je Bilić.

Obrazovanje je sigurno prioritet, ali po pitanju projekata, Ludbreg je daleko dogurao i u drugim područjima. Među vodećima su po pitanju EU projekata, konstantno ulažu u komunalnu infrastrukturu, a ulažu i velike napore u brendiranju outdoor turizma. Da se trud isplati i da Ludbreg postaje sve više prepoznatljiv sportašima, rekreativcima i svima onima koji vole boravak u prirodi i takve sadržaje govori i činjenica da se upravo u Centru svijeta odvija Welcome Spring festival, manifestacija koja iz godine u godinu privlači sve više ljudi.

Razvoju turizma sigurno je doprinijela i suradnja s okolnim općinama, a da je spajanje i povezivanje itekako neophodno Bilić napominje već dulje vrijeme.

– Povezivanje i suradnja su ključni ako želimo razvijati ovaj naš kraj. Praktički od osnutka države stvara se ovisnost o Zagrebu, što politički, što u samom funkcioniranju, a prvenstveno financiranju. Turistička zajednica područja Centar svijeta obuhvaća područje Grada Ludbrega, Općine Martijanec, Sveti Đurđ, Veliki Bukovec, Mali Bukovec, Jalžabet, a nedavno nam se priključila i Općina Trnovec Bartolovečki. I to je jedan dobar primjer kako se zajednički može bolje i efikasnije funkcionirati – kaže Bilić.

Kad ste već spomenuli financiranje, nedavno je baš iz Ludbrega stigla inicijativa o financiranju vrtića, odnosno stvaranju preduvjeta da vrtiću budu besplatni za sve roditelje.

Naša je država centralizirana fiskalno, teritorijalno, ali prije svega politički. Da, vrtići za mališane od 4 do 6 godina starosti mogu i trebaju biti besplatni, a inicijativa i prijedlog Nezavisne platforme sjever je da država preuzme financiranje vrtića na način kako se financira i osnovnoškolsko obrazovanje. Time bi se gradovima i općinama dala mogućnost za razvijanje projekata poput naših Newton soba. Međutim, prvenstveno je cilj olakšati roditeljima.

Znači li to da gradovi i općine sada ne mogu razvijati takve projekte?

Mogu, neki gradovi, ali u manjoj mjeri. Većina općina nažalost nema tu mogućnost. Sada ima novca, puno više nego prije 20 ili 30 godina, ali čeka u EU fondovima. Zbog smanjenog financijskog kapaciteta pojedinih općina taj novac ostaje neiskorišten. Općine jednostavno nemaju novca da bi takve projekte sufinancirale. Tu je i nedostatak stručnih kadrova koji bi u općinama projekte pripremali. Svjestan sam da je možda kriva percepcija da ljudi po općinama ne rade ništa. To zaista nije tako. Naša država i dalje ima ogromni birokratski aparat, koji JLS-ovi moraju zakonski poštovati pa se događa da se zaposlenici općina isključivo time bave. Grad Ludbreg s druge strane ima i kapaciteta i stručnih kadrova da takve projekte izradi i privede kraju, ali se vrtimo u krug. Nažalost postali smo zemlja koju je zarobila birokracija i politika interesa, prije svega stranačkih, a i osobnih.

Došli smo u situaciju da smo postali zemlja nezadovoljnih ljudi, u situaciju da ljudi više ne vjeruju ni u dobre projekte jer je javni prostor godinama zagađen aferama, raznim neispunjenim obećanjima i svađama među političarima. Toliko se kao pojedinci povlačimo u sebe i više ne percipiramo ni ono dobro za našu sredinu. Prije svega trebamo vratiti povjerenje u ljude, međusobnu suradnju i u konačnici, moramo postati svjesni da ovaj kraj vrijedi, isto kao i ljudi koji ovdje žive. Predugo smo bili zapostavljeni.

Kako to mislite zapostavljeni?

Premijer Plenković, ministri, i ostali dužnosnici su zaista u zadnja dva mjeseca bili puno putra u našem kraju. Ali nije ništa novo da nas pohodi vrh države pred izbore. Sve dosadašnje vlade zapostavljale su ovaj kraj. Nemamo more, ali mi ovdje imamo Bednju, Plitvicu, Dravu i Muru, plodnu zemlju, šume, vinograde… I jako vrijedne ljude, koji su doduše tihi. Pa se onda dogodi da je sjever Hrvatske i dalje na začelju po plaćama, da se pomaže istoku i jugu, da se ulaže u tunele i ceste uz obalu, a mi na primjer čekamo rotor u Selniku ili rekonstrukciju ceste prema Varaždinskim Toplicama godinama, iako svi znaju da su to crne točke i predstavljaju prometnu ugrozu.

Ljudima je bitno da imaju standard kakav zaslužuju, od cesta, uređenih ulica, makadamskih puteva, pa do ulaganja u obrazovanje i turizam. Lokalne sredine moraju biti bogatije, u smislu stvaranja boljih mogućnosti i boljeg standarda za svoje mještane. Ovako ih stalno tjeramo da budu na čekanju, da budu strpljivi jer ima važnijih projekata u drugim sredinama.

Naši ljudi nisu zaslužili da budu potplaćeni, da rade za premale plaće i jedva preživljavaju u miroviiu, da im se stalno govori da nema novca da bi im se uredila ulica ili uredilo igralište… a upravo s takvim problemima se suočavaju brojni načelnici. Znam da to nije jasno ljudima koji dane provode u zagrebačkim uredima i budimo realni, takvi ljudi pišu pravila, uredbe i zakone. I zato kažem da je politika sve udaljenija od ljudi.

Kad smo kod politike, Grad Ludbreg najdalje je stigao s projektom integriranog prijevoza. Ipak, nije bilo političke volje s viših instanca da projekt zaživi.

Da, ali to ne znači da ćemo mi odustati. Cilj je uspostaviti prijevoz koji bi zadovoljavao potrebe naših sugrađana, ali i koji bi bio jeftiniji. Trenutno imamo situaciju da recimo iz Ludbrega u Veliki Bukovec vozi jedna ili dvije linije dnevno ili ako odete u jednu od okolnih općina autobusom, nemate se više isti dan kako vratiti. I ljudi su ovisni o automobilima.

Integrirani prijevoz je jedan od najvažnijih projekata ne samo Ludbrega već i svih okolnih općina. Drago mi je da se napokon i na razini županije govori o važnosti uvođenja novog modela javnog prijevoza, ali isto tako znamo da problem nije od jučer.

Mi smo taj projekt do sada uložili smo dosta novaca, ali i dosta truda, dosta istraživanja i došli smo do faze kad ga možemo implementirati. I tu se najbolje vidi što znači biti na čekanju. Čekati autobus da odete do doktora, u školu, na trening, na kavu s prijateljima koji neće doći. Ali zato dolazi autobus za Njemačku, Norvešku, Nizozemsku koji odvozi naše mlade ljude koji se ne budu vratili.

Projekt je vrijedan tridesetak milijuna kuna s uključenim obnovljivim izvorima energije. Ukoliko bismo radili klasičnu priču ona bi bila puno, puno jeftinija, ali očekujemo da bismo se mogli javiti na neki od natječaja upravo koji potenciraju autobuse ili na električni pogon ili na vodik. Mi smo istovremeno s tim projektom spremili projekt punionice vodika odnosno proizvodnje solarne energije. Jedan smo od rijetkih malih gradova koji ima spreman projekt. Očekujem da ćemo uspjeti pronaći financiranje za ovaj projekt jer je uistinu kvalitetan i vrijedan i sve susjedne općine jednako su kao i mi zainteresirane da on zaživi. Realizacija projekta bi ujedno značila i uštedu gospodarstvu jer bi stanovnici našega kraja mogli s posla i na posao odlaziti autobusom koji je jeftiniji od javnoga prijevoza, a tu je i smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Osobno mi je želja da ovaj projekt što prije zaživi. Jer sada imamo ljude u općinama odsječene od gradova. Zaboga, nismo u srednjem vijeku da ne možemo omogućiti školarcima da idu na treninge autobusom u Ludbreg ili Varaždin ili umirovljenicima da odu liječniku ili u trgovinu. Kao da nije dovoljno da ti umirovljenici jedva krpaju kraj s krajem. Na žalost, do ovoga projekta je stalo jedino nama i nikome drugom.

Umirovljenike u zadnjih nekoliko mjeseci svi spominju

Zapravo je to tužno jer umirovljenici ne žive teško samo pred izbore, a nažalost već smo se više puta uvjerili da im nije bilo bolje ni poslije izbora. Kad letimično pročitate medije vidite da dosta stranaka ima dobrih dijelova programa, pa i onih vezanih za umirovljenike. Nažalost, većina tih predizbornih ostane samo to – predizborni program. Povećanje mirovina svakako treba biti prioritet jer ove jednokratne pomoći ne rješavaju problem dugoročno. Međutim, isto tako je važno riješiti problem nedostatka domova za starije, što je jedan od razloga što je smještaj u domovima toliko poskupio da si ga sve manje ljudi uopće i može priuštiti. Zato smo mi u Nezavisnoj platformi sjever razradili model prema kojem bi se u svakom gradu, a po potrebi i u pojedinim općinama, izgradio dom za starije odnosno centri koji bi pružali cjelodnevnu skrb starijim osobama koji bi na taj način mogli čim dulje u svojim domovima. Time bi omogućili da naši stariji mirovinu provode blizu svojim obitelji, u svom gradu, a i puno, puno jeftinije.

I za kraj, što očekujete od kampanje, a što od rezultata izbora ?

Ako je suditi prema ovome što smo do sad gledali i slušali, dobro je da će kampanja biti kratka. Jer, sve se svodi na svađe, pozive na testiranja i tko je bolji ili jači. Nažalost takva se politika iz saborskih klupa preselila i na lokalnu razinu i to je zato jer u politici zapravo i nema nekih promjena, ljudima su se nudile stalno iste opcije, koje su, ovisno o rezultatima izbora, samo mijenjale strane. Pa vidimo i sada da su stranke koje su još donedavno bile u Vladi s HDZ-om, sad idu u koaliciju s SDP-om. To je samo dokaz da je politika sama sebi svrha i da se sve svodi na interese pojedinaca u strankama. Mislim da je građanima dosta velikih političkih priča i zastava koje nastoje biti dobri i prema jugu i sjeveru i zapadu i istoku. I u takvim odnosima uvijek bolje prolaze oni koji su glasni i imaju više vremena od nas.

U stvarnom životu, a pod tim mislim sve ono što se ljudima događa, od malih plaća, visokih cijena, mizernih mirovina, nemogućnosti da djeci omoguće sve što bi htjeli, je nažalost situacija sve teža. Jer kako drugačije objasniti s jedne strane da netko tvrdi da nam nikad nije bilo bolje i da plaće nisu bile nikad veće, a s druge strane one koji govore da su ovi prvi krivi što nam nije dobro. Zato je jasno i normalno da je izlaznost na izborima sve manja i da ljudi imaju osjećaj da nemaju za koga glasati. Nezavisna platforma Sjever na izbore izlazi samostalno u našoj izbornoj jedinici jer smatramo da je vrijeme da kažemo dosta odnosu na koji se država i politika odnosila prema ovome kraju. Za razliku od većine ostalih mi ne moramo slušati nikoga u Zagrebu, nismo nikome ništa dužni, politički put nam ne određuju iz nekih ureda u metropoli i u Saboru ćemo biti glas naših vrijednih ljudi sa sjevera. Svi već lokalno radimo kao načelnici, gradonačelnici, župani, vijećnici i svakodnevno rješavamo probleme i vodim nove projekte.

Podravci najbolje znaju kako je u Podravini i koliko nam svima znači Podravska magistrala koje nema ni u planovima, isto tako Međimurci najbolje znaju šta treba Međimurju, Zagorci najbolje znaju što treba Zagorju. I to je bit priče. Ne trebaju nam strančarenja jer si takvu politiku više Hrvatska ne može priuštiti zbog realnih problema koje sam ranije spomenuo. Bolji standard, veće plaće i mirovine, besplatni vrtići, jeftiniji domovi i efikasniji prijevoz, uređene ceste i modernije obrazovanje, zdravstvo bez korupcije… Zvuči jednostavno jer zapravo i je jednostavno, ali to ni jednoj političkoj opciji do sad nije odgovaralo jer im se valjda činilo da bi bez ideologija i svađa njihovo djelovanje izgubilo smisao.