Povežite se s nama

U fokusu

Liga za Varaždin na čelu s Vladom Sevšekom jedina ponudila ostvarenje “varaždinskog sna”

Objavljeno:

- dana

OTVORENO

Čovjek kojeg pokreću novi izazovi. Tako bi se najkraće moglo opisati Varaždinca Mladena Rihtarića.

Unatoč činjenici da je na korak do mirovine, njegov ga unutarnji nemir, stvaralački nagon i (prije svega) osjećaj pripadnosti sredini iz koje je ponikao “vabe” u nove izazove, projekte, programe… Jedan od takvih projekata zove se – Liga za Varaždin. Mladen Rihtarić, direktor varaždinske Podružnice osiguravajućeg društva Euroherc, jedan je od 15-ak osnivača nestranačke Udruge građana Liga za Varaždin koji su se okupili s ciljem poticanja razvoja i stvaranja uvjeta za boljitak svih građana Varaždina.

Varaždin potonuo

Zašto ste se odlučili postati “ligaš”? Jeste li u svojoj karijeri bili vezani uz koju stranku ili političku opciju?
Ne, nikad nisam bio član nijedne stranke ili političke opcije. Politiku, a posredno tome i političare, nikad nisam volio. Liga za Varaždin je, međutim, nešto drugo. U toj smo se udruzi okupili ljudi različitih profesija, struka, čak i svjetonazorskih pogleda, ali ujedinjeni u jednom cilju – djelovanju na dobrobit svih Varaždinki i Varaždinaca.Mislim da je krajnje vrijeme za takvo djelovanje, jer je naš grad u posljednjih sedam-osam godina duboko potonuo na ljestvici konkurentnosti i kvalitete življenja u Hrvatskoj. A za to su odgovorne politike koje su upravljale Gradom. Uvijek su se nadmetale za vlast, a kad bi je osvojile, svojim bi činjenjem ili nečinjenjem prouzročile nemjerljive štete. Zato danas u Varaždinu nemamo novih investicija, zapošljavanja, europskih projekata… Ali zato imamo najniže plaće s prosjekom od samo 4.000 kuna, 12 tisuća umirovljenika, od kojih mnogi žive na granici izdržljivosti s mirovinama manjima od 2.000 kuna, mlade koji u potrazi za poslom odlaze u svijet… To su rezultati dosadašnjeg vođenja Grada. I sad bi ti isti, koji su doveli do takvog stanja, ponovno htjeli dobiti povjerenje građana! Siguran sam da će Varaždinci prepoznati ta “prozirna” obećanja i da će im reći – dosta! Nasuprot svim tim političkim strankama, Liga za Varaždin i naš kandidat za gradonačelnika Vlado Sevšek nudi služenje građanima, a ne vladanje Gradom. Mi nismo političari, niti mislimo živjeti od politike. Našu listu čine mnogi ugledni poduzetnici, liječnici, odvjetnici, radnici… Naš je temeljni cilj da utječemo na upravljačke procese u Gradu, a uvjeren sam da ćemo kroz provedbu našeg programa “Varaždin na kvadrat” u tome i uspjeti. Pokrenut ćemo gospodarski razvoj i investicije u najmanje dvije nove tvornice s više stotina radnih mjesta. Plaće ćemo podići za 30 posto kako bismo barem dostigli prosjek u Republici Hrvatskoj, a to će imati i pozitivan učinak na punjenje gradskog proračuna. Za sve to imamo znanja, odlučnosti, hrabrosti i kvalitetne ljude koji će programe na papiru pretočiti u stvarnost.
 

Plaće ćemo podići za 30 posto, a to će imati i pozitivan učinak na punjenje proračuna

Govorite kao čovjek koji je dobro upućen u gospodarstvo, iako već više od 20 godina radite u osiguranju. Mnogi osiguravajuće kuće doživljavaju kao svojevrsnu nadgradnju, one koje samo uzimaju novac građanima, a teško isplaćuju odštetne zahtjeve. Je li to doista tako?
Naravno da nije! Industrija osiguranja je specifična djelatnost koju u Hrvatskoj još uvijek mnogi ne razumiju. A kad se dogode štete, vremenske nepogode, industrijske havarije, prometne nesreće ili neki drugi oblik incidentne situacije u kojoj netko pretrpi štetu, onda kreću nadmudrivanja i pokušaji da se iz cijele situacije izvuče prekomjerna korist. A zakoni i pravila za sve nas osiguravatelje su vrlo jasni, propisi strogi, a nadzori temeljiti, pa nema mogućnosti za bilo kakva “iskakanja” iz tih okvira. Ipak, vratio bih se na prvi dio vašeg pitanja: ne mogu se složiti da osiguranje nije dio gospodarstva. Ono je itekako važan dio, u kojem se generira znatna novostvorena vrijednost. Evo, primjerice, varaždinska podružnica Euroherc osiguranja, na čijem sam čelu 20-ak godina, jedna je od najuspješnijih u zemlji. Imamo vrlo dobre odnose s klijentima, stalno razvijamo djelatnost, a u naš Grad i Županiju Euroherc je do sada uložio desetke milijuna kuna. Izgradili smo suvremenu poslovnu zgradu, imamo tri stanice za tehnički pregled vozila, pouzdan smo partner mnogim tvrtkama u osiguranju njihove imovine i zaposlenika. Nadalje, djelovali smo da i druge članice Koncerna Agram svoje usluge ponude žiteljima Grada i Županije – Poliklinika Sunce, Agram Life-životno i zdravstveno osiguranje, KBZ… Nadalje, Euroherc je prva hrvatska osiguravajuća kuća koja je napravila iskorak na europsko tržište osiguranja. Odnedavno imamo podružnice u Beču i Grazu, a u pripremi je otvaranje više ureda u gradovima Republike Austrije.

Izazovi

Rekli smo u uvodu da ste čovjek izazova. Opišite ukratko svoju karijeru.
Nakon završenoga Pravnog fakulteta u Zagrebu pripravnički staž odradio sam u Općinskom javnom tužilaštvu Varaždin, te po položenom pravosudnom ispitu obnašao dužnost zamjenika javnog tužioca. Kasnije sam bio sudac Općinskoga prekršajnog suda u Varaždinu. No, prijelomni trenutak zbio se početkom 90-ih, kada je, na sveopće iznenađenje, varaždinska tvrtka Consultinvest, u kojoj je ključna osoba bio, nažalost, prerano preminuli odvjetnik Mario Porobija, provela preuzimanje posrnulog ponosa slovenske industrije, tvrtke Elan iz Begunja. Budući da sam zaljubljenik u nautiku i brodove, prihvatio sam ponudu da postanem direktor prodaje tvrtke Elan Marine, u kojoj su se do tada proizvodila svjetski priznata plovila. Pravosudnu karijeru tako sam zamijenio gospodarskim izazovom i dijelom povezao sa svojim hobijem. Trajalo je to više od četiri godine, ali me cijelo to vrijeme vukla želja za povratkom u Varaždin i obitelji, te nastojanje da doprinesem razvoju sredine iz koje sam potekao. Posao u Elanu je bio iznimno težak i pun izazova. Nebrojena putovanja, europski i svjetski sajmovi, charter flote, drugačiji mentaliteti kupaca… A povrh svega, suradnici su mi bili Slovenci koji su smatrali, pa čak to i javno pokazivali, da su im Hrvati oteli njihov “ponos”. Međutim, 1996. godine se pružila prilika za osnivanje podružnice Euroherc osiguranja u Varaždinu, pa sam, prihvaćajući novi izazov, iz svijeta nautike prešao u svijet osiguranja. I tu se, evo, uspješno zadržao već 21 godinu.

No, i uz taj posao prihvaćali ste nove izazove, iako nisu bili izravno povezani s vašom osnovnom djelatnošću. Malo je onih u Varaždinu koji znaju da ste strastveni zaljubljenik u – konje!
Točno, to je na određen način strast moje obitelji, ali i ozbiljna, rekao bih, gospodarska djelatnost. Tu ljubav prema plemenitim životinjama odredila je moja kći Rena. Uzgajamo engleske punokrvne konje za galopske utrke. Nažalost, nemamo uvjeta za to u Hrvatskoj, pa se naši konji nalaze u dvije ergele i dva trening centra kod Budimpešte u Mađarskoj i Bratislave u Slovačkoj. Ne želim se hvaliti, ali jedna sam od najzaslužnijih osoba što je Hrvatski galopski savez primljen u svjetsku krovnu organizaciju IFHA, te hrvatski uzgajivači u Europsku udrugu uzgajivača engleskog punokrvnjaka.
 

Za razliku od političkih stranaka, Liga za Varaždin nudi služenje građanima, a ne vladanje Gradom

Nije li to skup sport?
Ovisi kako se promatra. To je profesionalni sport, ali tu je sportaš konj, ne čovjek. U svijetu i zemljama zapadne Europe to je i iznimno profitabilna gospodarska djelatnost koja se tretira kao industrijska grana – thoroughbreed industry. Primjerice, to je četvrta djelatnost u Francuskoj i treća u Irskoj. Više od 7 milijuna Amerikanaca radi u toj industriji engleskog punokrvnjaka, koja uz sebe veže mnoge gospodarske aktivnosti kao što su, primjerice, veterina, farmaceutika, prehrambena industrija, poljoprivreda, transport, aukcijske kuće, trening centri, turizam, pa ako hoćete i kladioničarstvo, koje je u svijetu iznimno popularno i potiče novi ciklus.
 

Zašto se takve ergele mogu razvijati u Mađarskoj i Slovačkoj, a ne mogu u Hrvatskoj? 
To je još jedno od onih naših “sistemskih” pitanja. Kod nas još uvijek nema sustava poticanja kvalitete, a razni državni poticaji dijele se u obliku “socijale”, umjesto da potiču novi gospodarski razvoj. Tako je i u konjogojstvu. Ima danas u Hrvatskoj podosta onih koji se bave uzgojem konja, ali ne za sport, tako da sustavni razvoj i stvaranje pozitivnog gospodarskog okružja za tu djelatnost i dalje izostaju. Također, mislim da se tu pojavljuje problem kulture i znanja, ali to je preopširna tema da se objasni u nekoliko rečenica.

Gradi – brod

Imate još jednu strast neobičnu za kontinentalca. To su brodovi. Otkud to?
Možda zato jer sam rođen na senjskoj buri (smijeh). Moji su roditelji, naime u to vrijeme živjeliu Senju, ali su se nakon nekoliko godina vratili u Varaždin, pa sam tu krenuo u vrtić i školu, i ovo je doista u punom smislu riječi moj grad! No, šalu na stranu, još sam se u ranoj mladosti zainteresirao za ribolov i nautiku, a dosta sam vremena kao klinac provodio i uz Dravu. Kasnije sam u Elan Marineu proniknuo u male tajne brodogradnje, i to me posebno oduševilo. Kao direktor prodaje te tvrtke ujedno sam radio posao koji mi je bio strast i hobi. Takvo se iskustvo, “zasoljeno” slovenskim jalom, ne može naplatiti nikakvim novcem!

I sada ste – brodograditelj?!
Ma ne, ne bih to baš tako rekao. Točno je, međutim, da onako za svoj gušt, već nekoliko godina, doma u garaži svaki slobodni trenutak posvećujem gradnji brodice po vlastitoj mjeri. Bit će to brodić dug samo šest i pol metara, ali ga u cijelosti radim sam po svojim zamislima i jedva čekam da ga dovršim i napravim probnu plovidbu. Bit će to ostvarenje moga dugogodišnjeg sna – ako ne potone!!! (smijeh)

A sanjate li i kakav “varaždinski san”? Kakav biste Varaždin željeli za, primjerice, četiri godine?
Mi, Varaždinci, više nemamo pravo ni vremena za snove! Svi mi kojima je ovaj grad pri srcu moramo djelovati da se ti lijepi snovi pretvore u stvarnost! A to znači da Varaždin opet mora biti grad poželjan za život, grad u kojem će mladi vidjeti perspektivu zasnivanja obitelji, zaposlenici biti pristojno plaćeni za svoj rad, a umirovljenici imati aktivne i spokojne umirovljeničke dane. Program “Varaždin na kvadrat” Lige za Varaždin i budućega gradonačelnika Vlade Sevšeka te njegovih zamjenika Dubravke Lekić i Davora Patafte upravo jamči ostvarenje takvog “varaždinskog sna”. Zato pozivam sve Varaždinke i Varaždince da na izborima za Gradsko vijeće i gradonačelnika Grada Varaždina 21. svibnja svoj glas s punim povjerenjem daju Nezavisnoj listi Vlade Sevšeka i Lige za Varaždin. Apsolutno sam uvjeren da neće pogriješiti!

“Strast moje obitelji su konji. Uzgajamo engleske punokrvne konje za galopske utrke. Nažalost, nemamo uvjeta za to u Hrvatskoj, pa se naši konji nalaze u dvije ergele i dva trening centra kod Budimpešte u Mađarskoj i Bratislave u Slovačkoj.”

SVAKA ČAST 

Rihtarić je najzaslužniji što je Hrvatski galopski savez primljen u IFHA, a hrvatski uzgajivači u EU udrugu uzgajivača engleskog punokrvnjaka

Izvor:
Foto:

U fokusu

Zabrinuti Marofčani o spalionici: “Već smo iskusili gomilanje smeća, smrad i neadekvatno filtriranje kemikalija”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Eko udruga „Naš zavičaj“ uspješno je organizirala javnu tribinu o utjecaju spalionice u Podrutama na okolna mjesta grada Novog Marofa.

U velikoj dvorani Kulturnog centra Ivan Rabuzin pred osamdesetak znatiželjnika u srijedu, 28. rujna, o spaljivanju otpada postupkom vakuumske pirolize govorili su prof. Stanko Uršić, inače umirovljeni fizikalni kemičar te bivši predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, te gradonačelnik Siniša Jenkač.

Uvodnim govorom prisutnima se obratio predsjednik Eko udruge „Naš zavičaj“ Ivica Đurkan koji je podsjetio kako je nedavno sasvim slučajno u javnost procurila vijest da se u krugu privatne tvrtke Omega nalazi peć za pirolizu, te da će ih investitor nabaviti još nekoliko.

Zvono na uzbunu

– Na sam spomen spaljivanja mještanima se oglasilo zvono na uzbunu. To je razumljivo jer smo ne tako davno, prije desetak godina, već jednom bili prevareni. Pojavom tvrtke BBS imali smo obećanje kako će sve što rade ili namjeravaju raditi – biti bezopasno. Bilo je govora o novom zapošljavanju, što je pohvalno, ali je potom uslijedio hladni tuš. Gomilanje smeća, smrad, neadekvatno filtriranje kemikalija i da ne nabrajam dalje. I kad se odjednom pojavila ideja o spalionici, mještani su se okupili, pobunili i rekli odlučno ne! Trajala je bitka za zdravlje dulje vrijeme, ali naši roditelji nisu odustali, uspjeli su zaustaviti ekološku bombu – ustvrdio je Đurkan.
Štoviše, napomenuo je kako se, nažalost, u novomarofskom kraju danas povijest ponavlja.

– Puno je tu analogije, s izuzetkom činjenice da je termin spalionice zamotan u novi celofan, pod imenom pirolize. I laici znaju da ništa nije bezopasno gdje se spaljuje otpad. Pogotovo smo nepovjerljivi kad nam se serviraju priče o takvim spalionicama u Austriji ili Njemačkoj. Da, vjerujemo kako je to u uljuđenom dijelu Europe možda i moguće, ali to su ipak uređene Države u kojima se poštuju svi zakoni i propisi. Mi pak živimo u Hrvatskoj, gdje kojekakvi smutljivci i tobožnji menadžeri, u utrci za brzom i velikom zaradom stručno izigraju sve propise. Ti menadžeri, koji smatraju kako će lako manipulirati mještanima, naletjeli su na čvrst zid. Ova mala oaza mira, ljepote i očuvanog okoliša, pruža perspektivu zdravom suživotu čovjeka i prirode – rekao je Đurkan poručivši kako nikome neće dozvoliti da naruši takvu koegzistenciju zbog privatnih interesa vođenih profitom.
Na njega se nadovezao gradonačelnik Grada Novog Marofa i saborski zastupnik Siniša Jenkač, koji se u svojem izlaganju osvrnuo na sve što je zadnjih godina učinjeno u sferi zbrinjavanja otpada na gradskom području. Najavio je i planove u skoroj budućnosti, vezane uz povećanje postotka recikliranog otpada. Odgovarajući na pitanje jednog od sudionika tribune, o tome podržava li rad Eko udruge “Naš zavičaj” u svjetlu protivljenja instaliranju spalionice u Podrutama, Jenkač je izjavio kako podržava rad udruge.

“Suluda ideja“

Na kraju je prof. dr. sc. Stanko Uršić opširno prezentirao svoja saznanja o aktualnoj problematici sa zbrinjavanjem otpada u RH. Za pokušaj instaliranja spalionice u Podrutama rekao je da je to „suluda ideja“ i da ta tema ne zaslužuje da se o njoj uopće govori!
– Ono što je iznimno važno i čemu moramo posvetiti pažnju, je briga o otpadu, na način da od njega ne stvaramo smeće, jer se ono ne može reciklirati. Na taj način vodimo i brigu o generacijama koje dolaze iza nas. Važno je što ćemo ostaviti našim nasljednicama i kakva će biti njihova kvaliteta života u tom pogledu – zaključio je Stanko Uršić.

Nastavite čitati

U fokusu

Dok Romi u Međimurju žive „u blatu“, Kajtazi u Istri gradi luksuzni objekt za Rome, ali za odabrane?

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Savez Roma Republike Hrvatske „Kali Sara“ u lipnju je za gotovo pola milijuna eura kupio atraktivno zemljište u Istri, točnije u Želiskima na Barbanštini, piše portal Istra24.

„Kali Sara“ već je uknjižen na spomenuto zemljište te su u međuvremenu angažirali i ovlašteni arhitektonski ured koji je izradio grafički prikaz novog projekta u Istri. Riječ je o projektu izgradnje tzv. Europskog romskog kulturno-sportskog centra.

Portal Istra24 od kolovoza pokušava od Saveza dobiti informacije u namjeri da predstavi projekt krovne romske zajednice u Hrvatskoj, čiji je osnivač i prvi predsjednik aktualni saborski zastupnik Veljko Kajtazi, a trenutna predsjednica je Suzana Krčmar.

Iz navedenog portala ističu da do danas nisu dobili nikakve službene povratne informacije o planiranom Europskom romskom kulturno-sportskom centru, konkretnim planovima i izvore financiranja, a nikakvih informacija o navedenom nema niti na stranicama Saveza „Kali Sara“.

Kako navode, u posjedu su grafičkog prikaza projekta koji je za „Kali Sara“ izradila tvrtka Global Connect d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu.

Luksuzni objekt?

S obzirom na izgled novog kompleksa u Želiskima, može se zaključiti da se planira gradnja luksuzne nekretnine i da će se investicija mjeriti u desecima milijuna kuna.

Naime, na površini građevne čestice koja se proteže na 6525 kvadrata, u planu je izgradnja  „zgrade javne i društvene namjene“ koja, navodi se u projektu, sadrži „više funkcionalnih cjelina u cilju organiziranja jedinstvenog kulturno-sportskog centra Roma u Hrvatskoj“.

Predviđeno je da slobodnostojeća građevina ima tri nadzemne etaže: prizemlje i dva kata te podrum. Među ostalim, planirani građevinski objekt trebao bi imati bazen, ambulantu, saunu, teretanu, kafić, blagovaonicu, kongresnu dvoranu, 14 soba i brojne druge prostorije. Više informacija o samom objektu pročitajte ovdje.

S obzirom na dostupne informacije, postavlja se pitanje – gradi li „Kali Sara“ zaista zgradu javne i društvene namjene, i za koga konkretno to gradi, ili je na pomolu gradnja turističkog objekta od kojeg će koristi imati samo odabrani?

Ne žele razgovarati

– Prodavali smo naše štale, kuće, stanove. Prodavali smo sve što smo imali, sve smo prodavali da bismo mogli na neki način skupiti novac. Dajte nas ostavite na miru. Gdje ste vi bili kada je bila deložacija Roma u Vodnjanu, zašto o tome ne želite pisati? Protjerali ste sve Rome u Vodnjanu – rekao je saborski zastupnik Veljko Kajtazi na novinarski upit o tome odakle Savezu novac za ovaj projekt, dok je predsjednica „Kali Sara“ Suzana Krčmar inzistirala da se o projektu zasad ne piše, a kasnije do nje nije ni bilo jednostavno doći te joj je službeni mobitel u više navrata bio isključen.

Dok u Istarskoj županiji prema zadnjem popisu živi 531 pripadnik romske manjine, od kojih 291 u Puli i 147 u Vodnjanu, u Međimurskoj županiji službeno žive 6954 Roma. Do njih je vrlo brzo stigla informacija da se u Istri gradi skupocjeni Romski kulturni centar.

Predsjednik Vijeća romske manjine Grada Čakovca Josip Petrović smatra da njihov saborski zastupnik Kajtazi zajedno s vodstvom Saveza, umjesto da rješava prave problema Roma u Međimurju, osobito spominjući romsko naselje Kuršanec, gradi „skupocjenu vilu na moru, bez da je o tome izvijestio romsku zajednicu“.

– Za koga to Kajtazi gradi? Za nas Rome koji i dalje živimo u nehumanim uvjetima, osobito u naselju Kuršanec, sigurno ne. Naše naselje broji oko 1500 Roma, a samo u Međimurju nas je sigurno više od 10 tisuća. U naselju Kuršanec uvjeti za život su katastrofalni. Taj centar u Istri je nepotreban. Bolje bi bilo da je naš saborski zastupnik za taj novac riješio osnovne životne uvjete brojnih romskih obitelji. Ljudi nemaju struju, žive u blatu, nema kanalizacije. Posebno nas je iziritiralo kada smo pročitali izjavu da je na upit kako su došli do novca, rekao da je prodao štalu! Kajtazi treba biti svjestan da su to naši novci, novci koje Savez dobiva od Republike Hrvatske i Europske unije. Najmanje što očekujemo je da znamo na što novac ide – rekao je Petrović za portal Istra24.

„Korist će imati samo oni uz Veljka Kajtazija“

Na pitanje hoće li Romi imati koristiti od novog centra u Istri, odgovara da će koristi imati samo neki – oni uz Veljka Kajtazija.

– To će biti isto kao i s knjižnicom u Zagrebu. Tko će tamo ići, kada nemamo ni automobile?! Nikakvih informacija o projektu mi nismo imali. Ja kao predstavnik romskog naselja saznao sam za novi kulturni centar iz medija. Oni to rade za svoju privatnu stvar. Kada prestane biti saborski zastupnik, Kajtazi će očito otvarati hotele. Novac koji dobiva Savez dolazi iz Europe, a oni tim novcem raspolažu kako oni žele. Evo, grade nekretnine u Istri, a mi o tome nemamo pojma. Punih 12 godina sam predstavnik jednog od najvećih romskog naselja u Hrvatskoj i mogu potvrditi da su mještani bili jako ljuti kada su čuli da se u Istri gradi vila, a naši Romi ovdje i dalje žive u katastrofalnim uvjetima. Nikada nismo dobili nikakvu obavijest koliko novaca Savez dobiva i kako se raspolaže tim novcem. No jednom će sve izaći na vidjelo. I ja sam bio član „Kali Sara“, ali su me izbacili jer sam vidio što rade. Dok on gradi vilu, naši Romi u Međimurju žive u blatu – jasan je Petrović.

Umjesto odgovora na upit iz medija, iz „Kali Sara“ proslijedili su link na intervju koji je Novom listu nedavno dao Kajtazi, no u njemu nisu dobiveni konkretni odgovori, već samo informacija koja se spominje u jednom dijelu teksta – „da se Centar financira sredstvima Saveza „Kali Sara“ sukladno Operativnom programu Vlade RH za nacionalne manjine za razdoblje od 2021. do 2024. godine te ugovoru s Vladinim Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina’, piše Istra24.

Predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine u Istarskoj županiji Neđat Bajrami pak smatra da je ovakav centar itekako potreban Romima i da će u njega moći dolaziti svi koji žele, a ne samo Romi.

Primjedbe načelnika Barbana

S druge strane, načelnik Barbana Dalibor Paus ističe da sve što je u skladu s Prostornim planom Općine Barban, može se graditi. Za zgrade javne namjene to je najviše tri nadzemne etaže, odnosno devet metara do vijenca.

U samom uvodu Paus je rekao da se radi o projektu koji će se realizirati ili se neće realizirati te da to nema nikakve veze s narodnom pripadnošću.

– O tome je li sve u skladu s prostornim planovima, odlučiti će nadležni Upravni odjel za prostorno planiranje Istarske županije koji to radi u ime Općine Barban. Investitori su predali projekt za utvrđivanje uvjeta za dobivanje lokacijske dozvole. U toj fazi sva javnopravna tijela daju svoje eventualne uvjete ili primjedbe. I Općina Barban je uputila određene primjedbe jer i nama se čini da je sadržaj unutar tog projekta više komercijalnog karaktera, nego što je to društveno-kulturne namjene. Po tom smo pitanju uputili primjedbe, a Općini Barban to je važno s aspekta na koji način će se u nekom momentu obračunavati komunalna naknada, odnosno komunalni doprinos koji se razlikuje s obzirom na namjenu – rekao je Paus, koji se slaže se s time da projekt više nalikuje na jedan mini hotel, nego sportski centar.

Opširnije o temi pročitajte ovdje.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje