Povežite se s nama

U fokusu

Kako god se računa, 600 kn je manje od tisuću

Objavljeno:

- dana

Davor Patafta, varaždinski poduzetnik

I dok se na sudu već rješava niz sporova vezanih uz varaždinske bale smeća, iz Gradske vijećnice su prošlih tjedana „frcale“ najave o novim tužbama i novim sporovima. Tema je aktualnija nego ikad, jer je varaždinski gradonačelnik najavio tužbe protiv Ministarstva zaštite okoliša i Fonda, ali i potpisivanje koncesijskog ugovora, za što, suprotno Zakonu o koncesiji, nema osiguranu niti jednu jedinu kunu.

Unatoč presudi Visokoga upravnog suda, koji je ocijenio da se ne može otkloniti sumnja da je pojedine tvrtke diskriminirao koncesijskim natječajem, prošlog tjedna je u priopćenju ustvrdio da je odustajanje tvrtki Babić i T7 VIS od žalbe pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave konačna potvrda  daje koncesija zakonita. Bio je to glavni povod za novi razgovor s varaždinskim poduzetnikom Davorom Pataftom, nekadašnjim čelnim čovjekom T7 VIS-a, tvrtke koja je izgradila MBO postrojenje u Brezju.

Pod nosom

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave je prošlog tjedna obustavila postupak po žalbi koju su tvrtke Babić i bivši T7 VIS podnijele još krajem 2012., kad je Grad raspisao koncesijski natječaj za bale. Tad je upozoreno da su već uvjeti natječaja diskriminatorni. Da se ta sumnja ne može otkloniti, presudom je sada, četiri godine poslije, potvrdio Visoki upravni sud. Je li gradska vlast na čelu s Goranom Habušem namjerno postavila takve uvjete natječaja koji su onemogućili da T7 VIS i MBO konkurira i dobije posao?
Nažalost, sad je sve jasnije da gradska vlast zbog svojih interesa nije radila po pravilima struke i važećim propisima i EU direktivama. Ne samo da je onemogućila da na natječaju konkurira MBO postrojenju u Varaždinu, nego je u tome onemogućila i druge slične tvrtke te tehnologije koje postoje u Sloveniji i Austriji. To je bilo jasno 2012., a sad je to utvrdio i Visoki upravni sud, kao najviše pravosudno tijelo u tom upravnom postupku. Činjenica je da su Varkom kao posjednik otpada i Grad Varaždin imali konzumirani ugovor za obradu baliranog otpada s T7 VIS-om. Grad je sudjelovao u izdavanju svih lokacijskih, građevinskih i uporabnih dozvola za MBO postrojenje, koje je svega 500-tinjak metara udaljeno od baliranog otpada, ilegalno uskladištenog u vodozaštitnom području i na kulturnom dobru. Osim toga, MBO tehnologija je postojala u slovenskom Celju i u Austriji, bila je uvrštena u Nacionalnu strategiju gospodarenja otpadom RH, kao i u Plan gospodarenja otpadom Grada Varaždina. Takva obrada otpada je, prema zakonom utvrđenom redu prvenstva gospodarenja otpadom, značajno ispred primitivnog odlaganja otpada. Zašto je onda netko odlučio ne poštovati važeći ugovor i MBO rješenje pred nosom, koje je dodatnim ugovorom tad podržalo i provjerilo Ministarstvo zaštite okoliša i Fond za zaštitu okoliša s bespovratnim sufinanciranjem 40 posto troška obrade, što bi bilo oko 40 milijuna kuna? Zašto je netko odlučio da će novi koncesijski natječaj raspisivati Grad Varaždin, koji nije bio, a niti je sad posjednik otpada, a nije ni u sustavu PDV-a? I još se raspisuje takav natječaj kojim se jedne preferira, a druge diskriminira. Zašto se onemogućilo da se na taj natječaj jave i tehnologije za koje zakon određuje da se moraju uzeti u obzir prije razmišljanja o odlaganju? Neka nadležne institucije rade svoj posao.

Meni se Habuš ne treba ispričati, ali građanima bi se trebao. Obmanjuje ih gotovo pet godina.

Lani ste rekli da ste bili kolateralna žrtva tadašnjih političkih borbi između interesnih skupina Ivana Čehoka i Radimira Čačića. Naveli ste i da vam se Radimir Čačić ispričao. Je li vam se zbog toga ispričao? 
Znate što sam 2012. javno rekao i poručio gospodinu Čačiću, u vrijeme kad je bio drugi čovjek u državi… Kad se nakon svega toga gospodin Čačić na sudu ispričava zbog nekih stvari, onda je to više nego simbolično, posebno ako se zna da je sam inicirao komunikaciju i ispriku. Danas imamo normalnu komunikaciju u odnosu na onu iz prošlosti. Jednog dana će se i sadašnji gradonačelnik, gospodin Habuš, možda ispričavati, ali meni ne treba. Ako će imati takvu potrebu, onda neka se ispriča građanima Varaždina koje obmanjuje već gotovo pet godina radeći velike štete Gradu. Jednom mi je rekao da mu je svejedno ako Grad izgubi sporove i bude prisiljen platiti odštete, jer on tad ionako više neće biti gradonačelnik.

Što znači pravda?

Zašto su Babić i bivši T7 VIS sada, nakon presude Visokoga upravnog suda, odustali od žalbe kojom pobijaju predmet samog koncesijskog natječaja? 
To morate njih pitati, a ne mene. Pretpostavljam da je presuda Visokoga upravnog suda, kojom je potvrđena sumnja da su radnje gospodina Habuša i drugih bile diskriminatorne, njima dovoljna satisfakcija. No, tu je i protek od četiri godine, tijekom kojih je došlo do novih okolnosti. Što vam znači pravda koja bi završila upravnim postupkom desetljeće nakon postupka na koji ste se žalili, a istovremeno neki drugi postupci mogu završiti prije? Pretpostavljam ono što i mnogi drugi tvrde, da je presuda Visokoga upravnog suda dodatni dokaz i ozbiljna sumnja koja spada u sferu kaznene odgovornosti sadašnje vlasti. Smiješno je kad gradonačelnik Habuš kaže da ga Fond diskriminira i da će ih tužiti, a istovremeno Visoki upravni sud donese presudu da je taj isti gradonačelnik natječajem diskriminirao druge tvrtke i tehnologije. Raskinuo je i ugovor s Fondom, na temelju kojeg je bilo osigurano oko 40 milijuna kuna bespovratnih sredstava za zakonito rješenje bivše vlasti. I sad bi oni njih tužili? Prije će građani i neki drugi opravdano tužiti gradonačelnika i Grad, jer im je nanesena šteta zbog sitnih političkih interesa. Vidite da gospodin Habuš stalno krivi druge. Možda su Babić i bivši T7 VIS formalno povukli žalbe da ne bi njih krivio, pa i tužio kad bi Državna komisija u novom postupku opravdano srušila njegovu koncesiju, pa nakon četiri godine obećavanja ne bi mogao riješiti problem baliranog otpada onako kako je obećavao.

Nitko ne želi istaknuti da Fond odlaganje bala u Slavoniji ne smije sufinancirati

Gradonačelnik Habuš je na temelju povlačenja žalbi zaključio da je to zadnja potvrda da je koncesija zakonita. Čak tri ministra zaštite okoliša ustvrdila su da se bale ne mogu zbrinuti putem koncesije, nego putem javnog natječaja. Komunicirate li s gospodinom Habušem? Što se vama čini, zašto inzistira na koncesiji?
To stvarno morate njega pitati, jer samo on to možda zna. Ne komuniciramo, jer je on taj koji ne želi čuti tuđe mišljenje i savjete ljudi koji puno više od njega znaju i razumiju. Ovo kako on zaključuje je smiješno i žalosno. Bit ću slikovit, sad je aktualan nogomet. Igrač namjerno i brutalno ozlijedi protivničkog igrača, sudac mu odmah da crveni karton i izbaci ga iz igre. Kasnije, ozlijeđeni igrač, kao pravi sportaš, izjavi da oprašta brutalan prekršaj, a ovaj koji ga je napao počne skakati od uzbuđenja i vikati: „Vidite, ovo je dokaz! Ako mi je oprostio i ne tereti me, onda prekršaj uopće nisam napravio! Poništite crveni karton!“ Tako, nažalost, funkcionira nas gradonačelnik, tako obmanjuje građane.

Podmetanja

Na vlast je došao zahvaljujući tome što je najavljivao da ima bolje i jeftinije rješenje za bale, a sada, četiri i pol godine poslije, najavljuje tužbe protiv Ministarstva zaštite okoliša i Fonda. Vi ste davno upozorili da bi tužbe i sudski procesi mogli financijski uništiti Grad.
Pojedinci koji se više razumiju u tu problematiku su mu rekli: „Gorane, sa smećem si došao i sa smećem ćeš otići“. Političari bi se trebali natjecati, primjerice, u broju novootvorenih radnih mjesta i tvornica te u poboljšanju standarda građana, a ne da si podmeću u rješavanju rak-rane Grada u vrijeme izbora. A to je napravio gospodin Habuš. Grad je imao potpisani ugovor s Varkomom, imao je 40-ak milijuna kuna od Fonda, što znači da je rješenje bilo ugovoreno i gotovo. Uz to, rješenje obradom i reciklažom putem MBO-a moglo je biti riješeno te 2012. po cijeni od 600 kuna po toni ili, nakon što je T7 VIS popustio, za svega 420 kuna po toni. Je li to skuplje od najpovoljnije ponude dobivene putem koncesijskog natječaja? Koncesija je dodijeljena za 1.000 kuna po toni, i to za odlaganje negdje u Slavoniji.

Sve je jasnije da gradska vlast nije radila po pravilima struke, važećim propisima i EU direktivama

Možete li to pojasniti?
Prema ugovoru iz 2008. između Varkoma i T7 VIS-a, cijena zbrinjavanja bala MBO tehnologijom stajala bi po 1.000 kuna po toni plus PDV. Međutim, PDV bi se odbio, jer je ugovor potpisao Varkom. Toj tvrtki je PDV odbitna stavka, a ne trošak, pa bi dobio povrat sredstava, kao što je dobio i kod plaćanja avansa za MBO obradu. Budući da je Grad imao i ugovor s Fondom za 40-postotno sufinanciranje, to bi značilo da bi neto trošak za Grad i građane bio 600 kuna po toni. Te 2012., kad je Grad, na čelu s gospodinom Habušem, ignorirao obveze iz ugovora, gospodin Podolnjak je izašao s idejom da se krene s obradom u MBO postrojenju po, primjerice, 700 ili 800 kuna po toni plus PDV. Dakle, predložio je da se bale obrađuju po toj cijeni tako dugo dok se ne riješe sudski sporovi. Gradonačelnik je to odbio, ignorirao ugovor te kreće u potpuno novi, koncesijski natječaj. Ne raspisuje ga Varkom, nego Grad, što završava odabirom ponuđača za odlaganje bala po cijeni od 800 kuna po toni plus PDV, što je 1.000 kuna po toni. Grad PDV ne može vratiti kao Varkom, pa svih 1.000 kuna po toni plaćaju Grad i građani. Osim toga, Grad za takvo rješenje ne dobiva 40-postotno sufinanciranje od Fonda, pa se ukupni trošak ne smanjuje. Zar je odlaganje neobrađenog otpada po 1.000 kuna po toni povoljnije od 420 ili 600 kuna po toni za postupke obrade i oporabe otpada? Kada bi djeci u osnovnoj školi na ploči to nacrtali, što mislite, što bi oni zaključili koje rješenje je bolje?

Fond za zaštitu okoliša ne želi sufinancirati rješavanje bala putem koncesije.
Ministarstvo i Fond vrlo su jasno komunicirali i napisali zašto smatraju da je koncesija nezakonita i zašto oni to ne mogu sufinancirati kao prvi ugovor za MBO obradu. Osim toga, nitko ne želi istaknuti da Fond takvo odlaganje, sukladno zakonskim propisima, ne smije sufinancirati. Varaždin je skoro cijeli na vodozaštitnom području i ne smije imati odlagališta, posebno ne u Brezju. Vući paralele kako je Fond drugdje u Hrvatskoj sufinancirao sanaciju odlagališta nije moguće, jer se na drugim lokacijama u Hrvatskoj pokraj divljeg odlagališta, primjerice, izgradila kazeta u koju se onda stavljao ilegalno odloženi otpad. Spominju se odlagališta u Slavoniji koja se nalaze na području od posebne državne skrbi, na temelju čega je Fond sanaciju tamo sufinancirao s čak 80 posto, ali uz uvjet da se odlagališta zatvore ili koriste još nekoliko godina za potrebe okolnih općina. Ako je Fond te kazete jednom financirao i to sukladno propisima za područja od posebne državne skrbi, je li onda logično da bi Fond sufinancirao zahtjev gradonačelnika Habuša da u isti taj prostor odloži i varaždinski balirani otpad? Tada bi ispalo da su Fond i Ministarstvo dva puta platili i sufinancirali prostor odlagališta. Osim toga, zamislite da razvijeniji Grad Varaždin vozi i odlaže 120.000 tona baliranog otpada u nerazvijeniji Vukovar ili slična područja koja su prošla ratna razaranja, a potom se suočila i s gospodarskim neprilikama. To nema veze sa zdravim razumom, a još manje s načelima gospodarenja otpadom.

Imam vremena

Vrijeme će pokazati što je prava istina o baliranom otpadu. Mlad sam i imam vremena čekati.

Možete li mirno promatrati što se događa u slučaju bala? Aktualna gradska vlast nije riješila apsolutno ništa, a zbog ugovora za bale iz 2008. se i protiv vas vodi kazneni postupak.
Vrijeme će sve pokazati. Pogledajte što se pokazalo u zadnje četiri godine. Mlad sam i imam vremena čekati. Osim toga, maknuo sam se od svega, pa danas sve mogu promatrati s odmakom.

Smatrate li i dalje da se bale mogu i trebaju obraditi u MBO tvornici? Habuš je odbacio MBO tehnologiju, prešao na odlaganje, a onda se lani opet vratio prvobitnom rješenju. 
Balirani otpad se može obraditi u MBO postrojenju, a svatko tko tvrdi suprotno govori neistinu i pozivam ga da sa stručnom i pravnom argumentacijom dođe na javno sučeljavanje, primjerice, na VTV Televiziji. Kad bi gradonačelnik stavio interese Grada i građana u prvi plan, a ego i inat u drugi, bilo bi to hvale vrijedno, baš kao što je bilo kad se lani počeo vraćati razmišljanjima o MBO obradi. Za Grad i građane bi bilo najbolje da svi lokalni političari stave glave skupa i riješe problem ilegalnog odlagališta baliranog otpada na kulturnom dobru i vodozaštitnom području, a ne da vode političke igre.

Ugovor vrijedi, bale mogu MBO postrojenje

Izgradili ste MBO tvornicu u Brezju, puno uložili, no ugovor iz 2008. nije proveden. Vlasnik MBO postrojenja danas je C.I.O.S grupa. U kakvim ste odnosima s njima?
Ugovor iz 2008. godine, kao i aneksi tog ugovora iz 2009. i 2010. su, koliko znam, još uvijek na snazi. Zašto ih netko ignorira, zašto o njima ne komunicira, a što bi mu trebala biti zakonska obveza jer se radi o 120 milijuna kuna, to morate pitati druge. T7  VIS je podnio tužbu radi ispunjenja ugovora. U Gradu se igraju vrlo rizičnim financijskim i pravnim poslovima iako predstavljaju javnu instituciju, a ne svoj džep. S C.I.O.S.-om su se 2014. prekinuli „joint venture“ odnosi, kao i s njemačkom Scholz grupom, koja je većinski vlasnik C.I.O.S.-a. Imali smo sporne momente, dio smo riješili, a dio rješavamo. MBO postrojenje nije bilo jedini predmet „joint venturea“. Tvrtke CEZAR i Ekoflor-plus dio su C.I.O.S grupe i članovi zajednice ponuditelja kojoj je Gradsko vijeće dodijelilo koncesiju. Postoji i opcija da Grad realizira ugovor iz 2008. Osim toga, čuo sam da su spremni odustati od tužbe za naknadu štete ako se konzumira prvi ugovor s T7 VIS-om za obradu otpada u MBO postrojenju. Za to Grad sigurno može ponovno dobiti sufinanciranje, dok za odlaganje ne može.

Izvor:
Foto:

U fokusu

Odluka Vlade: još dva tjedna cijene goriva neće rasti

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Danas je, 4. srpnja, na telefonskoj sjednici Vlade donesena Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih i veleprodajnih cijena naftnih derivata, te Uredba o izmjeni Uredbe o visini trošarine na energente i električnu energiju, kojima režim određivanja najviših maloprodajnih cijene naftnih derivata ostaje isti kao i prethodnih 14 dana.

U tom kontekstu i dosadašnje smanjenje trošarina na naftne derivate produljuje se za još 14 dana. Uz sve poduzete mjere, cilj Vlade je očuvati standard građana, sigurnost opskrbe energenata, a ujedno i prihode za vrijeme turističke sezone, ističu iz Vlade.

Veleprodajne cijene se fiksiraju tako da sa svim javnim davanjima ne mogu iznositi više od krajnje maloprodajne cijene propisane Uredbom za maloprodajna mjesta izvan autocesta. Navedenom izmjenom dodatno će se zaštititi male distributere naftnih proizvoda.

Ovaj režim primjenjivat će se sljedećih 14 dana.

Evo kakve cijene ostaju:

Nastavite čitati

U fokusu

Kaznena prijava protiv pilota zločinačke JNA koji su raketirali Koprivnicu, a prije toga Varaždin i Čakovec

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) podnijela je Državnom odvjetništvu RH kaznenu prijavu protiv N.N. počinitelja, odnosno pilota zločinačke JNA, koji su 7. listopada 1991. sa dva aviona (po promatračima) tipa „Jastreb“ oko 15,45 sati raketirali Koprivnicu, koja se nije nalazila u borbenoj, ratnoj zoni.

Cilj ovog zločinačkog napada bila je vojarna, koju su pripadnici JNA 30. rujna 1991. bez ispaljenog metka prepustili Hrvatskoj vojsci, u kojoj se tom prigodom nalazilo i zapovjedništvo i  nekoliko stotina vojnika slavne 117. Koprivničko-križevačke brigade.

>>Varaždin: ratnom pilotu Danijelu Boroviću svečano uručeno priznanje “Junak Domovinskog rata“

Međutim, sa avionima su napali   i područja oko vojarne nastanjene civilnim stanovništvom.

Tom prigodom smrtno je stradao David Piskor (izvan kruga vojarne), a nekoliko branitelja je ranjeno. Učinjena je i relativno velika materijalna šteta. Sve je moglo i mnogo teže završiti da pravovremeno i učinkovito nije svoj obol dala protuzračna obrana.

Važno je također istaknuti da su nakon Koprivnice ti ili drugi zločinački avioni raketirali i područje Čakovca i Varaždina, koji se također nisu nalazili u tzv. ratnoj zoni!

– U Beogradu su podigli optužnicu protiv četvorice hrvatskih ratnih pilota za navodne ratne zločine iz 1995. Oni očito znaju  tko je sve letio i činio ratne zločine na području Republike Hrvatske, pa će se stoga pretpostavljamo iznimno brzo sjetiti i optužiti  srpske, odnosno jugoslavenske ratne zločince koji su i u zrakoplovima ubijali i nanosili veliku štetu hrvatskom narodu, koji u to vrijeme nije imao ni osnovnog naoružanja, a kamoli ratne zrakoplove. Tm prije što je zločin-zločin. Nu, ako nije ratni zločin to što se 7. listopada 1991. dogodilo u Koprivnici, onda što je? – zapitao se Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.).

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje