INFORMIRAJTE SE PRIJE REFERENDUMA

Sutra je referendum. Prije svega, trebali bi biti informirani prije nego što izađete na njega.

Referendumsko pitanje 1. prosinca 2013. godine glasi:
Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?

U ovom tekstu pokušati ćemo razjasniti što to pitanje povlači i koje su dugoročne posljedice ishoda referenduma. Ako niste sigurni zašto je došlo do referenduma, trebate li izići glasati, ili kako ćete glasati, molimo čitajte dalje.

Nije li brak već sada definiran u Hrvatskoj kao zajednica muškarca i žene?

Da, prema Obiteljskom zakonu trenutačno nije moguć brak istospolnih parova. Ustav RH ne definira brak i poziva se na Obiteljski zakon za srodne definicije.

Ako se u Ustav unese definicija braka kao zajednica žene i muškarca, u bliskoj budućnosti bit će teže zakonski dozvoliti istospolne brakove, jer više neće biti dovoljno promijeniti Obiteljski zakon, već će Sabor trebati predložiti te provesti promjenu Ustava.

Što se pokušava postići promjenom Ustava?

Najveće značenje referenduma o braku trenutno je simbolično:
Želi se odgoditi eventualno izjednačavanje istospolnih zajednica i braka;
Želi se pokazati homoseksualnim osobama kako njihove veze nisu jednako vrijedne kao one od raznospolnih parova;
Želi se učvrstiti mišljenje da homoseksualni roditelji nisu kadri odgajati djecu;
Indirektno, želi se utjecati da se ukine 4. modul zdravstvenog odgoja u školama koji djecu uči npr. da je masturbacija prirodna, a da diskriminacija seksualnih manjina nije prihvatljiva.

Kao članici EU, je li nam dozvoljeno učiniti istospolni brak protuustavnim?

Europska Unija ne propisuje članicama odredbe specifične za brak. Povelja Europske Unije o temeljnim ljudskim pravima izričito zabranjuje diskriminaciju zasnovanu na seksualnoj orijentaciji, ali usprkos tome sljedeće članice su učinile istospolni brak protuustavnim: Bugarska, Mađarska, Latvija, Litva i Poljska.

S druge strane, mnoge zapadnije zemlje su legalizirale istospolni brak:

Belgija,
Danska,
Francuska,
Nizozemska,
Portugal,
Španjolska,
Švedska,
Engleska

Je li važno da i neodlučni iziđu glasati?

Da referendum prođe, potrebno je da 50% + 1 osoba od birača izišlih taj dan zaokruži ‘ZA’. Trenutno su pobornici inicijative “U ime obitelji” koji će glasati ‘ZA’ izuzetno angažirani da iziđu na izbore. Ako se samo oni pojave na 1. prosinac, uspješno će izglasati promjenu Ustava, čak i ako sveukupno ne čine većinu stanovništva.

Ukoliko ste neodlučni ili se ne slažete da bi se ovakve rasprave uopće trebale voditi oko Ustavnog zakona, svejedno trebate izići glasati kako bi barem zadržali trenutno stanje.

Nije li brak crkvena institucija?

Brak sklopljen u crkvi jest vjerski sakrament, ali temama vjere u Ustavu RH kao sekularne države nema mjesta, te ovaj referendum o tome ne raspravlja. Brak je primarno pravna i društvena institucija. Kao pravna institucija, nudi mnoge pravne i ekonomske povlastice. Kao društvena institucija, stupanje u brak ostvaruje podršku obitelji i prijatelja te je viđeno kao važan stupanj sazrijevanja u životima suprižnika.

Kao posljedica toga, ljubav koja rezultira bračnom vezom se smatra vrijednijom od onih koje nisu. One ljubavi koje nemaju mogućnost braka općenito nemaju niti mogućnost dobiti istu vrstu podrške od društva.

Trebaju li zaista istospolni parovi brak?

Inicijativa “U ime obitelji” poziva se na slogan:

Brak = žena + muškarac
Sve ostalo je nešto drugo

Što je to ‘nešto drugo’?

Istospolne zajednice. Građanske zajednice. Civilne zajednice. Registrirano partnerstvo. Suživot.
Niti jedna od tih zajednica ne omogućava ni približno poput braka. Istospolne zajednice u Hrvatskoj nemaju pravo na:
posvajanje djece,
zakonsko nasljeđivanje,
stjecanje državljanstva,
porezne olakšice,
kreditne olakšice,
pristup mirovinskom osiguranju,
mogućnost korištenja potpomognute oplodnje,
ne mogu dobiti bolovanje za partnera kao člana obitelji,
ne mogu pravno urediti odnos prema djeci jednoga od njih.

Makar su civilne zajednice korisna mogućnost za parove koji nisu u mogućnosti da stupe u ili ne žele brak, zbog gore navedenih razloga civilne zajednice nisu ravnopravna alternativa bračnoj zajednici. Da se to popravi, u tijeku je izrada Zakona o životnom partnerstvu koji istospolnim parovima nudi mnoge povlastice braka.

No čak i ukoliko životno partnerstvo postane moguće za istospolne parove, činjenica da njihova prava i dalje nisu uvrštena u Obiteljski zakon je signal društvu da homoseksualno partnerstvo i dalje nema istu vrijednost kao ‘pravi’ brak.

“Treba očuvati tradiciju i općeljudske vrijednosti”

“Tradicionalan brak” nešto je što se stalno mijenja i vjerojatno će se nastaviti mijenjati. U raznim razdobljima povijesti, a negdje i danas, u definiciju braka (bili) su uključeni i dogovorni brak bez suglasnosti oba supružnika, ekonomska razmjena za mladu, uskraćivanje ženama prava koje posjeduju njihovi muževi, itd. Današnji brak, a posebice kulturološko shvaćanje braka kao ravnopravne zajednice motivirane prvenstveno ljubavlju, relativno je nova, a za mnoge i iznimno dobrodošla promjena.

“Općeljudske vrijednosti” je pojam na kojega se pozivaju mnogi politički pokreti kako bi opravdali svoje stavove, ali taj pojam sam po sebi nema značenja. Ne postoji opći sustav ljudskih vrijednosti koji zahvaća svakog čovjeka; postoje samo društveno i upravno dogovorene vrijednosti unutar jedne grupe ljudi ili nacije.

Jedan sustav vrijednosti koji smo i mi službeno usvojili jest Povelja Europske Unije o temeljnim ljudskim pravima, koja sadrži članak koji, između ostalog, zabranjuje diskriminaciju ljudi s obzirom na njihovu seksualnu orijentaciju.

“Homoseksualnost nije prirodna”

Homoseksualnost je zabilježena kod oko 1500 životinjskih vrsta. Procjenjuje se da je 2–11% ljudi tijekom života imalo nekakav seksualni kontakt s osobom istog spola, a 16–21% je imalo nekakav seksualni kontakt s i/ili osjećalo nekakvu privlačnost prema osobi istog spola. Homoseksualni odnosi se redovito javljaju u svijetu prirode, bez obzira na zakone i regulacije. “Neprirodnost” homoseksualnosti temelji se isključivo na kulturološkoj ideji “prirodnog”, koja proizlazi iz dojma o nečemu kao uobičajenom i kulturološki prihvatljivom.

“Nije prirodno” često se može čitati kao “rijetko je”, “nisam naviknut/a na to”, “radi toga se osjećam neugodno”, “nema mi smisla”. Iako je svatko slobodan izreći takve stavove, je li u redu formulirati individualna mišljenja kao “loše je za sve”, “to se ne smije dozvoliti”, i to kroz Ustav?

Brak = Seks = Djeca?

Jedna od uloga seksa jest reprodukcija. Ipak, velika većina seksualnih činova ne rezultira trudnoćom (djelomično zahvaljujući kontracepciji koju svijesno upotrebaljavamo), ali zato doprinosi većoj bliskosti partnera. Mnoga djeca jesu rođena unutar bračnih zajednica, no čak i parovi bez djece uživaju u raznim pravnim i ekonomskim povlasticama koje dolaze sa statusom braka. I brak i seks imaju i svrhu i smisao, čak i bez djece u računici.

“Svako dijete treba imati i mamu i tatu”

Mnoga djeca nalaze se u situaciji u kojoj imaju samo jedno od toga dvoga, a neka niti jedno. G. 2001., 15% hrvatskih roditelja (oko 188 000) bili su samohrani, od toga 83% majke i 17% očevi. G. 2008., u domovima i udomiteljskim obiteljima živjelo je 2871 dijete. Zbog kompliciranosti postupka posvajanja u Hrvatskoj, posvojeno ih je tek 132.

Treba imati na umu i to da neki roditelji u istospolnim vezama već imaju djecu iz prethodne, heteroseksualne veze. Ako drugi partner nema mogućnosti posvojiti dijete (oko 13% posvajanja u Hrvatskoj je od strane očuha ili maćehe), smrću biološkog roditelja dijete gubi obje roditeljske figure s kojima je živjelo.

Velik broj djece u Hrvatskoj nema i mamu i tatu. Što je s njihovim pravima? A što je s djecom koja već imaju dvije mame ili dvojicu tata? Nismo li odgovorni donositi odluke koje će pomoći svima njima?

“Dijete u istospolnoj zajednici moglo bi imati problema u odrastanju”

Ovaj argument podložan je dvjema zabludama:
prepostavka da djeca heteroseksualnih parova nikad nemaju problema u odrastanju;
pretpostavka da istospolni partneri ne mogu biti dobri roditelji.

Neki se protive roditeljstvu istospolnih (muških) partnera jer misle da će oni napastovati djecu. Da to odmah riješimo: ne postoji veza između pedofilije i homoseksualnosti. Veliki postotak pedofila uopće ne privlače odrasle osobe. Također, većina se znanstvene zajednice slaže da sama spolna orijentacija ne utječe na roditeljsku sposobnost.

Ono što je već mnogo puta pokazano jest da su, statistički, stabilne veze i dva prisutna roditelja dobro okruženje za odgoj djece. Zajednica s više ekonomskih i pravnih povlastica te društveno prihvaćanje zajednice potpomažu stabilnost te veze, a time i djecu roditelja u toj vezi. Bitno je napomenuti i to da roditelji, bilo kojeg spola i spolne orijentacije, nisu nikad jedini, a u mnogim situacijama ni najbolji uzori rodnih i drugih životnih uloga.

“Djecu će zezati u školi!”

Ako dijete već ima dvije mame ili dvojicu tata, moguće je da će u današnjem društvu imati problema s vršnjacima. Problema će vjerojatno imati i djeca koja ne pripadaju istoj etničkoj skupini kao i njihovi roditelji, kao i sva djeca koja ne pripadaju etničkoj ili vjerskoj većini, koja se čine manje ili više inteligentnima od prosjeka, koja nisu standardne težine, koja nose rabljenu odjeću, itd.

To je problem bullyinga i netolerancije (koju su djeca naučila od odraslih) u školama, a ne djece homoseksualnih parova.

“Treba spasiti brak!”

Od čega? Od čestog nasilja u obitelji? Od brojnih razvoda, kojih je 2011. bilo oko 28% od broja sklopljenih brakova? Možda. Jesu li ta dva problema koja utječu na velik broj stanovnika Hrvatske ikako povezana s pravima istospolnih zajednica? Ako postoji ta poveznica, onda nije jasno vidljiva.

Postoje različiti problemi u današnjim obiteljima. Istospolni parovi nisu jedan od tih problema, a i ne napadaju tuđe brakove. Kako bi promjena Ustava koja je predložena, a koja ne bi ni na kakav način utjecala na sadašnje zakone, zapravo pomogla obiteljima?

Pravo pitanje referenduma

Inicijativa “U ime obitelji” vješto je sročila sve svoje argumente u pozitivnom obliku i zelenom bojom: “za referendum”, “zaštititi brak i obitelj”, “za budućnost djece”, “za općeljudske vrijednosti”, “učvrstiti pouzdanje građana da mogu donositi pozitivne društvene promjene”… Samo, njihova je politika ‘protiv’: protiv seksualnih manjina, protiv zdravstvenog odgoja djece.

A oni koji će na referendumu glasati ‘protiv’ i krase se crvenom bojom su zapravo ‘za’: za ravnopravnost svih zajednica, za to da nezbrinuta djeca jednom nađu roditelje koji možda budu istospolni, za zdravstveni odgoj koji djecu uči toleranciju i prihvaćanje.

Izvor: referendumsko.info
Foto: Ilustracija