PUTOVANJE ŽIVOTA

Josip Beber student je prve godine diplomskoga studija upravljanja okolišem na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu, a u kolovozu prošle godine volontirao je u Egiptu preko studentske organizacije AIESEC. Preko AIESEC-a na volontiranje u vrtiću odlučila se i Jasmina Bočkaj, sada već magistra ekonomije, koja je krajem srpnja prošle godine posjetila Slovačku.

– Tražio sam načine za volontiranje na duže vrijeme koje bi uključivalo život u nekoj drugoj sredini i kulturi – objašnjava Josip koji je htio na svojoj koži osjetiti kako je to živjeti izvan pravila sredine u kojoj je dosad živio. Egipat je, kaže, pravi izazov.

– Moji odlasci na volonterski posao, izleti te uobičajene šetnje gradom, govoreći o sigurnosti, uvijek su prolazili glatko iako je stav većine ljudi da Egipat nije sigurna zemlja – objašnjava Josip koji je volontirao u egipatskoj tvrtki „Schaduf“. Tamo je radio na popravku sistema prskalica za navodnjavanje malih vrtova na zgradama Kaira i na izradi sheme za pješčani filter.

Svaku je večer u Kairu izlazio na čaj, a vikendima je posjećivao neke od najpoznatijih egipatskih destinacija poput Crne i Bijele pustinje, Fayum pustinje, Marsa Alama, grada Dahaba i Aleksandrije te planine Sinaj sa samostanom Svete Katarine.

Visoko obrazovanje je, kaže, u Egiptu jako skupo. Prema razgovorima koje je vodio s članovima AIESEC-a, saznao je kako jedna godina košta otprilike 150.000 američkih dolara, a prosječna plaća u Egiptu iznosi 1200 EGP (1EGP= 0.80 lipa). Iz tih razloga većina studenata pokušava barem jedan semestar provesti u razmjeni gdje je obrazovanje jeftinije ili čak besplatno.

– Kroz svoj boravak upoznao sam ljude sa svih kontinenata osim Australije, naučio pokoju riječ arapskog i primijetio da Egipat nisu samo piramide i pustinje, nego i zelenilo Nila, prekrasno Crveno more i planinski lanci Sinaja, ljepota u ljudima, pregovaranje za pravu cijenu na tržnici… I tradicija potpuno različita od naše – objasnio je Josip.

Slovačka – drugi dom

Jasmina se odlučila na volontiranje u Slovačkoj jer je željela promijeniti okruženje u kojem se nalazila. Volonterski posao odrađivala je u dječjem vrtiću slovačkoj prijestolnici Bratislavi, za koju kaže da joj je postala drugi dom.

– Život u nepoznatom dao mi je samostalnost koju ne bih dobila da sam ostala kod kuće – rekla je Jasmina koja je primjetila kako i slovački studenti imaju iste probleme kao i hrvatski.

– I tamo se studenti bore sa zbrčkanim rasporedom, dobivaju informacije u zadnji tren i zatrpani su teorijom – objašnjava Jasmina koja je tijekom boravka u nepoznatoj zemlji stekla snalažljivost i prilagodljivost koje su joj uvelike pomogle da otkrije sebe.

Izvor: Josip Beber, Jasmina Bočkaj
Foto: