Povežite se s nama

U fokusu

Karla Čović: “Česti uzroci utapanja su ljudsko neznanje i nepažnja. Spriječimo utapanje, naučimo plivati!”

Objavljeno:

- dana

Potaknuti nedavnim tragičnim događajem utapanja 25-godišnjeg mladića na jezeru Motičnjak na neuređenom dijelu plaže u blizini kupališta Aquacity, razgovarali smo s Karlom Čović, prof. kineziologije koja je profesionalna spasiteljica na otvorenim vodama i u kriznim situacijama.

Karla ima iskustva i na Aquacityju, gdje je od 2002. do 2010. godine radila i vodila spasilačku službu, a trenutno je spasiteljica na Gradskim bazenima Varaždin.

S obzirom na lošu reputaciju kupališta Aquacity, koje među velikim dijelom građana slovi kao opasno mjesto za kupanje, zanimalo nas je kakve su zaista opasnosti ovoga kupališta, ali i ostalih kupališta na području Grada Varaždina.

Budući da imamo različite vrste kupališta, navodi Čović, opasnosti se dijele na prirodne, umjetne i, naravno, ljudski faktor. S obzirom na obilježja, Aquacity spada u područje srednjeg rizika.

– To je umjetno jezero iz kojeg se nekad vadio šljunak na različitim dubinama. Zbog toga negdje vidite dno, a negdje ne, kao što i osjećate nagle promjene temperature, čija je razlika najviše 3 Celzijeva stupnja. Isto tako, tlo je šljunčano, pa kod ulaska u vodu propadnete i do 15 centimetara. Smanjena je plovnost u odnosu na morsku vodu, na nekim dijelovima su trava i gusto raslinje, a smanjena je i vidljivost. Osim toga, u takvim jezerima-šljunčarama ima i raznih predmeta pod vodom koje ne vidimo. Važno je pritom napomenuti da vode stajaćice kao što je Aquacity nemaju virova ni struja koje bi vas mogle povući u dubinu! Virovi i struje postoje u rijekama, kao što su naša Drava i divlje kupalište Cirkovečka. To su tekuće vode i spadaju u područje najvišeg prirodnog rizika. Tu se, uz različitu dubinu vode, pojavljuju virovi, role i kontratokovi. Isto tako, ondje su opasnosti od brane, a pogotovo kada puste vodostaj, tu su i potopljeni objekti te razni plutajući predmeti – objasnila je Čović te dodala da su najsigurniji varaždinski Gradski bazeni i kupalište Drava, gdje je cijeli prostor pokriven spasilačkom službom.

Neznanje i nepažnja

Najčešći uzroci utapanja, govori dalje Karla, odnose se na ljudski faktor – neznanje i nepažnju.

– Prvi i najveći uzrok je nedovoljno znanje plivanja, kao i ronjenje s maskom djece koja ne znaju plivati. Strah i panika kada se izgubi tlo pod nogama, iscrpljenost, loša tjelesna kondicija, neznanje okretanja iz vodoravnog kroz okomiti nazad u vodoravni položaj, nesnalaženje kad vas uhvati grč, veće razlike prilikom promjene temperature kod ulaska u vodu, zadobivene ozljede kod skokova u vodu na glavu kad nismo prethodno provjerili dubinu vode… Tada naglo nastupaju razne bolesti i stanja kao što su srčani udar, moždani udar, hipoglikemija, konvulzije i astmatski napad. Isto tako, postoji i velika opasnost kod ronjenja na dah u apneji barotrauma uha i sinusa te barotrauma pluća pri uronjavanju. Kod ronilaca s bocama dolazi do dekompresijske bolesti i barotraume pluća pri izronjavanju. Nažalost, tu pripadaju i rizična ponašanja uslijed konzumiranja alkohola i opojnih sredstava – otkrila je Karla te objasnila što se točno događa kada se osoba utapa.

Varaždinka navodi da unesrećena osoba pokušava zadržati dah kako bi izbjegla ulazak vode u usta. Najčešće je u panici, pokušava dozvati pomoć i radi brze pokrete tijela, što je dodatno umara. To je proces predutapanja.

– Kada više ne može držati dah, voda ulazi u dišni sustav, dolazi do podražaja grkljana, a time i do refleksnog stezanja glasnica. Automatski se zatvara dišni put i osoba više ne može uzeti zrak, kao ni vikati ni dozivati pomoć. U organizmu dolazi do sve većeg nedostatka kisika i nakupljanja ugljikovog dioksida, nakon čega dolazi do nakupljanja progutane tekućine u želucu. Kod odraslih osoba ta faza traje 60-80 sekundi, a kod djece 10-20 sekundi – opisala je Čović i dodala: – Sljedeća faza traje 1-2 minute. Nedostatak kisika dovodi do gubitka svijesti. Postoje “mokro utapanje”, gdje je dišni put ispunjen tekućinom i ono se događa kod 85-90 % utopljenika, te “suho utapanje”, gdje u dišnom putu nema tekućine, što je slučaj kod 10-15 % utopljenika. U završnoj fazi prestaju udasi, gutanje tekućine, borba i pokreti tijela, te utopljenik tone, pada na dno i dolazi do smrti. S tim da to može biti i samo prividna smrt, pogotovo ako je voda hladna, tada stanice mozga mogu i duže preživjeti bez kisika jer je usporena funkcija metabolizma – opisala je Čović.

Ako smo osobu uspjeli na vrijeme izvući iz vode, dodaje, ishod može biti različit. Nekim osobama ne mora biti ništa, a neke mogu i naknadno osjetiti posljedice te može doći do sekundarnog utapanja, te je zato važno osobu što prije transportirati u bolnicu.

– Naravno, veće izglede za preživljavanje i oporavak imaju osobe kod kojih je vrlo rano započet reanimacijski postupak – ističe.

Kako pomoći unesrećenom?

Zanimalo nas je i kako slučajni prolaznik može pomoći ako se utapanje događa na mjestu na kojem nema spasilaca.

– To je odlično pitanje. I kamo sreće da prolaznik zna osnovnu i neodgodivu prvu pomoć! Kao što rade i profesionalni spasioci, prvo treba voditi računa o vlastitoj sigurnosti, i kad ste sigurni da možete reagirati, to treba biti vrlo brzo jer su sekunde u pitanju. Ako ima ikoga u blizini, svakako ga zovite, vičite. Zamolite ga da zove Hitnu službu 194. I najvažnije je da se hitnim službama daju točni podaci o tome što se dogodilo, gdje se dogodilo, koliko je ozlijeđenih osoba, koje su dobi te u kakvom su stanju. Razgovor prekida operater Hitne službe, a ne vi – rezolutna je Čović.

Reakcija profesionalnih spasilaca u kriznim situacijama ovisi o mnogo čimbenika, ali ono o čemu vode računa su procjena situacije, osiguravanje mjesta zbivanja, primarni pregled, pružanje neodgodive prve pomoći, pozivanje Hitne, sekundarni pregled i praćenje stanja unesrećenog.

– Naravno, sve to ovisi o tome je li osoba bez svijesti i diše, je li bez svijesti i ne diše, je li strano tijelo u dišnom putu, radi li se o trudnicama, djeci ili dojenčadi, zatim o specifičnostima kod utopljenika, specifičnostima kod ozljede kralježnice, naglo nastupajućim bolestima, krvarenju, šoku, ozljedama, sunčanici, toplinskoj slabosti i grčevima, toplinskom udaru, pothlađivanju, udaru električne energije ili munje, otrovanjima, ubodima ili ugrizima životinja… Ima tu još svega – navodi naša sugovornica.

Znati plivati i pružiti pomoć

Nadalje, savjet za svakoga tko planira ući u vodu ili biti u njezinoj blizini, sam ili sa svojim bližnjima, nameće se sam po sebi, a jasno ga ističe i Karla.

– Mislim da svi znaju moj odgovor, a to je: naučite pravilno plivati! Ne mlatarati 10 metara kraula s glavom izvan vode, to nije znanje plivanja. I nije sramota ako ne znate plivati, ali može biti problem, jer što ćete učiniti ako gledate da vam se dijete utapa a ne možete mu pomoći? Gradski bazeni već 15 godina provode obuku neplivača i školu plivanja, i za djecu i za odrasle. Kao što ulažete u kuću, auto, nokte i frizuru, tako uložite u nešto što vrijedi i ostaje za cijeli život – poručila je.

Ističe pritom i još jednu stvar, a tiče se postavljenih AVD uređaja (automatski vanjski defibrilatori), koji nisu zamjena, već dopuna kod pomoći za masažu srca i umjetnog disanja, te značajno doprinose spašavanju života.

– Apeliram na Grad da na nekoliko javnih mjesta na kojima je velika posjećenost, puno ljudi i na kojima se održavaju veliki događaji, postavi AVD uređaje, a također i da jasnije i češće obavještava, odnosno podsjeća građane gdje se točno ti uređaji nalaze. Isto tako, već nekoliko godina šaljem dopise i molbe, ali bez uspjeha. Zalažem se za to da bi nadležne službe trebale provoditi edukacije zaposlenika u vrtićima, školama, javnim, privatnim i državnim ustanovama te osposobljavati građane o važnim i neodgodivim postupcima pružanja prve pomoći prije dolaska stručne medicinske pomoći. Iskreno se nadam da će se s vremenom nešto promijeniti – zaključila je naša sugovornica.

Grad Varaždin ima besplatnu školu plivanja za 1. i 2. razrede OŠ

Riječi na temu škole plivanja bilo je na sjednici Gradskog vijeća Grada Varaždina održanoj u petak, 8. srpnja, a govorio je zamjenik gradonačelnika Miroslav Marković.

– Tragični događaji se, nažalost, događaju u cijeloj Hrvatskoj na nezaštićenim površinama, i činjenica je da su na Aquacityju velike vodene površine koje nisu pod kontrolom, a ne postoje ni zakonske obveze da ondje bude spasilačka služba. Mi smo na tome radili, i za ovu godinu smo predvidjeli spasilačku službu vezanu za radno vrijeme Aquaparka, ali na onom dijelu na kojem je uređena plaža. Nama je iskreno žao, ali takve stvari se događaju, ljudi nisu oprezni, radi se o neplivaču – rekao je zamjenik gradonačelnika pa se osvrnuo na školu plivanja:

– Vi znate da je ukinuta obveza da djeca u školi idu u školu plivanja, što je po meni apsolutno pogrešna odluka, koja je donesena na razini države. Ali Grad Varaždin zato na tome radi, mi imamo školu plivanja za 1. i 2. razrede, koja počinje na bazenima i besplatna je. Važno je da školarci idu na bazene i uče jer izgubljen mladi život zbog neznanja plivanja je velika tragedija – istaknuo je Marković.

Zašto nema spasilačke službe na Aquacityju?

Gradu Varaždinu i Javnoj ustanovi Gradski bazeni Varaždin, koja od prošle godine upravlja Aquacityjem, poslali smo upit hoće li se, iako zakonski to nije obveza, na kupalištu Aquacity ponovno osigurati spasilačka služba kako bi se povećala sigurnost kupača.

Prošle godine služba je ondje postojala u razdoblju aktivnosti aquaparka (koji je organizirala i imala u zakupu sama ustanova) od 9. srpnja do 31. kolovoza. Ravnateljica varaždinskih Gradskih bazena Jelena Pavleković odgovorila je da su namjera i plan ustanove bili da se na navedenom kupalištu i ove godine osigura spasilačka služba, no zbog “objektivnih poteškoća” u tome nije uspjela.

– Naime, ustanova je 31. ožujka 2022. godine s vanjskom tvrtkom sklopila Ugovor o pružanju usluga spasilačke službe na kupalištima, koji se odnosi na tri lokacije koje su u nadležnosti Javne ustanove Gradski bazeni Varaždin: sjedište ustanove u Zagrebačkoj ulici, gradsko kupalište na Dravi i Sportsko-rekreacijski centar Aquacity. Međutim, dolaskom ljetne sezone i povećane potrebe za uslugama spasilačke službe, tvrtka s kojom je sklopljen ugovor susrela se, nažalost, s problemom angažmana dovoljnog broja spasilaca na svim potrebnim lokacijama te je došlo do problema s organizacijom spasilačke službe na Aquacityju zbog nedostatka licenciranih spasilaca i njihove nemogućnosti angažiranja istih, stoga u ovom trenutku nije u mogućnosti ispuniti svoju ugovornu obvezu. Svjesna potrebe za osiguravanjem sigurnosti kupača na svim lokacijama, ustanova nastoji osigurati spasilačku službu, no u tom je nastojanju suočena s jedne strane ugovornim odnosom, koji u trenutku pisanja odgovora nastoji redefinirati, a s druge strane činjenicom da je broj osoba s licencom za spašavanje na vodi ograničen, tim više što je brojnim spasiocima s licencom tijekom ljeta privlačniji rad na moru, te je iz tog razloga pronalaženje dovoljnog broja zainteresiranih spasilaca otežano. Ustanova zajedno s Gradom Varaždinom intenzivno traži mogućnost angažiranja drugih pravnih subjekata koji bi pružali takve usluge, ali takvih je na tržištu tek mali broj. Međutim, čak i uz postojanje spasilačke službe na javnom kupalištu, ne postoji garancija da se ne dogodi neki nesretan događaj – rekla je Pavleković te dodala da je trenutna situacija s neaktivnošću spasilačke službe na Aquacityju splet okolnosti na koje ustanova nije utjecala i čini značajne napore kako bi je u što kraćem roku razriješila.

Od 2014. do danas zabilježeno 12 utapanja

Iz Policijske uprave varaždinske doznali smo da je u razdoblju od 2014. do danas na području PU varaždinske zabilježeno ukupno 12 utapanja. Najveći broj utapanja u tom razdoblju dogodio se 2014. godine, i to četiri utapanja, zatim 2020. godine, dva utapanja, dok je ostalih godina zabilježeno po jedno ili nijedno utapanje.

U fokusu

U Patačićku seli Gradska vijećnica, a palača Zakmardy udomit će Povijesni i Arheološki odjel Gradskog muzeja Varaždin!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Povijesni i Arheološki odjel Gradskog muzeja Varaždin napokon bi mogli dobiti krov nad glavom i idealne uvjete za prezentaciju svojih iznimno značajnih stalnih postava.

Ispostavilo se to na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Varaždina na kojoj je vijećnica Silvija Cupar postavila pitanje gradonačelniku Nevenu Bosilju o konzumiranju prava na prvokup Stanoingove palače Zakmardy.

Apsurdna situacija

– Zanima me hoće li Grad Varaždin koristiti pravo prvokupa palače Zakmardy, za što su potrebna sredstva od oko 7 milijuna kuna, a trebat će iznaći još dosta novca za uređenje i obnovu te zgrade. Istovremeno, vijećnici nemaju nikakvih informacija o projektu uređenja Žitnice, niti o razlozima zašto u njoj nisu izloženi eksponati Etnografskog odjela GMV-a. A kad već spominjem palače, zanima me i što Grad namjerava poduzeti s ispražnjenim prostorom palače Patačić na Franjevačkom trgu – rekla je HDZ-ova vijećnica Silvija Cupar.

Varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj odgovorio joj je kako je već imao nekoliko sastanaka s predstavnicima lokalne Crkve i varaždinskim biskupom mons. Radošem jer je Varaždinska biskupija izrazila namjeru da kupi palaču Zakmardy.

– Grad ima objekte koje je spreman zamijeniti s Varaždinskom biskupijom jer je, za razliku od palače Patačić, prostor palače Zakmardy iznimno zanimljiv Gradskom muzeju koji ima problema s izložbenim prostorom. Vidjet ćemo kako će završiti postupak prodaje palače Zakmardy jer je kupnja Crkvi osporena, a Gradu Varaždinu nitko nije ponudio pravo prvokupa. Palača Patačić iduće godine bit će privremeno Gradska vijećnica dok ne završe radovi na obnovi postojeće. Nakon toga dat ćemo je u najam zainteresiranima – naglasio je gradonačelnik.

Međutim, gradski vijećnici i kulturna javnost zbog kratkoće “aktualca” ostali su prikraćeni za cijeli niz zanimljivih informacija koje govore o apsurdnoj situaciji u kojoj je GMV već godinama. Primjerice, kao što je Hrvatska vjerojatno među rijetkim europskim državama koja nema stalni postav hrvatske povijesti, tako je i Varaždin zasigurno povijesno najznačajniji hrvatski grad koji nema stalni postav svoje itekako bogate i vrijedne povijesti značajne za hrvatski, ali i širi regionalni kontekst!

Stoga, zamislite situaciju kada bismo baroknog Varaždinca proveli stalnim postavom Starog grada. Taj bi vrlo vjerojatno ostao šokiran i nemalo iznenađen što se najvrjednije gradske insignije: žezlo, gradski pečati, isprave… čuvaju u Starom gradu koji je do druge polovice XIX. stoljeća bio zasebna administrativna jedinica, vrlo često neprijateljski raspoložena prema slobodnom i kraljevskom gradu Varaždinu.

Uostalom, GMV osim spomenutih vrijednosti, čuva namještaj gradonačelnika te tisuće povijesnih dokumenata i predmeta. A osim same institucije Grada, muzealci su dužni ispričati priče o značajnim (i prijelomnim) događajima iz gradske i hrvatske povijesti. Podsjećamo, izboru Habsburgovaca za hrvatske kraljeve itekako je “kumovao”, pa čak i presudan bio baš Varaždin.

Tu su i brojne povijesne ličnosti, materijalni artefakti obrta koji svjedoče o kulturnom i umjetničkom dosegu, a da industrijsku baštinu i ne spominjemo. U Muzeju bi se štošta trebalo doznati i o urbanom razvoju Varaždina, školstvu, zdravstvu, crkvenim redovima… No, prostora za prezentaciju eksponata nema pa je sve u svemu stalni postav povijesti Varaždina (i Varaždinske županije) višedesetljetni imperativ ne samo muzejske struke već i šire javnosti.

Izgubljene godine

Pitate li varaždinske muzealce treba li sastavni dio tog budućeg stalnog postava biti i stalni postav Arheološkog odjela GMV-a, odgovorit će vam potvrdno. Jer on pak s nekoliko desetaka tisuća predmeta svjedoči o višetisućljetnom kontinuiranom življenju u našem kraju. Od neandertalaca u špilji Vinidiji, do Haltšatske kulture, Kelta, Jasa, Rimljana, prvih Slavena/Hrvata na ovim područjima, pa sve do srednjevjekovne arheologije.

Možemo pretpostaviti kako palača Zakmardy ima potencijal za smještaj i prezentaciju ovakvih postava. Štoviše, palača je povijesno vezana uz Varaždin, Gimnaziju, a kao zgrada je vrlo vrijedna rano barokna građevina, o čemu smo nedavno pisali na stranicama Regionalnog tjednika. Iz krugova bliskih GMV-u doznali smo da je sam tlocrt palače iznimno pogodan za muzejski postav (stalni, ali i povremene izložbe) jer ima na četiri etaže središnju glavnu dvoranu iz koje se ide u nekoliko manjih prostorija, što omogućava razrade tema.

A potkrovlje je pomalo futurističko i nestandardno, te bi bilo itekako zanimljivo i privlačno za muzejski prostor. Sama lokacija palače je na turističkoj ruti, unutar povijesne jezgre, pokraj ugostiteljskog objekta, relativno dobro sačuvana, dostupna, i najvažnije – s velikim zidnim površinama, a malim prozorskim. Potonje je izrazita mana Patatičke, pa i palače Sermage, jer muzejsko – galerijski prostori ne trebaju mnogo prozora. Uređenjem trga u Habdelićevoj te povijesnog konteksta palače Zakmardy (pa i na simboličnoj razini jer Zakmardy je bio preteča muzealca – prvi hrvatski arhivar) stvorile bi se pretpostavke za novu kulturno-povijesnu točku u Varaždinu.

A “oslobađanjem” pak palače Herzer u prizemlju i podrumu zgrade proširio bi se Svijet kukaca i uredio svojevrsni tematski (zabavni) park s naglaskom i inspiracijom na entomologa Franju Koščeca. Rješavanjem gotovo stoljetnog problema stalnih postava Povijesnog, Arheološkog i Etnografskog odjela Gradskog muzeja Varaždin, koji će uskoro proslaviti 100 godina, učinio bi se izniman iskorak. Ta ustanova napokon bi postala kompleksna, najznačajnija i najveća muzejska institucija u ovom dijelu Europe.

To bi, naravno, utjecalo i na povećani broj posjetitelja, turista, ali i veću konzumaciju kulture od strane domicilnog stanovništva. Nažalost, projekt uređenja Žitnice već četiri godine doslovno “vegetira”.

Novi sadržaji

Zgrada Žitnice nalazi se jugozapadno od Starog grada, unutar unutrašnjeg obrambenog prstena. Tlocrtno je oblika izduženog pravokutnika, položenog u smjeru istok-zapad. Podignuta je na mjestu ranijeg obrambenog bedema grada i jedino sustavno istraživanje zgrade obavljeno je tijekom 1985. godine, kada je obnovljeno pročelje. Svi dijelovi objekta su izgrađeni do 1586. godine, što Žitnicu čini posljednjim neistraženim biserom arhitekture u povijesnoj jezgri!

S obzirom na to da je Državni arhiv u Varaždinu započeo s radom kao dio Gradskog muzeja Varaždin, tako je i namjena Žitnice od 50-ih godina prošlog stoljeća bila čuvanje arhivske građe. Nakon 70 godina, dodjeljivanjem novog objekta Državnom arhivu Varaždin stvorene su nove pretpostavke za prenamjenu Žitnice. Sukladno odluci Gradskog vijeća, Žitnica je trajno dodijeljena na korištenje Gradskom muzeju Varaždin. Nažalost, nakon konzervatorsko-restauratorskih istraživanja koja su završila 2017. godine (provodio ih je Hrvatski restauratorski zavod iz Zagreba), u nekoliko navrata prijavljivan je projekt na Ministarstvo kulture, ali sredstva nisu odobrena ni jedne godine.

A sad dolazimo i do onoga što je potrebno izraditi. Riječ je o arhitektonskom snimku objekta, idejnom rješenju, izvedbenom rješenju i zidarskim radovima jer majstori moraju otući kompletnu betonsku (neprimjerenu) žbuku. Novaca ima za arhitektonski snimak kako bi se krenulo s izradom dokumentacije, ali su zasad blokirani u neizglasanom gradskom proračunu za 2023. godinu! Na kraju, dodajmo i to da će prema zamislima varaždinskih muzealaca, ako im se to idejnim rješenjem omogući, Žitnica udomiti stalni postav Etnografskog odjela, osigurat će prostor za kustosa, depo i multimedijski prostor. Imat će i mogućnost za uređenje manjeg ugostiteljskog objekta u prizemlju.


Uređenjem ovog objekta napokon bi se završila obnova kompleksa Stari grad, koja je započela davne 1986. godine radovima na Starom gradu. Podsjećamo, sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća obnovljena je Kula stražarnica, a uređenjem Žitnice čitav kompleks dobio bi sadržaj i bio otvoren za javnost.

Hoće li se ponovno provesti postupak javne dražbe palače Zakmardy?

Iz Financijske agencije potvrđeno nam je da informacija – kako Grad Varaždin, Varaždinska županija i RH imaju pravo prvokupa na nekretnini – nije dostavljena Fini od strane Općinskog suda u Varaždinu prilikom dostave zahtjeva za prodaju i ostale dokumentacije potrebne za provođenje postupka prodaje palače Zakmardy. Stoga smo Općinski sud pitali zašto im te informacije nisu dostavljene prije javne dražbe koja je provedena elektroničkim putem, te tko je odgovoran za takav propust (ako je riječ o propustu). Odnosno zanimalo nas je i je li u konačnici prodaja spomenute nekretnine obavljena sukladno Zakonu, s obzirom na to da ne postoje izjave o odricanju svih koji imaju prava prvokupa palače koja je kulturno dobro. Evo što su na to odgovorili:

– Kod ovog suda u tijeku je ovršni postupak u ovršnom predmetu ovrhovoditelja AA d.o.o. protiv ovršenika S d.o.o. (Stanoing), u kojem postupku se provodila ovrha isključivo u odnosu na nekretninu čkbr.1813/1 upisana u zk.ul.13359 k.o. Varaždin. Zahtjev za prodaju navedene nekretnine dostavljen je na mrežne stranice FINE, a na temelju navedenog zahtjeva FINA je provela elektroničku javnu dražbu. Nakon primitka Izvještaja o provedenoj javnoj dražbi, sud je donio rješenje o dosudi koje nije pravomoćno jer je ovršenik podnio žalbu na to rješenje. I u zahtjevu za prodaju nekretnine i u zaključku o prodaji od 28. rujna 2021. navedeno je da predmetna nekretnina ima svojstvo kulturnog dobra temeljem rješenja Ministarstva kulture, uprave za zaštitu kulturne baštine od 9. travnja 2002. Dakle, povodom žalbe ovršenika na rješenje o dosudi, Županijski sud će, sukladno zakonu, ili ukinuti ili potvrditi prvostupanjsku odluku, odnosno ako Županijski sud ukine prvostupanjsku odluku, ponovno će se provesti postupak javne dražbe – piše u odgovoru glasnogovornice Općinskog suda u Varaždinu, Snježane Lukač-Keretić.

Nastavite čitati

U fokusu

Mjesečna neto plaća: Varaždinci i Međimurci zarađuju oko 500 kuna manje od državnog prosjeka

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Ilustracija

Državni zavod za statistiku (DZS) objavio podatke o prosječnim bruto i neto plaćama u Hrvatskoj u trećem tromjesečju ove godine, a podaci su razvrstani po zaposlenima po županijama.

Podaci o prosječnim plaćama po županijama dobiveni su obradom podataka iz obrasca JOPPD i redovito se objavljuju u tromjesečnoj periodici.

Podaci pokazuju da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za treće tromjesečje 2022. u odnosu na isto razdoblje 2021. porasla u svim županijama.

Prosječna mjesečna isplaćena neto na razini Hrvatske za razdoblje od srpnja do rujna ove godine iznosila je 7626 kuna. U odnosu na isti period lani rasla je za 7,5 %.

Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za treće tromjesečje 2022. isplaćena je u Gradu Zagrebu, u iznosu od 8968 kuna, a najmanja u Virovitičko-podravskoj županiji, u iznosu od 6577 kuna.

U odnosu na lani najveći porast neto plaća bio je u Krapinsko-zagorskoj županiji, za 9,2 %, a najmanji u Gradu Zagrebu, za 6,1 %.

U trećem tromjesečju ove godine radnici u Varaždinskoj županiji imali su prosječnu neto plaću 7129 kuna. Podaci DZS-a pokazuju da im je plaća u odnosu na lani rasla 8,5 %, što je više od državnog prosjeka. Ipak, valja primijetiti da radnici u Varaždinskoj županiji prema ovim podacima imaju 1839 kuna manju neto plaću od radnika u Gradu Zagrebu. Također, manja je 497 kuna od nacionalnog prosjeka.

Radnici u Međimurskoj županiji u istom periodu ove godine imali su prosječnu neto plaću od 7100 kuna. I njima je plaća u odnosu na lani rasla 7,2 %. I međimurski radnici zarađuju manje od nacionalnog prosjeka – 526 kuna manje.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje