Povežite se s nama

U fokusu

Liga za Varaždin na čelu s Vladom Sevšekom jedina ponudila ostvarenje “varaždinskog sna”

Objavljeno:

- dana

OTVORENO

Čovjek kojeg pokreću novi izazovi. Tako bi se najkraće moglo opisati Varaždinca Mladena Rihtarića.

Unatoč činjenici da je na korak do mirovine, njegov ga unutarnji nemir, stvaralački nagon i (prije svega) osjećaj pripadnosti sredini iz koje je ponikao “vabe” u nove izazove, projekte, programe… Jedan od takvih projekata zove se – Liga za Varaždin. Mladen Rihtarić, direktor varaždinske Podružnice osiguravajućeg društva Euroherc, jedan je od 15-ak osnivača nestranačke Udruge građana Liga za Varaždin koji su se okupili s ciljem poticanja razvoja i stvaranja uvjeta za boljitak svih građana Varaždina.

Varaždin potonuo

Zašto ste se odlučili postati “ligaš”? Jeste li u svojoj karijeri bili vezani uz koju stranku ili političku opciju?
Ne, nikad nisam bio član nijedne stranke ili političke opcije. Politiku, a posredno tome i političare, nikad nisam volio. Liga za Varaždin je, međutim, nešto drugo. U toj smo se udruzi okupili ljudi različitih profesija, struka, čak i svjetonazorskih pogleda, ali ujedinjeni u jednom cilju – djelovanju na dobrobit svih Varaždinki i Varaždinaca.Mislim da je krajnje vrijeme za takvo djelovanje, jer je naš grad u posljednjih sedam-osam godina duboko potonuo na ljestvici konkurentnosti i kvalitete življenja u Hrvatskoj. A za to su odgovorne politike koje su upravljale Gradom. Uvijek su se nadmetale za vlast, a kad bi je osvojile, svojim bi činjenjem ili nečinjenjem prouzročile nemjerljive štete. Zato danas u Varaždinu nemamo novih investicija, zapošljavanja, europskih projekata… Ali zato imamo najniže plaće s prosjekom od samo 4.000 kuna, 12 tisuća umirovljenika, od kojih mnogi žive na granici izdržljivosti s mirovinama manjima od 2.000 kuna, mlade koji u potrazi za poslom odlaze u svijet… To su rezultati dosadašnjeg vođenja Grada. I sad bi ti isti, koji su doveli do takvog stanja, ponovno htjeli dobiti povjerenje građana! Siguran sam da će Varaždinci prepoznati ta “prozirna” obećanja i da će im reći – dosta! Nasuprot svim tim političkim strankama, Liga za Varaždin i naš kandidat za gradonačelnika Vlado Sevšek nudi služenje građanima, a ne vladanje Gradom. Mi nismo političari, niti mislimo živjeti od politike. Našu listu čine mnogi ugledni poduzetnici, liječnici, odvjetnici, radnici… Naš je temeljni cilj da utječemo na upravljačke procese u Gradu, a uvjeren sam da ćemo kroz provedbu našeg programa “Varaždin na kvadrat” u tome i uspjeti. Pokrenut ćemo gospodarski razvoj i investicije u najmanje dvije nove tvornice s više stotina radnih mjesta. Plaće ćemo podići za 30 posto kako bismo barem dostigli prosjek u Republici Hrvatskoj, a to će imati i pozitivan učinak na punjenje gradskog proračuna. Za sve to imamo znanja, odlučnosti, hrabrosti i kvalitetne ljude koji će programe na papiru pretočiti u stvarnost.
 

Plaće ćemo podići za 30 posto, a to će imati i pozitivan učinak na punjenje proračuna

Govorite kao čovjek koji je dobro upućen u gospodarstvo, iako već više od 20 godina radite u osiguranju. Mnogi osiguravajuće kuće doživljavaju kao svojevrsnu nadgradnju, one koje samo uzimaju novac građanima, a teško isplaćuju odštetne zahtjeve. Je li to doista tako?
Naravno da nije! Industrija osiguranja je specifična djelatnost koju u Hrvatskoj još uvijek mnogi ne razumiju. A kad se dogode štete, vremenske nepogode, industrijske havarije, prometne nesreće ili neki drugi oblik incidentne situacije u kojoj netko pretrpi štetu, onda kreću nadmudrivanja i pokušaji da se iz cijele situacije izvuče prekomjerna korist. A zakoni i pravila za sve nas osiguravatelje su vrlo jasni, propisi strogi, a nadzori temeljiti, pa nema mogućnosti za bilo kakva “iskakanja” iz tih okvira. Ipak, vratio bih se na prvi dio vašeg pitanja: ne mogu se složiti da osiguranje nije dio gospodarstva. Ono je itekako važan dio, u kojem se generira znatna novostvorena vrijednost. Evo, primjerice, varaždinska podružnica Euroherc osiguranja, na čijem sam čelu 20-ak godina, jedna je od najuspješnijih u zemlji. Imamo vrlo dobre odnose s klijentima, stalno razvijamo djelatnost, a u naš Grad i Županiju Euroherc je do sada uložio desetke milijuna kuna. Izgradili smo suvremenu poslovnu zgradu, imamo tri stanice za tehnički pregled vozila, pouzdan smo partner mnogim tvrtkama u osiguranju njihove imovine i zaposlenika. Nadalje, djelovali smo da i druge članice Koncerna Agram svoje usluge ponude žiteljima Grada i Županije – Poliklinika Sunce, Agram Life-životno i zdravstveno osiguranje, KBZ… Nadalje, Euroherc je prva hrvatska osiguravajuća kuća koja je napravila iskorak na europsko tržište osiguranja. Odnedavno imamo podružnice u Beču i Grazu, a u pripremi je otvaranje više ureda u gradovima Republike Austrije.

Izazovi

Rekli smo u uvodu da ste čovjek izazova. Opišite ukratko svoju karijeru.
Nakon završenoga Pravnog fakulteta u Zagrebu pripravnički staž odradio sam u Općinskom javnom tužilaštvu Varaždin, te po položenom pravosudnom ispitu obnašao dužnost zamjenika javnog tužioca. Kasnije sam bio sudac Općinskoga prekršajnog suda u Varaždinu. No, prijelomni trenutak zbio se početkom 90-ih, kada je, na sveopće iznenađenje, varaždinska tvrtka Consultinvest, u kojoj je ključna osoba bio, nažalost, prerano preminuli odvjetnik Mario Porobija, provela preuzimanje posrnulog ponosa slovenske industrije, tvrtke Elan iz Begunja. Budući da sam zaljubljenik u nautiku i brodove, prihvatio sam ponudu da postanem direktor prodaje tvrtke Elan Marine, u kojoj su se do tada proizvodila svjetski priznata plovila. Pravosudnu karijeru tako sam zamijenio gospodarskim izazovom i dijelom povezao sa svojim hobijem. Trajalo je to više od četiri godine, ali me cijelo to vrijeme vukla želja za povratkom u Varaždin i obitelji, te nastojanje da doprinesem razvoju sredine iz koje sam potekao. Posao u Elanu je bio iznimno težak i pun izazova. Nebrojena putovanja, europski i svjetski sajmovi, charter flote, drugačiji mentaliteti kupaca… A povrh svega, suradnici su mi bili Slovenci koji su smatrali, pa čak to i javno pokazivali, da su im Hrvati oteli njihov “ponos”. Međutim, 1996. godine se pružila prilika za osnivanje podružnice Euroherc osiguranja u Varaždinu, pa sam, prihvaćajući novi izazov, iz svijeta nautike prešao u svijet osiguranja. I tu se, evo, uspješno zadržao već 21 godinu.

No, i uz taj posao prihvaćali ste nove izazove, iako nisu bili izravno povezani s vašom osnovnom djelatnošću. Malo je onih u Varaždinu koji znaju da ste strastveni zaljubljenik u – konje!
Točno, to je na određen način strast moje obitelji, ali i ozbiljna, rekao bih, gospodarska djelatnost. Tu ljubav prema plemenitim životinjama odredila je moja kći Rena. Uzgajamo engleske punokrvne konje za galopske utrke. Nažalost, nemamo uvjeta za to u Hrvatskoj, pa se naši konji nalaze u dvije ergele i dva trening centra kod Budimpešte u Mađarskoj i Bratislave u Slovačkoj. Ne želim se hvaliti, ali jedna sam od najzaslužnijih osoba što je Hrvatski galopski savez primljen u svjetsku krovnu organizaciju IFHA, te hrvatski uzgajivači u Europsku udrugu uzgajivača engleskog punokrvnjaka.
 

Za razliku od političkih stranaka, Liga za Varaždin nudi služenje građanima, a ne vladanje Gradom

Nije li to skup sport?
Ovisi kako se promatra. To je profesionalni sport, ali tu je sportaš konj, ne čovjek. U svijetu i zemljama zapadne Europe to je i iznimno profitabilna gospodarska djelatnost koja se tretira kao industrijska grana – thoroughbreed industry. Primjerice, to je četvrta djelatnost u Francuskoj i treća u Irskoj. Više od 7 milijuna Amerikanaca radi u toj industriji engleskog punokrvnjaka, koja uz sebe veže mnoge gospodarske aktivnosti kao što su, primjerice, veterina, farmaceutika, prehrambena industrija, poljoprivreda, transport, aukcijske kuće, trening centri, turizam, pa ako hoćete i kladioničarstvo, koje je u svijetu iznimno popularno i potiče novi ciklus.
 

Zašto se takve ergele mogu razvijati u Mađarskoj i Slovačkoj, a ne mogu u Hrvatskoj? 
To je još jedno od onih naših “sistemskih” pitanja. Kod nas još uvijek nema sustava poticanja kvalitete, a razni državni poticaji dijele se u obliku “socijale”, umjesto da potiču novi gospodarski razvoj. Tako je i u konjogojstvu. Ima danas u Hrvatskoj podosta onih koji se bave uzgojem konja, ali ne za sport, tako da sustavni razvoj i stvaranje pozitivnog gospodarskog okružja za tu djelatnost i dalje izostaju. Također, mislim da se tu pojavljuje problem kulture i znanja, ali to je preopširna tema da se objasni u nekoliko rečenica.

Gradi – brod

Imate još jednu strast neobičnu za kontinentalca. To su brodovi. Otkud to?
Možda zato jer sam rođen na senjskoj buri (smijeh). Moji su roditelji, naime u to vrijeme živjeliu Senju, ali su se nakon nekoliko godina vratili u Varaždin, pa sam tu krenuo u vrtić i školu, i ovo je doista u punom smislu riječi moj grad! No, šalu na stranu, još sam se u ranoj mladosti zainteresirao za ribolov i nautiku, a dosta sam vremena kao klinac provodio i uz Dravu. Kasnije sam u Elan Marineu proniknuo u male tajne brodogradnje, i to me posebno oduševilo. Kao direktor prodaje te tvrtke ujedno sam radio posao koji mi je bio strast i hobi. Takvo se iskustvo, “zasoljeno” slovenskim jalom, ne može naplatiti nikakvim novcem!

I sada ste – brodograditelj?!
Ma ne, ne bih to baš tako rekao. Točno je, međutim, da onako za svoj gušt, već nekoliko godina, doma u garaži svaki slobodni trenutak posvećujem gradnji brodice po vlastitoj mjeri. Bit će to brodić dug samo šest i pol metara, ali ga u cijelosti radim sam po svojim zamislima i jedva čekam da ga dovršim i napravim probnu plovidbu. Bit će to ostvarenje moga dugogodišnjeg sna – ako ne potone!!! (smijeh)

A sanjate li i kakav “varaždinski san”? Kakav biste Varaždin željeli za, primjerice, četiri godine?
Mi, Varaždinci, više nemamo pravo ni vremena za snove! Svi mi kojima je ovaj grad pri srcu moramo djelovati da se ti lijepi snovi pretvore u stvarnost! A to znači da Varaždin opet mora biti grad poželjan za život, grad u kojem će mladi vidjeti perspektivu zasnivanja obitelji, zaposlenici biti pristojno plaćeni za svoj rad, a umirovljenici imati aktivne i spokojne umirovljeničke dane. Program “Varaždin na kvadrat” Lige za Varaždin i budućega gradonačelnika Vlade Sevšeka te njegovih zamjenika Dubravke Lekić i Davora Patafte upravo jamči ostvarenje takvog “varaždinskog sna”. Zato pozivam sve Varaždinke i Varaždince da na izborima za Gradsko vijeće i gradonačelnika Grada Varaždina 21. svibnja svoj glas s punim povjerenjem daju Nezavisnoj listi Vlade Sevšeka i Lige za Varaždin. Apsolutno sam uvjeren da neće pogriješiti!

“Strast moje obitelji su konji. Uzgajamo engleske punokrvne konje za galopske utrke. Nažalost, nemamo uvjeta za to u Hrvatskoj, pa se naši konji nalaze u dvije ergele i dva trening centra kod Budimpešte u Mađarskoj i Bratislave u Slovačkoj.”

SVAKA ČAST 

Rihtarić je najzaslužniji što je Hrvatski galopski savez primljen u IFHA, a hrvatski uzgajivači u EU udrugu uzgajivača engleskog punokrvnjaka

Izvor:
Foto:

U fokusu

Lepoglavska tvrtka ponudila 29 milijuna kuna za kupnju Hotela Trakošćan

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Nakon što je u petak, 8. siječnja, okončana druga javna e-dražba za ostvarivanje prava prvokupa Hotela Trakošćan, ispostavilo se da je od tri ponuditelja najvišu cijenu za objekt bivše Čačićeve tvrtke u stečaju ponudilo trgovačko društvo WE-KR d.o.o.

Spomenuta tvrtka iz Lepoglave ponudila je 29.055.000,00 kuna, no akviziciju će realizirati ukoliko prethodno pribavi očitovanje zagrebačke tvrtke ATR d.o.o., kojim ona povlači ili odustaje od  zahtjeva za oslobođenjem od plaćanja kupovnine.

Naime,  stvar se zakomplicirala jer u ATR-u tvrde da na  nekretninama imaju uknjiženo pravo prvokupa.

Nastavite čitati

U fokusu

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje učenika: nacionalnim ispitima do realnijeg praćenja napretka

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Plan je Ministarstva obrazovanja da od iduće školske godine peti i osmi razredi osnovne škole rješavaju univerzalne nacionalne ispite iz matematike i hrvatskog jezika te kompetencije rješavanja problema kako bi se utvrdila objektivna kvaliteta njihova znanja.

Nagađalo se i da bi ispit za osmi razred mogao bi u idućim godinama prerasti u malu maturu i igrati ključnu ulogu pri upisima u srednju školu, što su prenijeli neki mediji. No, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs ubrzo je demantirao spominjanje male mature.

Fuchs je dao nalog Nacionalnomu centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO-u), što je središnja ustanova za provedbu državne mature, da pokrene “projekt uvođenja i sustavnog provođenja nacionalnih ispita u osnovnim školama”. Kako je ravnateljica Nacionalnoga centra Ivana Katavić spomenula za Index, ispiti se, barem u početku, ne bi vrednovali klasičnim brojčanim ocjenama, niti pak bi imali utjecaja na konačnu ocjenu iz određenog predmeta, ali bi se dijelovi rezultata mogli upotrijebiti u kontekstu selekcije učenika za upise u srednje škole.

FOTO: Screenshot/N1

Samim time ispiti bi mogli imati funkciju sličnu onoj državne mature pri upisu na fakultete, no razlika između male mature i nacionalnih testova je u tome što mala matura završava nekom ocjenom i nekim certifikatom, dok nacionalni ispiti ne bi ocjenjivali učenike, pojasnila je Katavić. Ispiti bi se uveli najranije na proljeće 2022. godine.

Ciljevi uvođenja

– U svijetu postoje različiti modeli nacionalnih ispita. Negdje im pristupaju čitave generacije, a negdje uzorci. Hoće li se nacionalni ispit provoditi na uzorku ili na čitavoj populaciji, ovisi o cilju. Ako se kao cilj odredi određivanje postignuća samo na nacionalnoj razini (kao što je to slučaj u međunarodnim istraživanjima PISA, PIRLS i TIMSS), nacionalne je ispite dovoljno provesti samo na uzorku. Ako je cilj nacionalnih ispita dati povratnu informaciju svim učenicima (i njihovim roditeljima i skrbnicima), nastavnicima, školama i osnivačima na lokalnoj razini, tada se nacionalni ispiti provede na čitavoj populaciji.

Nacionalni ispit čine dio sustava vanjskoga vrednovanja škola, koji također razvija NCVVO. Kako bi se ispiti povezali s vanjskom vrednovanjem škola, važno je da se provedu na populaciji, a na samo na uzorku. Time svaka škola može dobiti rezultate na razini škole i napraviti plan poboljšanja u tom području kvalitete rada škole. Nacionalni ispit mogu vrlo objektivno pokazati koliko učenika (na nacionalnoj razini) i koji učenici (na pojedinačnoj razini) nisu dosegli osnovnu razinu postignuća. Odgojno-obrazovni sustava i sama škola treba. takvim učenicima osigurati potporu da dosegnu tu minimalnu razinu postignuća.

Odgojno-obrazovni sustav treba razraditi mjere kojima će se smanjiti broj učenika koji ne dosežu minimalnu razinu postignuća u Hrvatskome jeziku i Matematici, a time i u ostalim nastavnim predmetima i područjima. Nacionalni izvještaji međunarodnoga istraživanja PISA upućuju jasno na taj problem od 2006. godine – dobili smo objašnjenje iz NCVVO-a.

Napominju i da nacionalni ispiti ne mogu biti zamjena za školska ispitivanja znanja.

– Školska ocjena i dalje ostaje iznimno važna. Rezultati nacionalnih ispita iskazuju se kao udio učenika na pojedinoj razini postignuća (za rezultate na nacionalnoj razini). Primarni je cilj nacionalnih ispita da učenik te njegovi roditelji i učitelji dobiju informacije o učenikovu napretku, a nositelji obrazovne politike informacije o kvaliteti sustava. U svijetu, međutim, postoje različiti modeli i iskustva u primjeni rezultata nacionalnih ispita. Tako, primjerice, neki sustavi na osnovu rezultata nacionalnih ispita donose odluke o davanju ili ukidanju novčanih potpora školama ili pak stipendiranju pojedinih učenika. Postoje i primjeri u kojima se nacionalni ispiti koriste za prelazak u više stupnjeve obrazovanja. Ideja da se rezultati nacionalnih ispita u nekom omjeru koriste za upis u srednje škole, prema prvim reakcijama stručne javnosti, naišla je na dobar odjek.

Osnovne i srednje škole u Hrvatskoj već dugo priželjkuju takav model. Stoga je cilj NCVVO-a te Ministarstva znanosti i obrazovanja upravo razviti kvalitetan model koji bi s jedne strane, zadovoljavao specifične potrebe hrvatskog obrazovnog sustava, a s druge bi strane išao ukorak sa suvremenim pristupima u vrednovanju učeničkih znanja i kompetencija. Nacionalni ispiti u većini obrazovnih sustava imaju višestruke uloge jer su prevrijedni da bi se ih koristilo u samo jednu svrhu. Dakle, posve je legitimno i stručno opravdano koristiti nacionalne ispite i kao jedan od kriterija upisa u srednje škole. Pritom MZO određuje u kojoj se mjeri mogu koristiti nacionalni ispiti u svrhu upisa. Istovremeno, srednje škole i dalje samostalno određuju koju razinu postignuća i školskih ocjena očekuju od učenika koje primaju.

Dugoročni gospodarski rast i razvitak, socijalna uključenost i zapošljivost stanovništva neki su od prioritetnih ciljeva EU-a, a osiguranje kvalitete obrazovanja ističe se kao jedan od ključnih čimbenika za postizanje tih ciljeva. Unapređenje kvalitete i učinkovitosti obrazovanja i osposobljavanja navedeni su kao ključni ciljevi EU-a u Strateškom okviru za obrazovanje i osposobljavanje 2020 – dodaju iz Centra.

Promicanje kvalitete

U većini se obrazovnih sustava u Europskoj uniji, ali i šire, sustavno promiče kultura kvalitete obrazovanja te se razvijaju mehanizmi koji omogućavaju nastavnicima, obrazovnim institucijama i obrazovnoj politici da preuzmu odgovornost za svoj rad i da trajno rade na unapređenju kvalitete svih aspekata obrazovnog sustava, smatraju.

– U Hrvatskoj se dosad nisu provodili nacionalni ispiti kao jedan od temeljnih mehanizama za uspostavu i praćenje kvalitete u obrazovanju. Prema podacima iz jednog izvještaja Europske komisije, Hrvatska je jedna od europskih zemalja (uz Grčku, područje Belgije u kojem se govori njemački jezik te BiH) koja nema standardizirane ispite u obvezatnome obrazovanju kojima se sustavno prate postignuća u ključnim sadržajnim područjima. Jedan od temeljnih mehanizama za uspostavu cjelovitog sustava za praćenje kvalitete obrazovanja jesu nacionalni ispiti, odnosno standardizirani vanjski ispiti kojima je cilj utvrditi postignuća učenika u temeljnim znanjima i kompetencijama u ključnim dijelovima obrazovnih ciklusa.

Na taj je način definiran pojam nacionalnih ispita u dokumentima EU-a, ali i u zakonodavstvu RH.
Nepostojanje nacionalnih ispita kao jednog od temeljnih mehanizama za uspostavu i praćenje kvalitete u obrazovanju ima negativan učinak na čitav obrazovni sustav jer učenici, nastavnici te obrazovna politika nemaju nikakav objektivni i pouzdani uvid u postignuća učenika u temeljnim znanjima i kompetencijama. Obrazovna politika bez smjernica utemeljenih u empirijskim rezultatima ne može donositi relevantne odluke koje omogućavaju prije svega jednake obrazovne mogućnosti za sve učenike – zaključuju iz Centra.

Konkretni rezultati

Za mišljenje o potencijalnom uvođenju male mature u nedefiniranoj budućnosti, kao jednoj od mogućih posljedica postojanja nacionalnih ispita, pitali smo i Davora Žerjava, učitelja hrvatskoga jezika u zvanju učitelja savjetnika iz OŠ Strahoninec, s kojim smo nedavno razgovarali i o problemima online nastave.

– Mala matura bila bi potpuni promašaj. Kao praktičar s dosta iskustva mogu reći da ne vjerujem da bi se ona uvodila jer nema stručnog opravdanja za nju. Možda će se u budućnosti vanjsko vrednovanje početi provoditi dublje, češće i redovito – naravno, s nekim konkretnim i javnim rezultatima u obliku obvezujuće ocjene. To bi moglo pomoći u suzbijanju poplave “superodlikaša” i previsokih ocjena. Jedino, u tom slučaju potrebna je i politička hrabrost i dosta ulaganja jer to je velik projekt. A u političku hrabrost i velika ulaganja nemam baš povjerenja – svoje je zaključke sažeo Žerjav.

Kao i s drugim elementima hrvatskoga školstva koji su uvedeni kao noviteti, prosudba o uspješnosti vjerojatno će se moći donijeti tek nakon što budu vidljivi rezultati prvih nekoliko generacija.

Nastavite čitati