Povežite se s nama

Život i društvo

Ivica Dukarić iz Cvetlina svojim motorima samo lani prevalio 55.000 kilometara

Objavljeno:

- dana

Ivicu Dukarića (33) iz Cvetlina možemo nazvati zaljubljenikom u motore i vožnju, ali točnije je reći da je avanturist.

On je nakon završene srednje škole u Varaždinu te fakulteta u Mariboru dobru poslovnu priliku našao 2014. godine nedaleko Graza, gdje i danas živi i radi. Ipak, oduvijek voli motore, te je kao član Moto kluba „JAL“ iz Ivanca proputovao cijelu Hrvatsku i veći dio Europe, a kasnije su se njegove motoavanture preselile i na druge kontinente.
Tijekom blagdana Dukarića smo „ulovili“ u rodnom kraju, gdje nam je ispričao sve o svom posljednjem putovanju. Radi se motorističkoj turi od osam dana i 8000 kilometara do Maroka i natrag, na kojoj je bio početkom prosinca 2018. godine.

– Mislim da sam ljubav prema motorima naslijedio od djeda Jakoba. Tata je jako protiv motora jer sam 2007. godine imao tešku prometnu nesreću u Lepoglavi i jedno vrijeme ostao praktički nepokretan. Ali to me nije zaustavilo, i dalje vozim motore kad god mogu. Nisam od planiranja, samo odlučim da nekamo idem i krenem, često i sam. Imam polazišnu točku i cilj, sve ostalo je bez plana. Radije izabirem makadamske putove i zabačena mjesta nego ona razvikana jer me zanimaju nove kulture te kako ljudi zaista žive – objasnio nam je Dukarić, dodavši da je u 2018. prevalio ukupno 55.000 kilometara. Kaže da je veliki obožavatelj BMW motora. Zbog svojih čestih putovanja Dukarić dodaje da su mu nudili da piše i putopis, ali nije bio zainteresiran.

Avanture

Tijekom protekle godine ovaj motorist je s prijateljima vozio Balkansku rutu (Srbija, Makedonija, Albanija, Grčka, Crna Gora, BiH i Hrvatska), a nedavno je bio u Rumunjskoj. Dukarić je u kolovozu 2018. planirao otići motorom do Sirije i Dubaija te je predao papire u sirijskom veleposlanstvu u Beču, više ih puta nadopunjavao, ali nikakav odgovor na svoj zahtjev za vizu nije dobio, pa je vrlo razočaran, ali pokušat će ponovno.

Ne bojim se putovati nikamo jer loših iskustava nemam, a i o svemu razmišljam pozitivno. Na motorističke rute nosim samo nešto rublja i novac.

U prosincu pak se iznenada dosjetio da bi mogao ponovno do Maroka, točnije gorja Veliki Atlas, gdje je bio i godinu prije sam. Ovog puta se javio prijatelju motoristu Senadu Krueziju u Njemačku, koji je također na motoru proputovao dobar dio svijeta i koji je ideju bez razmišljanja prihvatio. Putovanje je počelo 7. prosinca, a dečki su se samo dogovorili da se nađu dan kasnije u Montpellieru u Francuskoj. Dukarić je krenuo iz Graza svojim BMW-om S1000XR, a Kruezi iz Baden-Badena svojim BMW-om R1200GSA. Tako je već prvog dana hrvatski motorist odvozio rutu od 1350 kilometara.

4 motora su u njegovu vlasništvu, od toga tri BMW-a

– U Montpellieru smo prespavali, zatim krenuli prema Barceloni, dalje prema Valenciji, nedaleko koje smo noćili. Od Valencije smo trećeg dana krenuli prema Algecirasu. Stižemo u trajektnu luku, parkiramo motore, kad do nas dolazi dečko od 20-ak godina predstavljajući se kao zaposlenik luke i kaže da će nam pomoći oko kupnje karata. Meni je odmah bilo sumnjivo kad mi je počeo pokazivati gdje moramo kupit karte za trajekt. Odbijao sam njegovu pomoć jer sam znao da je neka prevara u igri, ali je Senad rekao da imamo vremena do polaska trajekta, pa možemo vidjeti što to on nama nudi. Tako nas je taj “zaposlenik” vodio do jedne ulice blizu glavnog ulaza u luku i rekao da je to jedino mjesto gdje danas prodaju karte.

Uđemo u nekakvu malu, prilično neurednu trgovinu mobitelima u kojoj zaista prodaju i karte za trajekt. Kažemo mi njemu da trebamo dvije povratne karte za motor i vozača za Ceutu. On sa smiješkom nešto računa i kaže da je cijena jedne povratne karte 180 eura. Ja sam odmah znao da žele zaraditi na nama te mu kažem da je to previše i da je cijena povratne karte oko 120 eura. Na to on uzvraća da nas može pustiti za 150 eura, ja se njemu nasmijem, zahvalim mu na pokušaju prijevare, okrenemo se ja i Senad i vratimo se natrag u luku na legalno prodajno mjesto, gdje kupujemo karte po 114 eura – o početku putovanja u Afriku ispričao je Dukarić.

Momci su zatim ukrcali motore na trajekt te isplovili prema Ceuti, španjolskoj enklavi na sjeveru Afrike, kamo stižu nakon sata plovidbe i gdje tankiraju motore jeftinim afričkim benzinom, kojem je cijena 85 centi.

Ostao bez goriva

– Krećemo prema granici s Marokom, gdje smo se malo požurili da riješimo potrebne papire za nas i motore na marokanskoj granici. Ugodno iznenađenje je bilo oduševljenje carinika i policajaca na marokanskoj granici kada sam pokazao hrvatsku putovnicu, prva rečenica je bila: “Oooo, Croatia… Luka Modrić”, a potom su me svi pitali za naše proslavljene nogometaše. Nakon riješenih papira krenuli smo prema gradu Tétouanu, gdje smo ponovno prespavali. Ujutro sljedećeg dana krenuli smo prema mjestu Ifrane. Ifrane je poznato turističko mjesto u Maroku koje se nalazi na 1665 metara nadmorske visine te je privlačno mnogim turistima zbog svoje specifične alpske klime.

Na marokanskoj granici, kada sam pokazao hrvatsku putovnicu, prva rečenica je bila: ‘Oooo, Croatia… Luka Modrić’

Dalje smo put nastavili prema gradu Khenifri. Iz tog mjesta smo krenuli prema Marakešu, preko gorja Veliki Atlas, vozeći gotovo cijelim putom po uskim, prilično oštećenim cestama. Kako je već bilo dosta hladno, a i umor nas je polako hvatao, oko 22 sata stižemo do grada Tangera. Ja vozim prvi i na samom ulasku u grad ugledam hotel, gdje stajemo i odlučimo prespavati. Ustali smo odmoreni, doručkovali, malo popričali s domaćinima te tako shvatili da smo noć proveli u hotelu koji je omiljena destinacija marokanskoga kralja. Moram priznati da smo se i mi u tom hotelu osjećali zaista kao kraljevi – nastavio je priču Dukarić.
Poslije doručka spakirali su stvari i krenuli put Marakeša. Ni tamo zanimljivih događanja nije nedostajalo.

– Nakon 200 kilometara vožnje stižemo do jednog raskrižja gdje smo naišli na kontrolni punkt marokanske policije i vojske koja kontrolira putnike. Svaki stranac dobije serijski broj kojim se vodi u evidenciji. U slučaju da nešto pođe po zlu ili da dođe do otmice, policija jednostavno preko tog broja provjeri lokaciju na kojoj smo se zadnji put evidentirali kako bi nas lakše pronašli, tako da je sama sigurnost turista u Maroku na visokome nivou. Nakon evidencije na punktu pitam policajca za put prema Marakešu, ali se nismo baš previše razumjeli jer je govorio samo francuski i arapski, odlučio sam voziti po uputama navigacije te smo nakon dva sata vožnje motorima završili na makadamu, pa vozili kroz kanjone, preko rijeka, ukupno oko 250 kilometara.

Imao sam samo pola rezervoara goriva i mislio da ćemo naići na benzinsku, ali to se nije dogodilo i ja sam praktički usred ničega ostao bez goriva u motoru. Srećom, prijatelj je imao motor s većim tankom, pa smo dio njegova goriva prelili u moj, iako nismo imali crijevo, već smo prerezali plastičnu bocu. S minimalno goriva smo odvozili još oko 80 kilometara, gdje smo od neke djece kupili gorivo. Gorivo u Maroku je jedan euro za litru, a silom prilika mi smo ga tada platili 1,5 eura. Nastavili smo put prema Marakešu, stigli tamo te se istog dana počeli vraćati prema Khenifri, gdje smo spavali. Zatim smo se počeli vraćati prema španjolskoj granici.

Zastali smo nedaleko od svjetski poznate Granade te nakon odmora ponovno vozili prema početnome mjestu sastanka, u Montpellier, gdje smo se Senad i ja rastali – ispričao nam je Dukarić, dodavši da je upravo ova zgoda s nestankom goriva bila najzanimljivija na putovanju, a umalo je ostao bez benzina i na povratku prema Austriji, kod Udina u Italiji.

Bez straha

Naš strastveni motorist nam je objasnio da ga je ovo putovanje u Maroko stajalo oko 18.000 kuna te da često od prijatelja čuje upozorenja tipa: „Pa kam ideš, budu te ubili“, posebno kada ide u politički nestabilne zemlje, ali dodaje da nema nijedno negativno iskustvo sa svojih putovanja nema kad se radi o kontaktu s ljudima.

– Mi motoristi sve preračunavamo u cijenu goriva. Ne bojim se putovati nikamo jer loših iskustava nemam, a i o svemu razmišljam pozitivno. Za mene je putovanje bez plana najljepše. Na motorističke rute nosim samo nešto rublja i novac, a ako idemo u siromašnije područje, uzmemo slatkiše za djecu. Drugo ni ne treba. I nakon ozljede i velike udaljenosti dobro podnosim jer sam u “motorističkoj kondiciji” – veselo dodaje Dukarić.

Uskoro put oko svijeta

Za 2019. godinu najavio nam je da ide na put oko svijeta motorom, ponovno s Kruezijem. Za to tromjesečno putovanje naručio je novi motor, BMW GS 1250 Adventure, za koji kaže da je najbolji za daleka putovanja. Planiraju zaobilaziti glavne ceste te preko Sibira doći na Aljasku, voziti preko cijele Kanade, „spustiti se“ do američkog Los Angelesa, a zatim po poznatoj cesti Route 66 do New Yorka. Tamo će sjesti na avion za Europu, a motore poslati brodom. Dukariću na ovom putovanju, koje bi trebalo početi 20. svibnja 2019., želimo puno sreće te se nadamo još pokojoj odličnoj motorističkoj priči.

Život i društvo

Agresivni i gladni stršljeni vrlo su aktivni ljeti te su opasni jer mogu ubosti više puta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Ilustracija/Pixabay

Agresivni i gladni stršljeni postali su prava prijetnja stanovnicima Slavonije.

I na našem je području bilo problema s ovim životinjama. Podsjetimo, u srpnju 2022. godine u Gornjoj Voći muškarca je napao roj stršljenova te je preminuo.

>> Gornja Voća: 58-godišnjaka izbo roj stršljenova te je preminuo!

Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije objavio je nekoliko savjeta kako se nositi sa stršljenima.

Stršljeni i ose pripadaju porodici osa (Vespidae). To su srednje veliki do veliki opnokrilci, obično crne i žute boje. Leglicom, koja je preobražena u žalac, ubadaju plijen, ali i ljude. Neke vrste žive solitarno, dok većina živi u zajednici. Stršljeni grade gnijezda u šupljim stablima, dupljama drveća, pod strehom, krovovima, u potkrovlju zgrada ili ventilacijskim sustavima, a gnijezdo je promjera 35-60 cm.

Stršljeni su regulatori štetnih populacija kukaca, ali u voćnjacima mogu napraviti i značajne štete jer nagrizaju zrele slatke plodove (najčešće grožđe i kruške), a pored toga oštećuju koru mladog drveća (jasen, joha, breza, lipa, vrba, topola, hrast, divlji kesten, ariš) od kojeg uzimaju materijal za svoja gnijezda što može dovesti do sušenja stabala. Napadaju i pčele, a višestruki ubodi stršljena mogu biti smrtonosni za domaće životinje i za čovjeka jer mogu uzrokovati jake alergijske reakcije. Aktivni su danju i u sumrak, od kasnog proljeća do kraja jeseni.

Dosad su zabilježene 22 vrste stršljena (Vespa) širom svijeta. U Europi je najrašireniji europski stršljen – Vespa crabro, a trenutačno su prisutne još dvije vrste: orijentalni stršljen – Vespa orientalis i azijski žutonogi stršljen – Vespa velutina.

Savjeti

Do danas je opisano više od milijun vrsta kukaca, a samo manji broj vrsta uzrokuje alergijske reakcije kod ljudi. Uzrok tome su otrovi koji sadrže alergene, a izlučuju se ubodom u kožu ili sluznicu. Alergijske reakcije najčešće su uzrokovane ubodima opnokrilaca (osa, stršljena, bumbara i pčela).

Do uboda opnokrilaca uglavnom dolazi slučajno i to najčešće ljeti. Stršljeni mogu ubosti više puta jer ne ostavljaju žalčani aparat u koži žrtve. Ovi su kukci često agresivni, napadaju i kada nisu uznemireni, posebice u kasno ljeto i jesen. Otrov ose i stršljena sadrži kemijski aktivnije tvari pa su alergijske reakcije teže, osobito pri ubodu stršljena gdje je i količina otrova veća.

Na ubode opnokrilaca ljudi različito reagiraju. Reakcije mogu biti lokalne i sustavne (zahvaćen je cijeli organizam). Ubodi znaju biti vrlo nelagodni, no uglavnom su bezopasni i prvenstveno izazivaju samo blagu nadraženost s lokalnim reakcijama. Najčešće se na mjestu uboda, uz bol, javlja crvenilo i oteklina kože, svrbež ili osjećaj pečenja. Simptomi traju od nekoliko sati do nekoliko dana.

Alergijske reakcije javljaju se kod osjetljivijih osoba. Desetak minuta nakon uboda kod takvih se osoba javljaju sustavne (anafilaktičke) reakcije koje mogu biti blage (porast tjelesne temperature, crvenilo, svrbež, osip, mučnina i rinitis), umjerene (svrbež, astma, bol u trbuhu, povraćanje, proljev, promuklost, otekline, otežano disanje – početni znaci anafilaktičkog šoka) i teške (poteškoće s disanjem – edem pluća ili astma, smanjeni krvni tlak, tamnoplava boja kože i sluznica, inkontinencija stolice ili mokraće, gubitak svijesti – odnosno anafilaktički šok koji može završiti smrću – najčešće nakon uboda pčele, ose ili stršljena u područje glave ili vrata). Teške posljedice može imati i pojedinačni ubod opnokrilca u području usne šupljine zbog lokalnog nastanka otekline jezika i ždrijela što može izazvati gušenje. Većina smrtnih slučajeva javlja se pretežno zbog preosjetljivosti osobe, manji dio njih zbog mjesta uboda, a najmanji dio zbog količine ubrizganog otrova.

Općenito, u svrhu smanjenja rizika uboda potrebno je pridržavati se općih pravila ponašanja:

  • izbjegavati boravak u vrtovima i voćnjacima blizu cvijeća ili prezrelog voća
  • ne uznemiravati gore navedene opnokrilce, ne mahati rukama jer zbog toga mogu postati agresivniji
  • ne tresti stare grane s drveća jer ose i stršljeni često ondje imaju gnijezda
  • ako kukac sleti na ruku pažljivo je skinite povlačenjem papirnate maramice po ruci
  • ne hodati bosonog po travi – pčele rado borave u djetelini
  • izbjegavati nošenje preširoke odjeće u koju bi se kukci mogu zavući i postati agresivni; nositi odjeću koja pokriva što veći dio tijela
  • ne oblačiti odjeću jarkih boja; nositi svijetlu, glatku odjeću
  • ne nanositi na kožu intenzivne mirise; izbjegavati parfumirane sapune, šampone i dezodoranse
  • voćne sokove i slatke namirnice držati pokrivene (ose vole slatko, kiselo, ali i miris roštilja)
  • ako pijete iz otvorenih čaša u prirodi – pogledajte da se u njima slučajno ne nalazi opasni kukac
  • posudu sa smećem držati zatvorenu; održavati radna područja čistima; društvene ose uspijevaju na mjestima gdje ljudi odbacuju hranu
  • na vrata i prozore postaviti zaštitne mreže
  • prirodna alternativa sintetskim insekticidima/repelentima jesu eterična ulja lavande, eukaliptusa, bosiljka, metvice, limuna i citronele jer izrazito odbijaju kukce
  • ako dođe do napada nekoliko insekata, treba pobjeći od njih. (Pčele ispuštaju kemikaliju kada ubodu, što može privući druge pčele.); skloniti se u zatvoreni prostor
  • ako pčela uđe u vozilo, preporučljivo je polako zaustaviti automobil i otvoriti sve prozore da kukac izađe
  • osobe koje znaju da su alergične na ubode kukaca trebale bi sa sobom nositi lijekove.

Prva pomoć kod uboda (prema CDC-u) u slučaju uboda pčele, ose ili stršljena:

  • ostati s osobom kako bi bili sigurni da nema alergijske reakcije
  • oprati mjesto uboda sapunom i vodom
  • ukloniti žalac gazom
  • nikada ne stiskati žalac ili koristiti pincetu
  • na mjesto uboda staviti hladan oblog (led) kako bi se oteklina smanjila
  • ne češati ubod jer to može povećati oteklinu, svrbež i rizik od infekcije.

U cilju smanjenja rizika od uboda stršljena, stanovnicima naselja gdje su primijećeni preporučujemo da:

  • uklanjaju ostatke hrane iz okoliša i izbjegavaju konzumaciju hrane u vanjskom okolišu kako ne bi privlačili stršljene, ose, druge insekte i glodavce. Stršljene i ose posebno privlače slatke tekućine, ali i drugi prehrambeni proizvodi, a posebno je opasan ubod u ustima ili kada se insekt proguta prilikom jela.
  • angažiraju ovlaštene izvođače DDD mjera radi uklanjanja gnijezda stršljena pogotovo kada su vjerojatno locirana na području naseljenog mjesta. Za navedeno mogu zatražiti pomoć nadležnog komunalnog redarstva jedinice lokalne samouprave koji mogu predložiti ili angažirati ovlaštenog izvođača DDD mjera. Ne preporučuje se da uklanjanje gnijezda ili trovanje dezinficijensima provode needucirane i neovlaštene osobe zbog rizika od uboda te osobe i drugih u neposrednom okruženju, kao i rizika primjene dezinsekcijskih otrova.

Nastavite čitati

Život i društvo

Vijeće Trnovca Bartolovečkog odlukom o kreditnom zaduženju stalo iza projekta izgradnje novog vrtića

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Općina Trnovec Bartolovečki stvorila je i posljednji preduvjet za početak izgradnje novog vrtića u Trnovcu koji će moći primiti oko 200 djece, a čijom će se izgradnjom omogućiti da svaka mlada obitelj ima osigurano mjesto u vrtiću za svoje najmlađe.

Naime, Općinsko je vijeće na posljednjoj sjednici većinom glasova prihvatilo zaduženje kako bi se osigurao potreban dodatni dio sredstva za izgradnju vrtića nakon što je s nacionalne razine već ranije osigurano sufinanciranje projekta u iznosu od 1.146.726 eura.

Podsjetimo, nakon što je Općina uspješno napravila i prijavila projekt, donijeta je odluka, odnosno prihvaćanje projekta „Izgradnja i opremanje matičnog dječjeg vrtića u Trnovcu Bartolovečkom” na natječaju iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.

Projekt je uspješno prošao procjenu kvalitete Ministarstva znanosti i obrazovanja te ukupna bespovratna sredstva iznose 1.146.726 eura. Riječ je o najvećem kapitalnom projektu u općini, vrijednom oko 4,5 milijuna eura.

– Kako bi realizirali ovaj važan projekt za budućnost, na posljednjoj sjednici većina u Vijeću pokazala je razumijevanje i spremnost da se ovaj projekt realizira. Vijeće je donijelo odluku o nužnom kreditnom zaduženju kako bismo izgradili vrtić za naše najmlađe. Mi jednostavno moramo izgraditi vrtić, a postojeći objekt prema procjeni stručnjaka nemoguće je proširivati i uređivati. Izgradnja novog vrtića je nužnost – pojasnila je načelnica Općine Trnovec Bartolovečki Verica Vitković, koja, osim što je zahvalila većini u Vijeću, na podršci za izgradnju vrtića zahvaljuje i mještanima.

Što se tiče same odluke, podržali su je vijećnici Narodne stranke – Reformisti, HDZ i HNS.

Dodajmo i da je na sjednici Općinskog vijeća većinom glasova prihvaćen rebalans ovogodišnjeg proračuna. Tim izmjenama omogućit će se nabava komunalne opreme, odnosno traktora i priključnih strojeva, za što je dio financijskih sredstava, u iznosu od 13.900 eura, osiguran preko Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva. Izmjenama proračuna osigurana su i sredstva za zbrinjavanje azbesta građanima s područja Općine.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje