VREMEPLOV

Iako nam blagdan Svete Katarine 25. studenoga nije donio snijeg na vrata kako to stara narodna prognoza kaže, mnogim je starijim generacijama donio sjećanja na dane djetinjstva.

Naime, tim su blagdanom nekad počinjali narodni običaji kojima su se naši stari pripremali za božićne blagdane. Blagdan Svete Katarine, zatim blagdan Svetog Andrije, Barbare, Nikole, Tome, Lucije, svaki svetac nosio je drugačije običaje u iščekivanju Božića. O tim nam je običajima u novomarofskom kraju govorio etnolog Tibor Martan, a mi ih prenosimo vama, možda na taj način obnovite neka stara sjećanja ili jednostavno saznate kako su nekad protjecali dani koje danas često i zaboravimo.

Prizivanje snova

Blagdani Svete Katarine i Svetog Andrije uvode nas u razdoblje adventa i označavaju kraj jeseni u tradicijskoj kulturi. – Katalenje je izrazito ženski blagdan jer se toga dana nije smjelo šiti, a naročito se izbjegavala uporaba preslice i kolovrata. Posebno se pazilo da se kotač kolovrata slučajno ne pomakne – govori Tibor Martan objašnjavajući da se time iskazivala osobita čast svetoj Katarini, koja je bila mučena razapinjanjem na kotaču s oštricama. Uz to, običaj je nalagao da se na stolu nađe pečeni puran. – Tog se dana po prvi put zaklao ovogodišnji puran ili pura kako bi se isprobala kvaliteta mesa za nadolazeći božićni objed – dodaje. Došel je, došel sveti Jendraš, pitam te počem vino daš! – stihovi su koji svjedoče o tome da je 30. studenoga, blagdan Svetog Andrije, bio „rezerviran“ za prodaju vina. Osim toga, bio je to dan za ljubavna proricanja.

Moglo bi Vas zanimati:

Nastavlja se modernizacija nerazvrstanih cesta u Općini Bednja

U Općini Bednja radi se punom parom na modernizaciji nerazvrstanih cesta. Naime, općinski načelnik Damir Poljak 15. travnja je s...

– Djevojke stasale za udaju pokušavale su odgonetnuti tko će im po svršetku adventa doći u snoboke. Dan uoči samog blagdana morale su postiti, tek bi uvečer prije spavanja smjele pojesti tri zrna pšenice i popiti žlicu vode. Prije odlaska na spavanje ispod jastuka stavile bi britvu, zrcalo, muške gaće ili kakvu fotografiju muškarca. Vjerovale su da će tako u svom prvom snu ugledati budućeg zaručnika – objašnjava Martan.

Izrada kinča, tradicijskog ukrasa za bor, nekad je započinjala na blagdan Svete Barbare, 4. prosinca. -Kinč je bio ukras izrađen od raznobojnog papira u obliku cvijeća, kuglica i lančića koji se mogao ukrasiti zrncima kukuruza ili graha – napominje Martan. Sveta Barbara podnijela je mučeničku smrt na način da joj je na panju odrubljena glava, a krvnik je bio njezin otac koji se nije mogao pomiriti s činjenicom da je njegova kći kršćanka. – Upravo iz tog razloga na blagdan Svete Barbare nije se smjelo na panju cijepati drva, oštriti kolje te sjeći živicu i drugo raslinje. Osim toga, sveta Barbara je i zaštitnica rudara, pa se iz štovanja prema njoj tog dana nije smjelo raditi u zemlji – pojašnjava.

Odnekad je 6. prosinca bio dan za darove te zamaskirane goste. Sveti Nikola bi u pratnji Krampusa i anđela svraćao u ona domaćinstva u kojima je bilo male djece te bi jabukama darivao djecu koja su znala moliti. U molitvama su djeci pomagali anđeli, dok je Krampus djecu plašio zvoneći lancima i prijeteći šibama. Martan napominje i da je sveti Nikola zaštitnik putnika i pomoraca, pa se na njegov blagdan nije se smjelo prati rublje, izrađivati užad te vezivati čvorove.

Coprnica ili zaručnica?

Uz blagdan Svete Lucije, 13. prosinca, i danas se veže običaj sijanja božićne pšenice. Tibor Martan govorio nam je i o običaju pravljenja stolčeka koji bi se započeo izrađivati na taj blagdan i dorađivao bi se do Badnjaka, a tada bi se nosio na polnoćku. – S njega se moglo vidjeti koje su među ženama coprnice, po tome što su one leđima okrenute oltaru. Vidjelac je potom morao bježati kući da ga coprnice ne bi raznijele, a kako ga ne bi sustigle, morao je za sobom prosipati zrnca maka. U Madžarevu se vjerovalo da će mladić sa stolčeka vidjeti buduću zaručnicu – govori. Djevojke bi pak na blagdan Svete Lucije na jedanaest komadića papira ispisale imena mladića koji su im se posebno sviđali, dok bi jedan papirić ostavile praznim. Papire bi presavile i spremile u zemljani lonac te svakog jutra izvlačile po jedan papir s imenom mladića i bacale ga u vatru, s tim da papir nisu smjele otvarati. Na božićno jutro otvorile bi posljednji papir te saznale hoće li se te godine udati i za koga.

Nadalje, 21. prosinca slijedi blagdan Svetog Tome, Tomaševo. Na taj se dan odlazilo na sejem kupiti meso i svinjske kožice potrebne za spravljanje božićne hladetine. Žene su kupovale i rupce koje će na Božić nositi k misi. Osim toga, to je bio dan velikog čišćenja kuće prije Božića. 

Izvor:
Foto: